Dana 25. avgusta 1995. godine, pripadnici hrvatske Specijalne policije iz sastava Antiterorističke jedinice (ATJ) Lučko, tokom akcije „čišćenja terena” pored pruge Zagreb – Knin – Split, kojom je narednog dana trebao proći „voz slobode” sa predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom, upali su u selo Plavno pored Knina i u zaseoku Grubori ubili šest mještana – sve koje su zatekli.
U ovom surovom pogromu zvjerski su ubijeni: Jovan Grubor „Damušić” (73), koji je zapaljen zajedno sa svojom kućom; Jovo Grubor (65), zaklan na livadi pored svojih krava; njegova majka Marija Grubor (90), ubijena pa zapaljena zajedno sa kućom; Miloš Grubor (80), ubijen u spavaćoj sobi, u pidžami, sa dva metka u glavu; te Đuro Karanović (45) i Milica Grubor (51), koji su ubijeni iz vatrenog oružja na livadi, a lica su im iskasapljena.
Istog dana u Gruborima je potpuno spaljena 21 kuća, kao i svi stogovi sijena i staje, dok je stoka u njima živa zapaljena ili pobijena vatrenim oružjem po poljima.
U zaseoku Grubori je do 4. avgusta 1995. godine živjelo 24 porodice sa oko 70 stanovnika. Pred naletom vojne operacije „Oluja” većina žitelja je izbjegla, dok je ostalo svega trinaestoro mještana starije dobi koji nisu htjeli ili mogli napustiti svoja ognjišta. Sedmoro stanovnika je tog kobnog 25. avgusta otišlo u centar sela radi registracije kod UNPROFOR-a, što im je na kraju spasilo živote.
Nakon zločina, tadašnje hrvatske vlasti su na upite „zaštitnih snaga” UN-a uputile lažne izvještaje, tvrdeći da se na tom području dogodio oružani sukob sa „zaostalim četničkim bandama” u kojem je poginuo jedan specijalac, iako na njih niko nije ispalio ni metak. Međutim, pokušaj zataškavanja poremetila je TV ekipa UN-a koja se zbog ranije dogovorenog sastanka sa mještanima našla u selu, snimila kuće u plamenu i tijela žrtava, te te snimke uputila u svijet. U avgustu 1995. godine u cijelom selu Plavnu ubijen je ukupno 31 mještanin srpske nacionalnosti, prosječne starosti preko 70 godina, među kojima je bilo devet žena.
Za zločin u Gruborima do danas je procesuirano ukupno osam pripadnika hrvatske vojske i policije (trojica pered Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i petorica pred hrvatskim sudovima). Uprkos obilju materijalnih i personalnih dokaza o jedinici koja je izvršila masakr i jasnoj komandnoj liniji, svi su pravosnažno oslobođeni usled navodnog „nedostatka dokaza”.
Posljedice ovog zločina i nekažnjivosti su katastrofalne po demografsku sliku ovog kraja. Prema popisu iz 1991. godine, u Plavnu je živjelo 1.729 žitelja, od čega 1.708 Srba (99,30%). Do popisa iz 2011. taj broj je pao na 253, dok je prema popisu iz 2021. godine u selu ostalo svega 121 stanovnik (od kojih je samo petoro mlađe od 20 godina, dok je čak 72 starijih od 60 godina), bez navođenja nacionalnog sastava.
U zaseoku Grubori danas više niko stalno ne živi. Ovo mjesto je postalo spomenik nekažnjenom zločinu i potpunom zatiranju života jedne zajednice.
Informativna služba DIC „Veritas“
