Hrvatski generali: Stipetić, Agotić, Džanko, Mareković, Kruljac i brigadir Galješević, koji su, po nalogu Tuđmana, Šuška i Bobetka, isplanirali i izveli akciju pod zvučnim nazivom "Bljesak", još su na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja. Jedan od njih, sad pokojni general Janko Bobetko, tadašnji načelnik Glavnog štaba Hrvatske vojske, u svojoj knjizi "Sve moje bitke" ponosno uzvikuje "Bljesak je moja simfonija, jer sam svaki detalj predvidio i gotovo se sve odvijalo kako sam mislio".

Sve navedene činjenice bile su poznate i Haškom tužilaštvu, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za ovaj zločin, kao što ni Savjet bezbjednosti nikada nije Hrvatskoj uveo kaznene sankcije zato što je kao članica UN-a izvršila agresiju upravo na zaštićenu zonu organizacije kojoj i sama pripada. Ali je zato Haško tužilaštvo već 25.07.1995. godine optužilo Milana Martića, tadašnjeg predsjendika RSK, zbog toga što je 02. i 03. maja 1995. godine "za odmazdu izdao naređenje vojnim organima RSK da granatiraju Zagreb", uslijed čega je poginulo pet civila, jer se pri tom "nije pridržavao zakona i običaja koji regulišu vođenje rata", za koje djelo ga je Haški tribunal pravosnažno i osudio na 35 godina zatvora.

U junu 2006. godine hrvatsko tužilaštvo je odbacilo, jedinu do sada u RH podnesenu, krivičnu prijavu za ratne zločine počinjene u ovoj akciji i to protiv generala Mladena Kruljca, u to vrijeme komandanta Treće gardijske brigade HV-a, a od 2007. godine komandanta Hrvatske kopnene vojske, i vojnika Tomislava Abramovića, koji je po naređenju Kruljca snajperom usmrtio srpskog civila Miroslava Vučkovića iz Okučana, uz obrazloženje da se "radilo o uobičajenom vojnom postupanju u borbenom djelovanju u ratnim operacijama".

MUP Republike Srpske u toku 2008. godine podnio je izvještaje (krivične prijave) Tužilaštvu BiH - Odeljenju za ratne zločine protiv najviših predstavnika hrvatske vojske i policije za ratne zločine počinjene nad Srbima na području zapadne Slavonije i Republike Srpske za vrijeme akcije "Bljesak", ali je predmet još u "fazi analize".

Poslije identifikacije i sahrane desetero mještana sela Medari, i Tužilaštvo za ratne zločine Srbije otvorilo je predkrivični postupak za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u tom selu, u kojem je u akciji "Bljesak" izmasakrirano 23 stanovnika, među kojima je 12 žena i troje djece starosti od osam do jedanaest godina.

Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 16 godina postavljamo ista pitanja: ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata? Zar smo mi Srbi agresori i u državi u kojoj smo bili konstitutivan narod? Zar smo mi ratni zločinci i kad nas protjeruju sa naših vjekovnih ognjišta, i kad nam, i dok smo pod zaštitom UN-a, uništavaju istorijske, kulturne i duhovne spomenike? Zar se mi Srbi ne želimo vratiti u svoj zavičaj i zar ne želimo sakupiti kosti mrtvih rođaka i dostojno ih sahraniti po našim pravoslavnim običajima?

Na komemoraciji žrtvama bivšeg koncentracionog logora u Jasenovcu, održanoj 15-ak dana pred ovu tužnu godišnjicu, niko od govornika, među kojima su bili predsjednik države, predsjednica Vlade i predsjednik Sabora RH, i ne spomenu žrtve među zapadnoslavonskim Srbima od 1991. - 1995. godine, koji stradaše u Pakračkoj Poljani, Šnjegaviću, Mašićkoj Šagovini, "Bljesku"..., kojih je, po Veritasovim podacima 1.075, od čega se 559 još vode kao nestali.

Sjećanje na žrtve iz akcije "Bljesak", obilježit će, i ovoga Prvog maja, njihovi rođaci, prijatelji, saborci i sunarodnici služenjem parastosa u hramu Svetog Marka u Beogradu i u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Gradišci, gdje će, po šesnaesti put, sa "mosta spasa", spustiti vjence u rijeku Savu.

Beograd, 29.04.2011.

P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac

<Prethodna stranica>