e-Veritas, 29.09.2025, Stambeno nezbrinjavanje

Umjesto da država osigura stanove za 149 preostalih bivših nosilaca stambenog prava, najavljene su sramotno niske odštete od 796 do 950 eura po kvadratu. Sve to 14 godina nakon isteka roka obećanog Evropi

Nedavna saborska rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, razotkrila je diskriminatornu i duboko nepravednu odredbu kojom se iz stambene i socijalne politike na određen način isključuju bivši nositelji stanarskog prava.

Riječ je o osobama koje godinama posjeduju pravomoćno rješenje o dodjeli stambenog prostora jer im je onaj prethodni bio oduzet uslijed ratnih zbivanja 1990-ih godina. Prema posljednjim javnim podacima, najmanje 149 ljudi, u najvećoj mjeri Srba, čeka da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine za njih pronađe odgovarajući stan.

Hrvatska je dužna da uz asistiranje Agencije za promet nekretnina (APN) kupuje stambene jedinice i da ih daje u najam bivšim nositeljima stanarskog prava. Nije riječ o poklonu ili milostinji: bivši nositelji stanarskog prava u Jugoslaviji su decenijama živjeli u stanovima koji su građeni iz njihovih samodoprinosa, a danas su raseljeni podstanari.

Budući da se Ministarstvo pravda kako zbog previsokih cijena stambenih kvadrata više ne uspijeva priskrbiti takve stanove, u predloženom zakonskom rješenju se dosjetilo da bivšim nositeljima stanarskog prava ponudi kompenzaciju odnosno financijska sredstva. Ideja je da im država isplati novac, pa da oni sami okušaju sreću na dereguliranom i okrutnom tržištu nekretnina u Hrvatskoj.

“Bivšim nositeljima stanarskog prava, na području i izvan područja primjene ovoga Zakona, kojima pravomoćnim rješenjima utvrđena prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu nisu izvršena, jer Ministarstvo ne raspolaže odgovarajućom stambenom jedinicom, može se umjesto izvršenja tih rješenja ponuditi isplata neoporezivog novčanog iznosa”, navodi se u članku 48.b.

Neobično je što je u zakonskom prijedlogu tako lako došlo do izvrgavanja pravomoćnog dokumenta koji ima pravnu težinu. Citirani članak zapravo je priznanje države da je odustala od aktivnog zbrinjavanja ove kategorije ljudi i rješavanja stambene krize u kojoj se nalaze više od 30 godina. I s obzirom da je tako, nakon dugogodišnjeg uzaludnog čekanja da institucije poštuju dogovor, prijedlog o isplati svojevrsne odštete na prvu ne zvuči toliko loše.

Međutim, iznosi za isplatu sramotno su mali i nedovoljni. Ukoliko se osoba koja čeka stan na potpomognutim područjima odluči za novac, dobit će svega 796,34 eura po četvornom metru za kvadraturu kolika joj je određena u rješenju. Za one koji imaju pravo na stan u Zagrebu, Zagrebačkoj županiji ili u gradovima na obali, ovih 796,34 eura će se pomnožiti s 1,2 i tako će dobiti još samo 20 posto na iznos. Oba iznosa po kvadratu su u sadašnjim tržišnim prilikama malo je reći – nedovoljna.

Resorno ministarstvo se odlučilo da visinu isplate utvrdi putem “etalonske cijene građenja”. U julu ove godine donesen je Podatak o “etalonskoj cijeni građenja” prema kojem postoje dvije etalonske cijene. Jedna se primjenjuje na Zakon o društveno poticanoj stanogradnji (POS) te se utvrđuje u iznosu od 1.315 eura po četvornom metru korisne površine stana. Druga se odnosi na sve ostale zakone, pa i na Zakon o stambenom zbrinjavanju, i iznosi nepunih 800 eura.

Iz priloženih podataka je vidljivo da potencijalno isplaćeni iznosi oštećenima neće biti dostatni za gradnju kuće ili kupovinu stana u Hrvatskoj. Primjerice, za stan od 60 kvadrata na potpomognutom području u Glini ili Benkovcu, osoba bi trebala dobiti 47.780,40 eura, dok bi za jednaku veličinu stana u Splitu ili Zagrebu dobila 57.336,48 eura.

Potpuno je jasno da se s tim novcem danas ne može osigurati niti kupovina garsonijere, možda čak ni garaže u većim gradovima. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ovakvom odlukom će se tek otarasiti bivših korisnika stanarskog prava, potrošiti novac, a pritom neće doprinijeti rješavanju šireg problema.

Zakonska odredba o ponuđenim iznosima još više je besmislena ako se pogleda odluka Vlade o kriterijima za državni otkup stanova radi stambenog zbrinjavanja povratnika – bivših nositelja stanarskog prava, prema kojoj se država ravna kada bezuspješno pokušava ponuditi cijenu na tržištu.

Tamo su pak predočene više svote, no opet nedovoljne: za kvadrat na priobalju izdvaja se do 2.350 eura, u velikim gradovima i Zagrebu do 2.000 eura, a u ostalim, potpomognutim dijelovima Hrvatske, do 1.750 eura po kvadratu. Nudeći ove cijene putem APN-a, Ministarstvo je u toku cijele 2024. uspjelo prikupiti ponude samo za šest stanova – jedan u Benkovcu, četiri stana u Kninu i jedno građevinsko zemljište u Slunju.

Umjesto da se ova odluka preinači i za otkup stanova povećaju, država pogođene povratnike stavlja pred svršen čin, nudeći im još manji sitniš za krov nad glavom. Mogli su im, na koncu, ponuditi jednake kriterije po kojima Ministarstvo potražuje kvadrate, a ne se voditi zastarjelim etalonskim cijenama građenja.

Dragana Jeckov, SDSS-ova saborska zastupnica, predložila je korigiranje ove mjere kroz indeksaciju etalonske cijene odnosno automatsko usklađivanje iznosa prema rastu građevinskih troškova, cijene materijala i rada. Osim toga, potrebno je preciznije uvažiti regionalne razlike, cijene stanova u velikim i malim sredinama. Također, Jeckov je zatražila povećanje iznosa po četvornom metru za više od ponuđenih 20 posto izvan potpomognutih područja.

Bez obzira kako će na kraju izgledati zakonsko rješenje, nužno je problematizirati pitanje stvarne odštete za sve godine koje su povratnici proveli s pravomoćnim rješenjem u rukama, plus cijeli prijašnji period kada ih sustav uopće nije prepoznavao. Postoji mogućnost da se sve izgubljene bitke slože u odštetni zahtjev na nekom od sudova, no prepredeni krojači zakona znaju da se gotovo nitko ne bi usudio pokretati pravne sporove protiv države. Povratnici bez riješenog stambenog pitanja su danas osobe starije životne dobi s niskim penzijama.

Izmjene i dopune Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima znače katastrofu iz perspektive bivših nositelja stanarskog prava, ali za jednu novu skupinu ljudi otvara se niz povoljnih mogućnosti. Dugačkim listama čekanja za stambeno zbrinjavanje uskoro bi se mogli pridružiti i hrvatski iseljenici koji budu zainteresirani za otkrivanje svojih korijena.

U obrazloženju prijedloga zakona je sročeno da će se provoditi stambeno zbrinjavanje hrvatskih iseljenika, potomaka hrvatskih iseljenika kao i članova njihovih obitelji iz hrvatskog iseljeništva, koji se useljavaju ili se žele vratiti s namjerom trajnog nastanjenja u Republiku Hrvatsku. Srpskim povratnicima, protjeranim iz svojih mjesta stanovanja, još jednom se poručuje da njihova situacija nije hitna i da postoje druge prioritetne grupe.

Podsjetimo, Hrvatska se obavezala da će proces njihovog stambenog zbrinjavanja okončati do 2011., zatvaranjem poglavlja 23. u pristupnim pregovorima za ulazak u EU. Od krajnjeg roka prošlo je četrnaest godina.

 

 

 

 

Piše: Portal Novosti