U selu Bović, nedaleko od Vrgnimosta, divlje svinje u potpunosti su razrovale dvadesetak grobnica i oštetile niz grobova. Mještani kažu da bi razlog njihovog dolaska moglo biti smeće koje s groblje nitko ne odvozi. Načelnik Gvozda Milan Vrga poručio da kreće gradnja ograde oko svih groblja na području općine
Stanovnici Banije i Korduna već su navikli da im divlje svinje uništavaju ljetinu i toj pošasti dovijaju se na različite načine, ali ozbiljno ih uznemiri kada im gospodari šume doslovno unište jedino groblje, kao što je to slučaj u Boviću, brdskom seocetu sjeverno od Vrginmosta.
– Malo je reći da sam uznemirena, više sam šokirana prizorom koji sam zatekla prije nekoliko dana kada sam došla na mjesno groblje da na grob svojih roditelja i drugih članova obitelji položim cvijeće. Mjesto ukopa potpuno je uništeno, zemlja je razrovana usred grobnice i to prilično duboko, a kasnije sam vidjela da je jednako oštećeno više grobova u svim dijelovima groblja. Ne znam što je privuklo zvijeri na ovo mjesto, ali razmišljam da su možda došle zbog velike hrpe smeća koja se nalazi pored groblja, a koje već dugo vremena nitko ne odvozi – pretpostavlja Mirjana Tomašević iz Bovića.
Uništavanje grobova započelo je prije više od mjesec dana kada su radnici Komunalca iz Vrginmosta pokosili travu na groblju netom prije jedne sahrane. Već sutradan uočeni su tragovi divljih svinja, a nekoliko dana kasnije počelo je rovanje po gotovo svim grobovima.
Među prvima je to primijetio Stevo Gledić.
– Zaprepastio sam se prizorom i obavijestio mještane. Pokušao sam nekoliko puta telefonom dobiti općinskog načelnika Milana Vrgu ali se nije javljao. Čini mi se da nema drugog nego da ogradimo groblje otprilike u ukupnoj dužini od oko 400 metara. To košta puno, ali mislim da smo gotovo svi u selu, koji imamo redovna primanja, spremni na nekakvu vrstu doprinosa da pomognemo postavljenje ograde. To svakako neće biti dovoljno i mislim da iza svega treba stajati Općina Gvozd. Zanimljivo je da svega pedesetak metara od groblja živi lovočuvar Ile Kovačević koji vrlo dobro zna za ovaj problem, ali baš ne haje i sve mi se čini da on zapravo čuva veprove dok harače po groblju. Pa zaboga, ovo mjesto je svetinja, poput crkve, i to se ne bi smjelo događati – smatra Gledić.
Selo Bović prije posljednjeg rata imalo je oko 1300 stanovnika, a gotovo svi vremešni povratnici koji danas žive u njemu pohađali su osnovnu školu koja je znala brojati i više od 700 učenika. Odmah nakon Oluje selo je opustjelo, u školsku zgradu uselile su izbjeglice iz BiH. Jednu prostoriju, bivši razred, pretvorili su u crkvu ali se nisu dugo zadržali. Prije odlaska su u velikoj mjeri devastirali školu i otišli, a povratak mještana iz izbjeglištva trajao je vrlo sporo.
Danas u Boviću živi jedva stotinjak, uglavnom starijih i boležljivih mještana, koji su u Oluji i u izbjeglištvu preživjeli strahote, ali svi se slažu da su razrovani grobovi na mjesnom groblju nevolja koja je prelila čašu i za koju ni u najgorim snovima nisu mogli pretpostaviti da se može dogoditi.
Vaso Stanojević nekada je u više navrata bio predsjednik Mjesnog odbora Bovića, ali selo više nema ni Odbora ni predsjednika.
– Svi smo se ovdje napatili, kako u ratu, tako i poslije i svaki stanovnik Bovića nosi u srcu nekakvu tragediju i nevolju. Moj otac nije htio u Oluji napustiti selo, računao je da nikada nikome ništa loše nije uradio pa da nema razloga napušta rodnu kuću. Ostao je, mi ostali smo otišli, a on je odmah iza Oluje ubijen. Niti znamo tko ga je ubio niti zašto. Devastacija na groblju nas je ozbiljno dirnula za srce. Pa tu su naši najmiliji koji nikako nisu zaslužili da divlje svinje remete njihov mir i kopaju im po grobovima. Razmišljamo da nekako skupimo novac za ogradu, ali to je za nas preskupo. Ne znamo odakle da krenemo i na koja vrata treba pokucati da nam se pomogne pa čekamo nešto što nećemo, čini mi se, nikada dočekati. Osim toga, na groblju nema ni struje ni vode, a prolaze u neposrednoj blizini. Priključak je čvrsto prije nekoliko godina mještanima obećao općinski načelnik, ali sve je ostalo na obećanju – žali se Vaso Stanojević.
Groblje u Boviću danas izgleda kao kulisa iz nekakvog filma strave i užasa. Gotovo da nema groba koji nije razrovan, a barem dvadesetak je potpuno uništeno. S nekih humaka uništeni su križevi i razbacani okolo. A vijenci, cvijeće i svijeće gomila su rasturenog smeća. Posebno stravično djeluje činjenica da su veprovi vrlo malo rovali između grobova. Uglavnom su nasrnuli na ograđena grobna mjesta a neka su razrovana toliko duboko da će se, ako se invazija zvijeri nastavi, pojaviti posmrtni ostaci pokojnika.
– Nas u selu ima jako malo, više mještana je na groblju i u selu nema čeljadeta koji tamo nema nekoga bliskog pokopanog. Zbog toga nas je sve vrlo uznemirilo i osjećamo se bespomoćno. Za ogradu nemamo novca, iako smo spremni sudjelovati u postavljanju ograde, ali nitko za nas ne haje. Zbog toga što je groblje razrovano više se ne može ni kositi niti održavati, pa će brzo izbiti korov i kupina. Komunalno iz Vrginmosta tu i tamo nešto napravi ali imaju jako puno groblja pa ne stižu redovno sve održavati. Žalili smo se općinskom načelniku, ja sam sa njim razgovarao i rekao je da imaju u planu ogradu, ali da ima jako puno groblja bez ograde – kaže nam Mile Mraović.
Izvor: Portal Novosti
Ставови изнети у подржаном медијском пројекту нужно не изражавају ставове органа који је доделио средства.
Povezani tekstovi
