U razmaku od dva dana u Splitu se vikalo “Auschwitz, Auschwitz”, a u Rijeci je treštalo “Jasenovac i Gradiška Stara”. U Splitu su se palile visoke peći za četiri Židova, a u Rijeci je radila Maksova mesara. U Splitu je Anna Frank postala kurva židovska, a u Rijeci je sjajna zvijezda iznad Metkovića pozdravila Antu Pavelića. Pa smo saznali kako funkcioniraju dvostruke konotacije, a kako dvostruki kriteriji
Sada ste već umorni od toga da pratite medijsku priču o Splitu? Dosta vam je komentara Torcidinog nacizma? Preko glave vam je hajke i histerije? U Novostima nudimo rješenje. Možete, evo, ne pratiti medijsku priču o Rijeci. Jer tamo nema komentara Armadinog ustašluka. Nema hajke ni histerije. A nema ni misterije: na primjeru dva neonacistička navijačka ispada, koji su se dogodili skoro istovremeno, sada lijepo vidimo kako tačno kod nas funkcioniraju dvostruke konotacije.
Otvorimo kraćim rezimeom zatvaranja Torcidaša: opozicija proziva premijera, premijer proziva opoziciju, ministar unutarnjih poslova svaljuje krivnju na sudove, sudovi napadaju ministra unutarnjih poslova, policija objavljuje fotografije članova Torcide u bijegu, novinari prenose fotografije, Torcida i Domovinski pokret obrušavaju se na novinare, novinari otkrivaju poslovne veze vodstva Torcide i Domovinskog pokreta, Domovinski pokret smjenjuje vlastitog državnog tajnika jer ovaj podržava rad policije, HDZ pristaje na ucjene Domovinskog pokreta, inicijativa Gospić je naš brani novinare od napada, svi strahuju od reakcija Zapada, svi osuđuju antisemitizam, ali svi dodaju po jedno “ali”…
Zatvorimo kraćim rezimeom otvaranja Armadinog murala: ritualna osuda gradonačelnice Ive Rinčić. I to bi, manje-više, bilo to.
U razmaku od jedva dva dana, dakle, u Splitu se vikalo “Auschwitz, Auschwitz”, a u Rijeci je treštalo “Jasenovac i Gradiška Stara”. U Splitu su se palile visoke peći za četiri Židova, a u Rijeci je radila Maksova mesara. U Splitu je Anna Frank postala kurva židovska, a u Rijeci je sjajna zvijezda iznad Metkovića pozdravila Antu Pavelića. Ili, da skratimo: u Splitu je izbio skandal, a u Čapljini je klaonica bila. Mnogo Srba Neretva odnila.
Čim se ova priča oko Splita konačno ispuše, čim medijski ciklus dođe svome kraju, vratit ćemo se u mirnodopske uvjete. Opet će Torcidaši pjevati Boysima “Mrzim Dinamo / srpsko ime to”. Pa će im Boysi, zajebavajući ih zbog onog njihovog tipa koji je potajno surađivao s Grobarima, odgovoriti s “Neka svako dete / mrzi Partizan”
U rijetko upečatljivoj sceni neonacističkog sinkroniciteta, skoro u laboratorijskim uvjetima, dobili smo tako odgovor na pitanje kako tačno kod nas funkcioniraju dvostruke konotacije, a kako dvostruki kriteriji. I čim se ova priča oko Splita konačno ispuše, čim medijski ciklus dođe svome kraju, vratit ćemo se u mirnodopske uvjete. Opet će Torcidaši pjevati Boysima “Mrzim Dinamo / srpsko ime to”. Pa će im Boysi, zajebavajući ih zbog onog njihovog tipa koji je potajno surađivao s Grobarima, odgovoriti s “Neka svako dete / mrzi Partizan”. Pa će Torcida poručiti Armadi “Šugava Rijeko, puna si Srba / ne brini Rijeko, ima još vrba”. Pa će im Armada uzvratiti s “Od Marjana pa do Žnjana / vole srpskog Partizana”. Pa će svi skupa, zagrljeni, par puta podviknuti “Za dom spremni”.
Navijački folklor, ukratko. Ništa ozbiljno. A zatim će jedni organizirati sačekušu srpskim reprezentativcima, kao na prošlogodišnjem Prvenstvu Balkana u karateu u Rijeci, drugi će se orijentirati na srpske tinejdžere, kao u splitskom kotaru Blatine, treći će se postrojiti ispred Srpskog kulturnog centra u Zagrebu da proslave otvaranje Dana srpske kulture…
Ako ste već umorni od toga da pratite medijsku priču o Splitu, drugim riječima, ako vam je dosta komentara Torcidinog nacizma, ako vam je preko glave hajke i histerije, ne brinite: samo se malo strpite.
Sve će ubrzo opet po starom.
Po Jasenovcu i Gradišci Staroj.
