ZAKLJUČAK

Ovih žrtava i rata ne bi bilo da nije uslijedilo hrvatsko nasilje nad istorijom i da se sagledala istina o državotvornosti srpskog naroda, bivše Republike Hrvatske. Međunarodnoj zajednici treba omogućiti uvid u slijedeća dokumenta:

1. Statut Valahorum Ferdinanda Drugog iz 1630. godine
2. Zadarsku rezoluciju (1905. godine) i Vlast Hrvatsko-srpske koalicije (1906. godine).
3. Adresu Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba iz 1918.
4. Deklaraciju o pravima naroda i građana demokratske Hrvatske iz 1944. godine.
5. Sve ustave Narodne Republike Hrvatske i Socijalističke Republike Hrvatske od 1946-1990. godine.

 

U svim ovim, obostrano prihvaćenim dokumentima, Srbi su potpuno ravnopravan i jednako državotvoran narod kao i Hrvati, isto kao i tri konstitutivna naroda u Bosni. Taj nesporazum i hrvatska nasrtljivost na srpske interese, stvarni su uzročnici rata, jer Srbi nisu mogli, niti hoće, ići ispod istorijskog i ljudskog dostojanstva, ispod dostignutog nivoa političkih, građanskih prava i sloboda. Srpsko nacionalno pitanje u bivšoj Hrvatskoj i Republici Srpskoj Krajini se ne može izjednačavati s političkim tradicijama i ustavno-političkim pozicijama Šiptara na Kosovu i Metohiji, što politički neznalci uporno čine, jer se radi o narodu (Srbi) i nacionalnoj manjini (Šiptari) kroz vijekove.