Za incident hrvatskog fudbalera Josipa Šimunića, koji se dogodio u toku dokvalifikacijske utakmice između Hrvatske i Islanda za Svjetsko prvenstvo FIFE u Brazilu 2014. godine, odigrane 19. novembra 2013. godine – odmah po završetku utakmice sa mikrofonom u ruci došao je na sredinu stadiona i nekoliko puta uzvikivao “za dom” našto mu je publika sa prepunog Maksimira uzvraćala “spremni” – svjetska javnost je bila dovoljno informisana preko svih vrsta media.
I reakcije na ovaj incident su bile široke i žestoke: preko specijalizovanih društvenih mreža potpisivane su peticije namjenjene Disciplinskoj komisiji FIFE, jedni su tražili primjerno kažnjavanje fudbalera, poput nevladine organizacije za obrazovanje o holokaustu i genocidu pod imenom “Nefesh Haya”, dok su drugi tražili njegovo oslobađanje poput nevladine organizacije “Croatia Libertas”. Bilo je i pojedinaca koji su se obraćali Fifinoj komisiji sa tumačenjima značenja inkriminisanog pozdrava, poput g. Barrya Lituchya, asistenta istorije na Fakultetu Medgar Evers Gradskog sveučilišta u New Yorku. I proskribovani fudbaler je Komisiji dostavio izjavu, koju smo imali prilike čuti više puta i u raznim medijima, u kojoj objašnjava da je njemu riječ dom “asocijacija na ljubav, toplinu i pozitivnu borbu” i da je njegova izjava bila vođena isključivo ljubavlju prema njegovom narodu i domovini, a ne mržnjom i destrukcijom.
S nestrpljenjem se čekala odluka nadležne Fifine komisije. A odluka je glasila da se igrač Josip Šimunić suspenduje za narednih deset (10) službenih utakmica, koja se počima računati tokom završnog natjecanja za Svjetsko prvenstvo FIFE u Brazilu 2014. godine, te da mu se zabranjuje pristup krugu stadiona za vrijeme svih deset utakmica za koje je dobio suspenziju, a naloženo mu je i da plati novčanu kaznu u iznosu od 30.000 švajcarskih franaka .
Kao što se i očekivalo, sa izrečenom kaznom su bili svi nezadovoljni – onima koji su ga branili, bilo je mnogo, a onima koji su ga napadali, bilo je malo.
Ovih dana je objelodanjeno i kompletno obrazloženje pomenute odluke na 16 stranica kucanog teksta. Moram priznati da me je i kao profesionalca ( dugogodišnji sam sudija i advokat) i kao čovjeka impresioniralo to obrazloženje u svakom pogledu.
Činjenično utvrđenje, sublimirano u tački 24, glasi: “Komisija je utvrdila da je navedeni izraz prvobitno korišten kao hrvatski nacionalni pozdrav, od strane plemstva i političara od 17. do 20. vijeka. Međutim, tokom drugog svjetskog rata, potpuno isti pozdrav prihvaćen je kao službeni pozdrav Ustaša. Ustaše su bile Hrvatski revolucionarni pokret koji je djelovao prije i tokom drugog svjetskog rata, koji se smatrao fašističkom i terorističkom organizacijom i koji je bio povezan s nacističkim režimom. Prema informacijama kojima Komisija raspolaže, njihov je cilj bio uspostaviti Veliku Hrvatsku, koncept koji se obično povezuje s fašističkim i ultranacionalističkim režimom koji je zagovarao uspostavu čiste rase. U tu svrhu su promovisali progone i genocid nad Srbima, Židovima i Romima u Hrvatskoj, poput pokolja u selu Prebilovci ili koncentracionog logora u Jasenovcu. Ustaše su bile povezane s nacističkim režimom Adolfa Hitlera i fašističkim režimom u Italiji pod nadzorom Mussolinija.”
Preventivna poruka ove presude, navedena u tački 25, glasi: “… Uzvikivanje bilo kojih riječi ili izraza koji se povezuju s nacizmom ili fašizmom, naročito na nogometnom stadionu punom ljudi i djece, ne predstavlja samo povredu mjerodavnih pravila FIFE već je i užasno podsjećanje onih koji su upoznati ili su proživjeli ta tmurna vremena na mračni dio naše istorije, na koju niko ne bi trebao biti ponosan i koju bi još manje trebalo tako spominjati ili pak promovisati. Takva vrsta rasističkog, diskriminacijskog i provokativnog ponašanja je napad i uvreda ne samo za one koji su izgubili članove obitelji tokom rata te naročito u logorima za istrebljenje, već i za ljudsko društvo u cjelini. Takva vrsta ponašanja je sramotna i odvratna te predstavlja stav koji se ne može tolerisati”.
Komisija je podsjetila i na ciljeve FIFE na obrazovnoj razini čije geslo glasi: “Za igru. Za svijet.” i stav koji je organizacija zauzela u borbi protiv rasizma i diskriminacije te ocijenila da FIFA, kao i savezi članice, “igraju ulogu koja je šira i važnija od bavljenja samo i isključivo sportskim pitanjima”.
Moram priznati i da od disciplinske komisije jedne sportske organizacije nisam očekivao ovakvu “dubinsku” ocjenu provedenih dokaza u svjetlu istorijskih i savremenih društveno – političkih zbivanja. Svaka čast članovima ove komisije, koja je bila sastavljen od: g. Kia Tonga Lima (iz Singapura), kao v.d. predsjednika; g. Hamida Haddadja (iz Alžira) i g. Kristera Malmstena (iz Švedske), kao članova. Od njih bi mnogo mogli naučiti i profesionalne sudije međunarodnih i nacionalnih sudova kojima su ljudska prava i ratni zločini profesionalno zanimanje.
Šimunićev pravni zastupnik, izvjesni Davor Prtenjača, njemački advokat hrvatskog porijekla, najavio je žalbu na pomenutu presudu Fifinoj komisiji za žalbe, kao drugostepenom organu, a kao podršku pokrenuo je, na web-stranici www.za-dom.eu sa sloganom ‘S Josipom Šimunićem na SP u Brazil 2014.‘, potpisivanje peticije za potpuno oslobađenje ili izricanje blaže kazne svom štićeniku. Za prvih petnaestak dana peticiju je potpisalo preko 250.000 ljudi, što je prevazišlo i sva očekivanja revnosnog advokata koji je i svoj sajt nazvao “za dom”.
Nije isključeno da će drugostepeni organ, pod predsjedavanjem nekog “novog Merona”, osloboditi Šimunića, kao što je žalbeno vijeće Haškog tribunala, pod presdjedavanjem starog Merona, oslobodilo hrvatske generale za zločine nad Srbima u akciji “Oluja”. Ako se to i desi, ova presuda će, kao i ona pretresnog vijeća Haškog tribunala u predmetu “Gotovina i dr”, ostati kao svjetionik na uzburkanom okeanu međunarodne (ne)pravde u doba “novog svjetskog poretka”.
Beograd, 6. februar, 2014.
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
