KUDA DALJE

DNEVNI TELEGRAF MAGAZIN

 

I Z B E G L I C E

 

… posle svega što je preživeo poslednjih godina, deo našeg naroda koji je prognan iz vekovnih srpskih zemalja u Hrvatskoj nalazi se pred preteškom dilemom. Da li pokušati povratak na svoju zemlju i u svoje kuće? Ili ostati trajno u matici i integrisati se u ovdašnji društveni život.

Šta se tiče prve mogućnosti, Hrvatska se trenutno nalazi pod izvesnim pritiskom Međunarodne zajednice da omogući povratak Srbima. Verovatno je to deo opšteg projekta da se Zapad oslobodi svojih izbeglica, da se bosanskim muslimanima obezbedi povratak u Republiku Srpsku… To kod prognanih Srba podstiče nadu da se možda mogu bezbedno vratiti svojim kućama.

Treba otvoreno reći da je masovni povratak iluzija. hrvatski istaknuti intelektualci i političari su više od sto godina razmišljali o tome kako da se oslobode krajiških Srba. Kad god su imali priliku složno su radili na tome ognjem i mačem, tačnije nožem. Jedne pobiti, druge proterati, treće pokrstiti – to je formula koja potiče još od Starčevića. Sad kad su uspeli da uglavnom očiste zemlju od toga “pasjeg nakota”, kako je Srbe zvao Starčević, neće odustati ni pod kakvim pritiskom.

Srbi pod ovakvim režimom u Hrvatskoj nisu nikad živeli. Prilike su ne samo u Jugoslaviji nego i pod Austrougarskom bile za njih daleko povoljnije, iako ni one nisu bile dobre. U sadašnjim prilikama masovni povratak bi značio ne samo gubitak teritorije već i naroda. Deca povratnika bi bila pokatoličena i govorila hrvatskim jezikom, a mnogi unuci bi postali ustaše – kao što se već desilo u zapadnoj Hercegovini.

Ovakva ocena mogućnosti sadašnjeg masovnog povratka ne povlači sobom odustajanje od prava naroda Srpske Krajine – prava na svoju zemlju, svoje kuće, svoje penzije. Vremenom će se menjati prilike u samoj Hrvatskoj, a menjaće se i međunarodni odnosi snaga. Prava koja se ne uvaže danas biće ostvarena kad – tad s kamatom…

4.10.1997. godine Mihajlo Marković, akademik