Saopštenja 

Počev od jula 2001. do aprila 2004. godine Tužilaštvo Haškog suda za zločine u akciji "Medački džep" podiglo je optužnice protiv trojice generala HV-a i to Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca, dok je istraga protiv četvrtog generala Petra Stipetića obustavljena pošto je, po riječima Glavne tužiteljice, uspio dokazati "paralelnu liniju komandovanja". Bobetku zbog bolesti optužnica nije ni uručena, a od izručenja Hagu spasila ga je smrt u aprilu 2003. godine.

Predmet Ademi/Norac Haški tribunal je, u septembru 2005., prebacio u nadležnost hrvatskog pravosuđa. Domaća optužnica ih je teretila za ubistvo 28 civila i 5 vojnika, te za uništavanje 300 različitih objekata, kompletno ubijanje stoke i trovanje bunara.

Iako su se u toku glavnog pretresa, koji je trajao od juna 2007. do maja 2008., čule priče koje po monstruoznosti načina izvrčenja prevazilaze i maštu najizopačenijih umova (nabijanje žene na kolac; odsjecanje glave, rezanje prsa na šnite; rasporivanje druge žene; bacanje živih žena u plamen sopstvenih kuća; grupno gađanje noževima zarobljenog vojnika obješenog naglavačke za stablo…) i prikazani šokantni snimci izmasakriranih potpuno golih leševa poredanih u nizu od 1 do 51, Županijski sud u Zagrebu optuženog Ademija, vršioca dužnosti komadanta Zbornog područja Gospić, oslobađa svih optužbi, a optuženog Norca, komadanta operacije "Džep '93", proglašava krivim za nesprečavanje, a time i za podržavanje i ohrabrivanje ubistava civila (4) i pljačkanje imovine te ubijanje (1) i mučenje (1) ratnih zarobljenika, osudivši ga na jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina, koju mu je Vrhovni sud , presudom od 19.novembra 2009., smanjio na šest godina.

Iako smo navikli od hrvatskih sudova da u suđenjima za ratne zločine koriste dvostruke aršine - jedne daleko strože kada sude Srbima, a druge mnogo blaže kada sude pripadnicima sopstvenih oružanih snaga, ovakva presuda je ponižavajuće sramotna i za žrtve zločina i za njihove porodice, koje su umjesto očekivane pravde za žrtve, izgubile i nadu da putem sudskih postupaka barem njihova stradanja budu priznata.

Iako je pretresno vijeće utvrdilo da je admiral Davor Domazet - Lošo, kao izaslanik načelnika Glavnog štaba HV, bio glavnokomandujući u akciji "Medački džep", zbog čega je Ademi i oslobođen, i uprkos što je i Amnesti Internešenel (AI) u svom izvještaju "Iza zida ćutnje", od 9. decembra 2010., prozvao hrvatsko pravosuđe zbog neprocesuiranja pomenutog admirala, nadležno tužilaštvo protiv njega još nije ni istragu otvorilo. A s obzirom da je Hrvatska, krajem juna ove godine, završila pregovore i da će do kraja ove godine potpisati i pristupni sporazum za ulazak u EU, mala je šansa da će ovaj admiral biti procesiran za zločine u ovoj akciji.

Iako je Haški tribunal prilikom ustupanja ovog predmeta hrvatskom pravosuđu zadržao pravo da ga, u slučaju nepravilnosti u toku suđenja pred hrvatskim sudom, može ponovo preuzeti u svoju nadležnost, sigurno je da zbog "izlazne strategije" toga suda u ovom slučaju to neće uraditi, što je i Vrhovnom sudu RH bilo poznato, zbog čega je i mogao sebi da dozvoli ovakvo sramno poigravanje pravdom.

Ali ni tu nije kraj farsičnom suđenju hrvatskim generalima pred domaćim sudovima. Naime, odlukom Vanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci od 14. jula 2010. godine, Norcu su objedinjene kazne za ratne zločine u "Gospiću"(za zločine nad Srbima u ovom gradu u jesen 1991.god. osuđen na 12 godina zatvora) i "Medačkom džepu" na jedinstvenu kaznu od 15 godina zatvora. A pošto je Norac u zatvoru od 2001. godine, očekuje se da bi ubrzo, za godinu-dvije, mogao izaći iz zatvora kroz postupke ublažavanja kazne, pomilovanja ili uslovnog otpusta.

Ova presuda pokazuje i da Hrvatska država još nije spremna da se suoči sa tamnijom stranom svoje nedavne prošlosti.

Ova presuda svakako neće postaći prognane Srbe da se, nakon 18 godina izgnanstva, počnu vraćati u još uvijek pusta i šikarom obrasla sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, u kojima danas, od predratnih oko 600, živi jedva desetak Srba.

U Beogradu i Banja Luci, 08.09.2011.

PREDSJEDNIK
Savo Štrbac

 

Prethodna strana