Ne postoji i nikada nije postojao nikakav logor Lora – izjavio je nedavno hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, čija je izjava snažno odjeknula u Crnoj Gori i izazvala reakciju kabineta premijera Milojka Spajića, koji je priopćio da se nakon svjedočanstava o Lori ne može govoriti da taj zatvor nije postojao.
Naglasio je da se ne mogu zanemariti svjedočenja o crnogorskim državljanima koji su ondje bili zarobljeni i ubijeni. Na taj je način crnogorski premijer pokušao replicirati hrvatskom ministru koji smatra da Lora nije otvoreno pitanje između Zagreba i Podgorice već narativ koji cilja na izjednačavanje žrtve i agresora, kao i da je sve što se događalo u zatvoru u Lori procesuirano i presuđeno.
No u Spajićevu kabinetu očito smatraju da je to jedno od ključnih pitanja za dobrosusjedske odnose koje dovode u kontekst prosperiteta regije i usvajanja temeljnih vrijednosti Europske unije. Zato im je izuzetno važno da se do kraja istraže ratni zločini jer njihova zemlja, kako kažu, želi pravdu za sve žrtve te će ustrajati na procesuiranju zločina i obeštećenju žrtava u skladu s međunarodnim pravom. Crnogorci također podsjećaju da ratni zločini ne zastarijevaju te da zbog svoje specifičnosti nadilaze vrijeme u kojem sudionici govore o njima.
Istražni centar
Suradnici crnogorskog premijera ne slažu se s Grlićem Radmanom da su slučajevi u Lori procesuirani. “Crna Gora očekuje da nadležne institucije u suradnji riješe i ova pitanja. S tim u vezi, ohrabrujemo hrvatsko i naše državno tužiteljstvo na još bližu suradnju kako bi svi počinitelji kaznenih djela bili procesuirani, a pravda za sve bila zadovoljena”, poručili su iz kabineta premijera Crne Gore.
Za nedavnog posjeta Podgorici te se teme dotaknuo i predsjednik Zoran Milanović, čiji su istupi naišli na odobravanje crnogorskih medija, što nije čudno kada se zna da je naš predsjednik poručio kako je Lora u Splitu ratnih devedesetih bila neka vrsta logora. Crnogorski predsjednik Jakov Milatović pozdravio je taj Milanovićev stav i pozvao da se otvorena pitanja rješavaju dijalogom. Milanović, međutim, misli da je ovo slučaj u kojem će zbog protoka vremena istinu biti teže utvrditi.
Četiri ćelije
“Zatvorenici su uglavnom bili pripadnici tzv. JNA, no bilo je i civila optuženih zbog djelovanja protiv RH. To Milanoviću može potvrditi i Mladen Bajić, bivši glavni državni odvjetnik koji je tada bio vojni tužitelj u Splitu. Dvoje zatvorenika smrtno je stradalo u vojnom zatvoru Lora, a osam vojnih stražara optuženo je i osuđeno za zločine u Lori”, navodi Kovačević, koji se posebno referirao na istup predsjednika Milanovića. “Žalosna je činjenica da predsjednik insinuira da smo za vrijeme Domovinskog rata imali vojne logore, a ne poduzima ništa kako bi se procesuirali ratni zločini počinjeni nad hrvatskim braniteljima u logorima na području Srbije”, rekao je Kovačević.
Ponešto se o Lori može čuti i vidjeti i u filmu “Istina” Jakova Sedlara, koji obrađuje ustrojavanje postrojbe i ratne akcije tijekom Domovinskog rata, a većina je posvećena kaznenom postupku koji se vodio protiv pripadnika postrojbe 72. bojne Vojne policije za ratni zločin u Lori. U tom su procesu osuđeni Tomo Duić i Emilijo Bungur koji su još u zatvoru. Nakon ovih Milanovićevih izjava u Crnoj Gori sasvim je jasno da njihova nada u pomilovanje pada u vodu. U Sedlarovu filmu prikazan je vojni pritvor u Lori, a o njemu je progovorio i predsjednik Udruge veterana 72. bojne VP-a Zlatko Čipčić, objasnivši kako je riječ o malom prostoru, odnosno četirima ćelijama po šest kvadrata, iako se u medijima prikazivao kao ogroman. “Srbi i danas govore da je ovdje bilo zatočeno dvije tisuće duša”, kaže Čipčić.
U Sedlarovu filmu govorio je i ministar obrane Ivan Anušić, koji je tijekom Domovinskog rata bio vojni policajac. “Niz netočnih teza koje opterećuju hrvatsku državu i hrvatskog vojnika danas se u javnom eteru tumače kao istina, a nisu istinite. Mnogo stvari nije u potpunosti točno. Manipulira se nekim događajima, u pravilu uvijek na štetu pobjedničke hrvatske vojske. Zato sam dopustio da se snimi Lora i da se sazna prava i cjelovita istina o svemu što se ondje događalo 90-ih”, objasnio je u filmu Anušić. Iz Sedlarova film može se zaključiti da se u Lori događalo ono što se događa u svim zatvorima svijeta, eventualno se moglo dogoditi samo prekoračenje ovlasti.
Politički pamflet
Važnu ulogu u filmu ima i Nikša Wagner, zamjenik županijske državne odvjetnice u Splitu koji se natjecao i za mjesto glavnog državnog odvjetnika, ali i Bajić koji je u to doba kao vojni tužitelj vodio kazneni postupak protiv četrdesetak civila uglavnom srpske nacionalnosti iz okolice Splita. U Lori su završili pod sumnjom u terorizam, a dvoje ih je smrtno stradalo. Bajić je inače svoj postupak temeljio na iskazu svjedoka koji je pojedinačno navodio što sve koji osumnjičenik ima od oružja i sredstava veze. Kompletna skupina sumnjičila se pak za pokušaj formiranja SAO Kaštela s ciljem pripajanja SAO Krajini.
Osim tog iskaza, drugih dokaza nije bilo, ali je Bajić inzistirao na progonu sve dok postupak krajem 1993. nije pravomoćno obustavljen. Početkom dvijetisućitih, s promjenom vlasti, Bajić je podigao optužnicu za ratni zločin protiv vojnih policajaca, čuvara u Lori, koji su u konačnici nakon niza postupaka pravomoćno kažnjeni višegodišnjim zatvorskim kaznama. Tužitelj Wagner pak smatra da su osumnjičenici za pobunu trebali biti na Bilicama, u civilnom zatvoru, umjesto u Lori, a o optužnici protiv tih ljudi rekao je kako je u profesionalnom smislu katastrofalna. “To je nedostojno državnog odvjetnika koji imalo drži do svog digniteta jer je dokaz da su bili teroristi to što su pristali na razmjenu.
Cijeli je predmet građen na iskazu jednog svjedoka koji je kasnije povukao iskaz. Tvrdio je da je zlostavljan i da je dao iskaz pod prisilom. To je primjer kako su se optužnice pisale prije rata, u onom vremenu. To je jedan politički pamflet, krajnje neprimjeren za jedan ozbiljan optužni akt”, ustvrdio je Wagner referirajući se na optužnicu koju je Bajić podigao protiv civila zbog pripremanja oružane pobune. Samo koju godinu poslije, Bajić je napisao optužnicu i za vojne policajce, a u to doba mediji su pozorno pratili ovaj razvikani slučaj. Svoje mišljenje o njemu više je puta iznosio povjesničar i saborski zastupnik Josip Jurčević, koji ukazao na to da svi govore o jednom golemom logoru premda je riječ o maloj pritvorskoj jedinici. Prema Jurčeviću, slučaj Lora paradigma je hrvatskog pravosuđa i kompletnog hrvatskog društva.
Zagovornik pomilovanja
Kada je pravosuđe posrijedi, profesor Jurčević je govorio kako je prvu oslobađajuću, iznimno kvalitetnu presudu donio sudac Slavko Lozina, a iz njegove presude proizlazi da su život izgubile dvije osobe, kao i da optužnice nemaju nikakve veze s time. Zanimljivo je da je optužnica preinačena u ratni zločin baš kada je pokrenuta tjeralica za generalom Antom Gotovinom , zbog čega postoji sumnja u montirani proces. Nakon što su vojni policajci osuđeni, država je obiteljima stradalih u Lori i drugim zatočenicima isplatila milijune kuna odštete, koju je kasnije regresno potraživala od osuđenika.
U Sedlarovu filmu navodi se kako je za osuđene pripadnike zatraženo Milanovićevo pomilovanje, štoviše, tvrdi se da je predsjednik to usmeno i obećao jednom pripadniku udruge. Zahtjev za pomilovanje potpisali su i zapovjednici brigadira na čelu s generalom Antom Gotovinom, a potpis na njega nisu stavili Damir Krstičević i general Mladen Markač.
“Tu nije bilo nikakvih zločina. Nije bilo logora. To je bio vojnički pritvor. Ako je netko prekoračio ovlasti, možda je tada bio mlad, ali sada nakon toliko godina treba i oprostiti neke stvari”, stav je generala Rahima Ademija, također zagovornika pomilovanja, kojeg će se optuženi po svemu sudeći načekati jer se predsjednik Milanović ne želi zamjeriti crnogorskom kolegi. Ta spoznaja vjerojatno žulja onaj dio hrvatske desnice koji mu je na nedavno održanim predsjedničkim izborima dao svoj glas.
Lora je bila Bajićeva odskočna daska
Pitate li Nikšu Wagnera, zamjenika županijske državne odvjetnice u Splitu koji se natjecao i za mjesto glavnog državnog odvjetnika, na Lori je najviše profitirao Mladen Bajić koji je cijelo vrijeme radio u vojnom tužiteljstvu. “Bajić nije dobar pravnik, ali je izuzetno inteligentan tip policijsko-obavještajnog kadra. On je te otprije naučene metode prenio u Državno odvjetništvo gradeći svoju karijeru. Lora je bila njegova odskočna daska. Da bi bila jača i u skladu s međunarodnom političkom situacijom, ide se na kvalifikaciju ratnih zločina”, kaže Wagner pa podsjeća da je Bajić nedugo nakon dizanja optužnice za ratni zločin u Lori postao glavni državni odvjetnik zamijenivši na toj poziciji Radovana Ortynskog.
Povezani tekstovi
