GENOCID NAD SRPSKIM STANOVNIŠTVOM

Opšta oblasna bolnica “Sv. Sava” Knin
Odjel za patologiju i sudsku medicinu 
Dr Marija Čubrilo, patolog

 

GENOCID NAD SRPSKIM STANOVNIŠTVOM I PROBLEMI IDENTIFIKACIJE POGINULIH
NA MILJEVAČKOJ VISORAVNI

Agresija na Miljevački plato je izvršena 21. juna 1992. Dana 17,07,199.2 našoj ekipi je predano 7 leševa preko UNPROFOR- a, za obdukciju i identifikaciju su nam rekli da su leševi bili nepokopani. Truležne promjene su uznapredovale, ali su glavne konture tijela ostale očuvanv. Glave su svima bile sa velikim povredama, kosti zdrobljene, uši su nedostajale. U području vrata kod dva leša, vide se tragovi reznih rana, u dužini 7-8 cm, dubine sve do kičme. Jednom lešu nedostaje čitav gornji dio tijela

Dana 22.07.1992. dobivamo još jedno tijelo, 23.07. dva tijela, a 18.08,još 8 mrtvih tijela. Osmorica ovih posljednjih su bili na jednom mjestu. Dvojica su imala defekte na kostima lubanje, a ostali su imali više prostrijelnih rana grudnog koša. Od 19. do 21. avgusta preuzeli smo 20 vreća u kojima su bili izmješani dijelovi ljudskih kostiju i odjeće zajedno sa smećem. Predstavnici UNPROFOR-a su nas obavijestili da je sadržaj ovih vreća izvađen iz jame u Drinovcima, na Miljevačkom platou. Osam lubanja je potpuno nedostajalo. Od preostalih, koliko-toliko očuvanih, nekolike su imale impresivne frakture krova lubanje. Takve vrste prijeloma lubanje nastaju ili udarcem tupo-tvrdim predmetom ili padom na tupo-tvrdu podlogu. Od jednog pripadnika UNPROFOR-a sam saznala da je pored jame vidio drvenu toljagu po kojoj su se vidjeli tragovi krvi i slijepljena kosa. Kad su slijedeći put išli, zamolila sam da mi donese taj predmet, međutim, u povratku mi reče da je predmetsklonjen. Ostale lubanje su bile dijelom zdrobljene, a dijelom smo našli samo manje fragmente kostiju lubanje. Većina kostiju je bila potpuno ogoljena, još malo masna, ponegdje su bile očuvane zglobne čahure i ligamenti, a samo na par mjesta bilo je i nešto malo saponificiranog tkiva. Među kostima je bilo mnogo onih sa frakturama, mnogo raznih koštanih fragmenata, mnogo kostiju životinja, što je uveliko otežavalo identifikaciju.

Dana 01.09.1992. god. smo preuzeli posljednja tri leša. Jedan je bio bez odjeće, sa prostrijelnim ranama i frakturama obe natkoljenice. Drugi leš imao je prostrijelnu ranu glave. Ulazna rana je u području desnog oka, a izlaza je tjemenozatiljno lijevo. Identifikacija je vršena uz ljetnu žegu, rojeve muha, strašan smrad i sa vrlo malo podataka kojima smo raspolagali. Leševi su bili neoznačeni, bez ličnih stvari, džepovi su im bili izvrnuti i ispražnjeni.

Radili smo javno, pozvani su svi koji su mogli i htjeli pomoći. Prilikom identifikacije služili smo se s više metoda. Pošli smo od detaljnog opisa odjeće, obuće, samog tijela, povreda tijela, mjerenja visine, odnosno mjerenja kostiju i izračunavanja približne visine. Približnu starost određivali smo gledanjem stanja zubala, šavova na lubanji, sraštavanja epifize i dijafize dugih kostiju.

14 osoba je prepoznala rodbina po detaljima na odjeći, obući ili eventualno ličnim stvarima, jer je odjeća većine leševa imala ispražnjene džepove. Jedan leš je prepoznat po pločicama osteosinteze na kostima potkoljenice, jednom smo našli kalus na mjestu stare frakture podlaktice. Kod trojice smo uspjeli uzeti pokožicu desnog kažiprsta i tako dobiti sliku papilarnih linija, te su tako bili sa sigurnošću identifikovani.

Rezultat svega je da smo od dijelova kostiju i dijelova tijela sastavili 40 leševa od čega je 28 identifikovano i sahranjeno u porodične grobnice. 12 je sahranjeno u zajedničku grobnicu na novom groblju u Kninu.