Saopštenje povodom ekstradicije Renata Petrova

U petak 01. jula 2011. godine, Njemačka je Hrvatskoj izručila Renata Petrova (1968), rođenog u Benkovcu, kojeg je 5. aprila ove godine uhapsila njemačka policija na aerodromu u Dizeldorfu (Dusseldorfu) na osnovu potjernice zagrebačkog Biroa Interpola.

Županijski sud u Zadru 1995. godine osudio je 18 pripadnika "tzv. JNA i paravojnih formacija SAO Krajine" zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, počinjenog 18. novembra 1991. godine u Škabrnji, kada su, prilikom zauzimanja ovog sela, ubijena "43 civila i hrvatska branitelja". Njih 16, među kojima i Petrov, osuđeno je na maksimalnu kaznu od po 20 godina, a jedno lice na 15 godina zatvora, svi u odsustvu, dok je Badžoka Jovan, kojemu je suđeno u prisustvu, osuđen na 10 godina zatvora, od čega je izdržao 9 godina. Ovu presudu je tri godine kasnije potvrdio i Vrhovni sud RH.

Danas je u zatvoru Županijskog suda u Zadru Petrova posjetio njegov izabrani advokat Jovanić Dragan iz Rijeke, koji je najavio da će u zakonskom roku podnijeti zahtjev za obnovu postupka. Petrov je sa ženom i dvoje djece u avgustu 1995. godine, sa ostalim krajiškim Srbima izbjegao u Srbiju, odakle je avgusta 1998. godine odselio u SAD, gdje je, bez obzira što su američke vlasti znale da je na Interpolovoj potjernici, dobio i američko državljanstvo, sa kojim je već ranije bez ikakvih problema putovao na relaciji SAD - Njemačka - Srbija.

Prema saznanjima VERITAS-a Petrov poriče bilo kakvu vezu sa zločinom u Škabrnji, zbog čega se nije ni protivio izručenju Hrvatskoj. Uostalom, u obrazloženju presude, koja se nalazi u arhivi VERITAS-a, sud njegovu krivicu za zločin u Škabrnji temelji na "dokazu iz druge ruke" (zarobljeni hrvatski vojnik Bruno Ivković, zarobljen februara 1993., za boravka u kninskom zatvoru, čuo je od Renatovog saborca Mladena Uzelca, koji je takođe bio u istom zatvoru, a nakon što mu se potužio da ga je jedan Renato tukao u Benkovcu, "da je taj isti Renato u Škabrnji iz pištolja ubio jednog starca u njegovoj kući, ispalivši mu metak u čelo").

Inače Petrov je po nacionalnosti Hrvat, od oca Šime, rodom iz Sutomišice na ostrvu Ugljan na zadarskom području, koji je do posljednjeg rata radio kao građansko lice kod JNA u kasarni u Benkovcu, i majke Mileve - Rite iz Lukorana, sa istog ostrva, koji su i živjeli u Benkovcu i prije i u toku, a i poslije posljednjeg rata.

U maju 1998. godine Šimu je zbog "sinovljeva grijeha", po informacijama koje su stigle do Renata, prebio izvjesni Zupčić iz Pridrage od kojih povreda je nakon dva tri dana i umro, ali zbog toga do sada zvanično niko nije procesuiran. Majka mu i sada živi u Benkovcu, ali se poslije Renatovog hapšenja uglavnom skriva kod prijatelja.

Renato na području Zadra ima dosta rodbine i sa majčine i sa očeve strane, što ga je, pored osjećaja nevinosti i ubistva njegovog oca, natjeralo da, iako je znao da je na Interpolovoj potjernici, krene na put sa ručnom torbom i kartom u jednom pravcu, očekujući da će biti uhapšen i izručen u Hrvatsku, gdje će pokušati "oprati" ljagu sa svog imena i potražiti pravdu za smrt svoga oca.

Zorana Banić, jedna od osuđenih na maksimalnu kaznu, uhapšena je 2001. godine u Švajcarskoj i takođe izručena u Hrvatsku, gdje joj je, nakon dva ponovljena suđenja, bila izrečena kazna zatvora od 6 godina, koju je u cjelosti izdržala u KPZ Požega.

I Jovan Badžoka i Zorana Banić branili su se da nisu bili prisutni u Škabrnji u vrijeme izvršenja djela, ali im sud nije povjerovao, iako su za svoje tvrdnje pružili i validne dokaze.

Edita Rađen je, u toku 2009. godine, nakon stupanja na snagu novog Zakona o krivičnom postupku RH, zatražila i dobila obnovu postupka bez odlaska u Hrvatsku, nakon čega je tužilaštvo, suočeno sa dokazima da ni ona nije bila u Škabrnji u vrijeme počinjenja zločina, prekvalifikovalo djelo u oružanu pobunu, a sud je, primjenom Zakona o oprostu, protiv nje obustavio postupak.

Nakon povratka iz Srbije u Hrvatsku u toku jula 2003. godine, za zločin u Škabrnji bio je optužen i Benkovčanin Milenko Radak, koji je, nakon održanog glavnog pretresa i provedenih godinu i tri mjeseca u pritvoru, od strane Županijskog suda u Zadru oslobođen svih optužbi, ali do danas nije dobio nikakvu naknadu za neosnovano pritvaranje.

Za zločin u Škabrnji Županijski sud u Zadru procesuirao je i Ernesta Rađena, rođenog brata Edite Rađen, koji je 2006. godine po Interpolovoj potjernici uhapšen u Grčkoj, gdje je radio kao košarkaški trener, odakle je, nakon skoro dvije godine provedene u ekstradicionom pritvoru izručen u Hrvatsku, gdje je proveo još pet mjeseci u istražnom pritvoru, nakon čega je i protiv njega tužilaštvo prekvalifikovalo ratni zločin u oružanu pobunu, a sud obustavio postupak. Ni on do danas nije dobio nikakvu naknadu za neosnovano držanje u zatvorima u Grčkoj i u Hrvatskoj.

Na osnovu međunarodnih potjernica koje je raspisao Biro Interpola u Zagrebu, širom svjeta je do sada uhapšena 107 Srba iz Hrvatske, od kojih su 30 ekstradirani u Hrvatsku. Od ekstradiranih do sada je protiv 13-ice postupak obustavljen ili je optužba odbijena, uglavnom nakon prekvalifikacije djela ratnog zločina u oružanu pobunu, što ima za posljedicu gubitak obeštećenja za vrijeme provedeno u pritvoru. Ovoliki broj obustava postupaka protiv lica sa Interpolovih potjernica ukazuje i na zloupotrebu Interpola od strane Hrvatske.

Beograd, 04.07.2011.

                                                                             PREDSJEDNIK
Savo Štrbac