BANjALUKA – Tvrditi da je logor “Lora” u Splitu tokom ratnih devedesetih godina prošlog vijeka bio vojni pritvor, isto je kao i navoditi da je koncentracioni logor Jasenovac bio radni kamp u kom su se igrale fudbalske utakmice između logoraša i njihovih čuvara i izvodila opera “Mala Florami”.
Kaže ovo za “Glas Srpske” direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac, povodom prikazivanja dokumentarnog filma u Splitu “72. bojna VP – istina” hrvatskog reditelja i scenariste Jakova Sedlara, a u kom se, između ostalog, tvrdi da je ozloglašeni logor “Lora” u stvari bio “pristojan i civilizacijski vojni pritvor”, da u njemu nije bilo nikakvih ratnih zločina, već samo pojedinačnih prekoračenja ovlašćenja kakvo se, kako se ističe u ovom dokumentarnom filmu, događa “u svim vojnim pritvorima svijeta”. U filmu je ukazano i na sudske postupke koji su vođeni za ratne zločine protiv pripadnika pomenute jedinice, uz poruku da je zatraženo njihovo pomilovanje. Zahtjev su potpisali komandanti brigada na čelu s generalom Antom Gotovinom.
Prema riječima Štrpca, film potpisuje reditelj Jakov Sedlar, koji je snimio i kontroverzni film “Jasenovac – istina”, kroz koji se provlači mnoštvo laži i fotošopiranih istina, s kojima se negira holokaust i ustaški genocid, uz konstataciju da je u ovom koncentracionom logoru ubijen daleko manji broj ljudi te da se uglavnom radilo o Hrvatima, a ako je kojim slučajem i preminuo neki Srbin, to bilo zbog neke bolesti.
Ističe da Sedlar novim dokumentarcem, posvećenom splitskom logoru “Lora”, pokušava isto da kroz riječ “istina”, koja se pojavljuje u imenima oba filma, kao prvo da težinu svojim filmskim djelima, a onda i nametne jedan ekstremni narativ i opasnu matricu hrvatskoj javnosti, kojim se opravdavaju i peru ne samo ustaški zločini počinjeni u NDH, već i oni počinjeni tokom devedesetih godina prošlog vijeka u Hrvatskoj.
- Šta za njega znači riječ istina mogli smo vidjeti u filmu o Jasenovcu. On sada tu istinu pokušava prenijeti na logor “Lora”, koji je bio sve samo ne vojni pritvor. Mogao bih danima pričati šta se sve dešavalo u ovom logoru, jer sam razgovarao sa velikim brojem onih koji su na svu sreću preživjeli ovaj logor, ali su prošli strašnu fizičku i psihičku torturu. To je, prema priznanju čak i pojedinih hrvatskih nevladinih organizacija, bio logor strave i užasa u kom su primjenjivane i neke od ustaških metoda mučenja – kaže Štrbac.
Splitski Županijski sud osudio je prije dvije godine Tomislava Duića, nekadašnjeg upravnika logora “Lora” u Splitu na kaznu od osam godina i šest mjeseci zatvora zbog ratnih zločina. Pred istim sudom izrečena je kazna i Emiliju Bunguru, kojem je suđeno kao čuvaru koji je učestvovao u ratnom zločinu protiv civila i ratnih zarobljenika. On je dobio kaznu od četiri godine i deset mjeseci zatvora.
Mučilište
Logor “Lora” u Splitu bio je u funkciji od 1992. do 1997. godine. Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, “Lora” je bila jedan od najužasnijih na prostoru bivše Jugoslavije. Prvobitno su u njega dovođeni Srbi sa prostora nekadašnje SR Hrvatske, a od aprila 1992. godine, kada se zaratilo u BiH – i sa tih prostora. Oni su svakodnevno bili izloženi raznim vrstama nehumanog, surovog i ponižavajućeg mučenja, a nanošene su im i teške tjelesne povrede.
Povezani tekstovi









