Ministarstvo hrvatskih branitelja odbilo je priznati status žrtve ženi koja je 1993. godine zarobljena, mučena i višestruko silovana u vojnom zatvoru Kuline kod Šibenika, informirala je javnost Documenta.
Naprosto, Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja, koje radi pri spomenutom ministarstvu, “nije poklonilo vjeru navodima iz optužnice u odnosu na seksualno zlostavljanje imenovane te je zaključilo da imenovana nije bila žrtvom seksualnog nasilja u Domovinskom ratu”.
“Imenovana” o kojoj je Povjerenstvo odlučivalo žena je srpske nacionalnosti, a za počinjena zvjerstva koja je preživjela osumnjičeni su pripadnici Hrvatske vojske.
U isto vrijeme, “imenovana” – višestruko silovana žena srpske nacionalnosti – svjedokinja je optužbe u sudskom procesu koji se pred hrvatskim pravosuđem vodi protiv optuženih pripadnika 72. bojne Vojne policije Hrvatske vojske. Za zločine ih tereti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Višestruko silovana žena danas živi u inozemstvu, a svjedočila je putem video linka. Obrana optuženih tražila je da se njezino svjedočenje izdvoji, ali sutkinja je to odbila, a njezinu odluku potvrdio je i Vrhovni sud.
Žrtva silovanja, kojoj je Ministarstvo odbilo priznati taj status, svjedočila je ovako: “Čuvala sam blago na livadi, kad je došla hrvatska vojska s crnim trakama oko glave. Rekli su nam da ne bježimo, inače će nas ubiti. Dušanu J. izbijeni su zubi. Odveli su nas u ćeliju u Kuline veličine dva sa tri metra. Bili su tu Dušan i druga M. K. Prvu noć nas nisu dirali, drugu noć su nas tukli i prijetili da će nas zaklati. Dolazili su Periša i Duliša, prvi je bio manji, s crnom kosom, a drugi s plavom. Ulazili su u ćeliju, gasili svjetlo. Periša me tukao palicom, stavljao pištolj u usta i nož pod vrat. Noću su dolazili po mene u ćeliju i vodili me u sobu preko puta. Izgasili bi svjetlo, skinuli me do gola. Šutjeli su i silovali me na podu ili na sjedalici. Morala sam lizati nečiji spolni organ. Ako ne bi to napravila, prebili bi me. Kada sam to radila, posprejali bi mi oči da ništa ne vidim. Sjećam se da je to jednom tražio jedan debeli muškarac. Silovali su me desetak puta. Kada bi me odvodili ja bih skričala. Nisam mogla plakati jer nisam imala suza, ali svi su me mogli čuti u zatvoru.”
Sudski postupak u kojem je žrtva silovanja svjedočila u prvom stupnju je okončan: sudsko vijeće optuženima, Damiru Boršiću i Miroslavu Periši, dalo je po dvije godine zatvora. Usput rečeno, upravo ovih dana izrečena je jednom hrvatskom građaninu kazna za izlov prstaca; četiri i pol godine zatvora.
Za razliku od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i prvostupanjskog suda u procesu protiv optuženih iz Vojnog zatvora Kuline, Ministarstvo branitelja, odnosno njegovo Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja, “nije poklonilo vjeru navodima iz optužnice u odnosu na seksualno zlostavljanje imenovane te je zaključilo da imenovana nije bila žrtvom seksualnog nasilja u Domovinskom ratu”. Odluka u prilog staroj tezi da u obrambenom ratu zločin ne može biti počinjen.
Lupiga.Com
Komentari
- zauzeto_budala prije 12 sati
Za nas je Somalija primjer uspješne pravne države.
No budimo realni ne samo sudstvo, sve je u ovoj državi lažno prenemaganje od prvog dana, od dovlačenja onog tupoglavog austrougarskog carskog pandurčića i njegovog konja na trg republike , tuđmanovih lenti , izmišljenih povijesnih odora i smjena straže, grbova, kuna, do glumatanja pravne države , dupeglavaca koji kao dobri američki štreberčići desetljećima guraju promašene neoliberalne ekonomske politike itd – sve je to jedno kontinuirano prenemaganje .
Sve to naravno nemože trajati vječno, der untergang je već počeo, slavonija je već pola prazna, i budimo realni, kad propadne svijet će ipak biti malo bolje mjesto. - Potpis prije 13 sati
Već i prije se vidjela ta odbojnost ali ne moraš bar pod ovim tekstom na takav način reagirati. Nije pročitala, misli da je najbolja (kao kupus sa dna kace), ali malo se suzdržaj. Ništa osobno.
- Potpis prije 14 sati
E moj dino izgubljeni i slični koji nesreću koriste za svoja dnevna prepucavanja. Za taj izraz pitaj starije.
- Verena prije 20 sati
Na sceni je etno totalitarno drustvo u procjepu izmedju anarhije i pseudodemokracije.
Tu mozemo smjestitil slucaj silovane zene, koja je za mene zrtva najtezeg napada na tijelo i integritet(pored ubistva), i dovodjenje njene nesrece u vezu s nacijom, jeste u funkciji konstatacije da nismo svi jednaki pred zakonom i da pravni sustav ne pruza jednaku pravnu zastitu svima.
Zato su mi deplasirane price tko je sto radio, a jednodnevna dnevno politicka prica izvan moje percepcije o kaznenom djelu i krivnji.I ako se u elektronskim medijima javi samo nekolicina onih , koji osudjuju ovo kazneno djelo protiv Covjeka, onda je jasno da ih u pozadini ima mnogo vise.
Ako tekst upozorava na strahovito bescasce pravosudnog sustava, znak je to da ce ga netko procitati i mozda se zamisliti.
Jednostavno je: o dostojanstvu, slobodi i demokraciji mozemo sanjati.Sve dok silovanje jedne Srpkinje ne shvatimo kao silovanje Zene i kao cin koji se beskompromisno mora osuditi a sud procesuirati.
Povezani tekstovi
