Županijsko tužilaštvo iz Bjelovara, u maju 2006. godine, nakon što im je Haški tribunal ustupio dokumentaciju, zatražilo je provođenje istražnih radnji o ubistvima oficira JNA u bjelovarskoj kasarni protiv nepoznatih počinilaca.

Nakon što je 2006. godine na godišnjicu ovog događaja RTS emitovao snimke na kojima se vide zločini počinjeni nad pripadnicima JNA, i nakon što su video zapisi dospjeli u nadležne pravosudne ustanove u Srbiji i Hrvatskoj, Županijski sud u Bjelovaru je, po zahtjevu Županijskog tužilaštva iz Bjelovara, protiv Jure Šimića konačno pokrenuo istragu "zbog osnovane sumnje da je 29. septembra 1991.godine, nakon ulaska hrvatskih vojno-redarstvenih snaga u kasarnu "Božidar Adžija", u kojoj se predalo 60-ak oficira i 150 redovnih vojnika JNA, razoružanih i postrojenih na poligonu unutar kasarne te obučenih samo u potkošulje i pantalone, izdvojio iz grupe prozivanjem trojicu zarobljenika Rajka Kovačevića, Miljka Vasića i Dragišu Jovanovića i naredio grupi od više naoružanih zasad neidentifikovanih pripadnika hrvatskih vojno – redarstvenih snaga da ih odvedu desetak metara dalje i liše života, što su oni i učinili pucnjevima iz vatrenog oružja". Istraga je još uvijek u toku, s tim da je u međuvremenu prebačena na delegirani Županijski sud u Rijeci, a osumnjičeni je, nakon 11 dana provedenih u pritvoru, pušten da se brani sa slobode, na kojoj uživa sve počasti najuglednijeg građanina Bjelovara.

Za ubistvo šestorice zarobljenih pripadnika JNA i pokušaja ubistva jednog civila, Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru 21.09.2001. godine optužilo je četvoricu pripadnika bjelovarske policije: Luku Markešića, Zdenka Radića, Zorana Marasa i Ivana Orlovića zbog krivičnih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Optuženi su do sada dva puta nepravosnažno oslobađani, prvi put u decembru 2001. godine od strane Županijskog suda u Bjelovaru, a drugi put u februaru 2005. godine od strane delegiranog suda u Varaždinu, i to oba puta "zbog nedostatka dokaza", iako je, po utvrđenju suda, zločin nesporan. Vrhovni sud RH ukinuo je obe oslobađajuće presude.

Na trećem suđenju, koje je počelo u septembru 2007. godine na Županijskom sudu u Varaždinu, tužilaštvo je izmjenilo optužnicu tako što je iste optuženike umjesto počinjenja teretilo za pomaganje u ratnom zločinu protiv ratnih zarobljenika i civila, za koja djela su, nepravosnažnom presudom toga suda od 21.12.2007. godine, osuđeni na jedinstvene kazne, jedan na 4 godine, a trojica na po tri godine zatvora, što je daleko ispod zakonskog minimuma. U februaru 2010. godine Vrhovni sud RH ukinuo je i ovu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Četvrto suđenje još nije zakazano.

I ovi bjelovarski slučajevi ukazuju na već ustaljenu i prepoznatljivu praksu hrvatskih sudova nazvanu "ping-pong suđenja" - i kada su zločini nad Srbima i pripadnicima JNA nesporni (Koranski most, Sisak, Pakračka poljana, Marino selo, Gospić, Osijek, Vukovar, Virovitica, Zadar, Paulin dvor, Lora, Miljevački plato, Ravni kotari, Medački džep, Bljesak, Varivode, Gošić, Prukljan, Grubori, Žirovac, Dvor...), počinioci se ne mogu identifikovati, a ako se i identifikuju oslobađaju se u nedostatku dokaza, odnosno zbog postupanja u nužnoj odbrani, a ukoliko se proglase krivima, nakon maratonskih suđenja, izriču im se minimalne kazne, često ispod zakonskog minimuma, što je sramota za hrvatsko pravosuđe, a ponižavajuće za žrtve.

Predsjedništvo SFRJ je krajem 1991. godine proglasilo majora Tepića za narodnog heroja, jedinog u proteklom ratu, a vojnik Stojadin Mirković je posmrtno, 31.12.1999. godine, odlikovan "Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena". Dvadesetdeveti septembar se u Bjelovaru slavi kao Dan grada.

Beograd, 28.09.2011.

PREDSJEDNIK
Savo Štrbac

Prethodna strana