“OVO JE SRPSKO SELO, SVE KOLJITE…”

Ja i sin spavali smo u kući. Bilo je oko 6 sati kada je prva granata pala na jednu kuću kija je odmah planula. Zovnula sam sina da dođe k meni. Rekao mi je: “Mama, nikud odavde nećemo bježati jer padaju granate”. (…)

Čula sam ustašu kako ide oko kuće. Doša je na prozor i vidio me unutra. Otvorio je bombu i ubacio je u kuću. Kada je vidio da je eksplodirala ustao je i pogledao jeli me ubila. Iako sam bila samo ranjena, činila sam se mrtva. Prošao je iza kuće i opalio rafal. (…) Oni su kasnije pred kuću došli transporterom i tenkom. Ubrzo su se makli odatle, ali su ostala četvorica ustaša pred vratima. Nisu govorili našim jezikom, mislim da su govorili njemački. Kad su im prišla dvojica ustaša tražili su od tumača da im prevede. On im je rekao: “Ovo je srpsko selo, sve koljite, čak i mačke. Sve poubijajte, ništa nesmje ostati, pa ni djeca”. Došlo ih je više sa crnim maskama, oko tridese njih, možda i više. Kad su se razišli po selu, vjerovatno tražiti žrtve, izašla sam u susjednu prostoriju vidjeti jeli mi se sin vratio. Nisam ga našla. Izašla sam van iz kuće da me ne bi živu zapalili. Išla sam kroz sredinu a ustaše su bile s obje moje strane. Puzala sam četvoronoške kroz živicu. Kod jedne guste živice sam previla ranu i tu ostala cjelu noć i dan…

 

IZJAVA
IVANKE RAJČEVIĆ