Tri osobe uhićene na području Bihaća zbog sumnje da su izazivale nacionalnu i vjersku mržnju, puštene su na slobodu nakon saslušanja jer prema ocjeni Tužiteljstva Unsko-sanskog kantona – ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi pritvor bio predložen.
Glavni osumnjičeni Adil Ćenanović je, podsjetimo, krajem rujna na društvenim mrežama objavio vrlo neugodan video na kojem se vidi kako uznemirava srpsku obitelj u Bihaću zbog pjesme “Veseli se srpski rode”, uzvikujući ispred njihove kuće “Tekbir – Alahu ekber”.
Sve tri osobe su osumnjičene za krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti za koje je, prema Krivičnom zakonu Federacije BiH, propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Štrbac smatra da se Srbi u ovim zemljama smatraju nepoželjnima
Puštanje osumnjičenika odmah nakon saslušanja izazvalo je popriličnu buru u Republici Srpskoj, ali i Srbiji. Predsjednik Dokumentacijsko-informativnog centra “Veritas” Savo Štrbac kaže kako je jasno da se “puštanjem islamskog ekstremiste Adila Ćenanovića koji je prijetio Srbima na području Bihaća, šalje poruka da Srbi na tom prostoru nisu dobrodošli.
Dodao je da ga ne čudi oslobađanje Ćenanovića jer su sudovi uglavnom “blagonakloni prema ekstremistima koji na svim prostorima gdje se ratovalo na području bivše Jugoslavije prijete i napadaju manjinske etničke i vjerske zajednice: “Šalje se poruka ‘vi koji ste ostali idite, a vi koji ste otišli, nemojte se vraćati!` To je praksa na svim ovim prostorima. Tako tu poruku šalju muslimani u FBiH, šalju je Hrvati Srbima u Hrvatskoj, kao i Albanci na Kosovu i Metohiji”, objavljeno je na stranicama Veritasa.
On smatra da je najveći problem u tome što je percepcija događaja drugačija i da zavisi od toga tko ih i kako gleda, pa i sudovi imaju dvostruka mjerila:
“Napadi na Srbe u RH mjere se u stotinama”
“Tamo gdje su ostali živjeti muslimani, a Srbi su morali pobjeći ili su ostali u tragovima što je slučaj u FBiH kao i u Hrvatskoj i na Kosovu i Metohiji, prema njima se domaće stanovništvo odnosi onako kako se odnosi, uglavnom neprijateljski, i onda se počinitelji ne otkrivaju ili kada se otkriju – to se daleko blaže kvalificira.”
Štrbac je istakao da se broj etnički motiviranih napada na Srbe u Hrvatskoj “mjeri u stotinama”, a na Kosovu i Metohiji, tvrdi on, slučajevi se broje u tisućama. Smatra i da su etnički motivirani napadi, uznemiravanje i zastrašivanje manjinskih zajednica postali “nova normalnost”, koja na ovim prostorima traje više od tri desetljeća-
“U Hrvatskoj ova generacija koja ide masovno na Thomsponove ustaške koncerte, to je proizvod sa greškom. Ali, čiji? Nije neke tvornice, nego države i cijelog sistema. Svi segmenti društva sudjeluju u stvaranju mladog tridsetogodišnjaka ili dvadesetogodišnjaka koji će obući ustašku uniformu i prijetiti Srbinu ili ovoga koji je prijetio Srbima kod Bihaća. Netko im je usadio u glavu da je to dobro, normalno i poželjno ponašanje. I onda ih još pustiš iz zatvora, gdje prenoće ili ne prenoće, kao ovaj u Bihaću”, zaključuje Štrbac.
Povezani tekstovi
