D.I.C. Veritas

Savo Štrbac, 10.10.2014., KRAJIŠNCI PROTIV MPRI


Od kada je 25. septembra na sajtu Korthaus njuz sevis (www.courthousenews.com) objavljen tekst pod naslovom “Srbi ne mogu sprovesti tužbu za genocid u SAD”, dijelove iz tog nevelikog članka prvi su prenijeli hrvatski mediji apostrofirajući rečenicu da je “američki federalni sud zbog nenadležnosti odbacio tužbu Srba zbog vojne akcije Oluja”, a nastavili su i drugi mediji u regionu, uključujući i srpske, referiršući se uglavnom na hrvatsko tumačenje izvornog članka.

Moram priznati da me je veoma neugodno iznenadila ova vijest najviše zbog toga što sam bio upoznat sa istorijatom ovoga procesa i ništa nije upućivalo na takvu sudbinu tužbe. 

O čemu se radi? 

Grupa Srba iz bivše RSK, koji su pred hrvatskom ofanzivom poznatom pod kodnim nazivom “Oluja” bili prisiljeni napustiti svoja imanja i koji su se razasuli po cijelom svijetu, podnijeli su još 2010. godine Federalnom sudu u Čikagu kolektivnu tužbu   protiv američke konzultantske kuće L-3 SERVISIZ, INK. kao pravnog sljednika Militeri profešenal risorsiz ink. (MPRI) radi naknade nematerijalne  štete na ime duševnih boli za izgubljenim zavičajem u iznosu od 10,4 miljarde dolara po osnovu saučesništva u genocidu (obučavali i naoružavali HV, te planirali i učestvovali u izvođenju akcije) koji se reflektuje u oko 2.000 poginulih i nestalih,  progonu preko 200.000 ljudi, uništavanju, pljačkanju i zauzimanju njihove imovine i sprečavanju njihova povratka.

Srbe zastupaju tri američke advokatske firme  sa oko 80 advokata, koje će svoje usluge za zastupanje naplatiti po okončanju spora u visini trećine od dobijenog iznosa presudom ili nagodbom, što je uobičajeno u ovakvim sporovima u SAD-u.

Uprkos protivljenju tužene strane, čikaški sud je, krajem avgusta 2011, prihvatio tužbu ocjenivši da ima i “dubinu i ozbiljnost” a nadležnost temelji na činjenicama da tuženi na području ovoga suda ima razgranatu mrežu aktivnosti, da u sjedištu suda živi velika srpska zajednica uključujući i one iz vremena “Oluje” i da su dobre saobraćajne veze između bivše Jugoslavije i Čikaga što će tužiteljima olakšati pristup sudu. Kada na prvom ročištu među strankama nije postignuta nagodba, sud je odredio pripremno ročište za glavni pretres za februar 2013. godine, do kojeg nije došlo zbog isčekivanja odluke Vrhovnog suda SAD u jednom drugom predmetu koji bi, po sistemu presedana, mogao imati uticaja i na ovaj spor. U aprilu prošle godine Vrhovni sud je objavio isčekivanu odluku u predmetu “Nikaragvanci protiv britansko-holandske kompanije Šel” u kojoj je zauzeo stav da američki sudovi nisu nadležni ako stranke nisu iz SAD-a i ako se sporni događaj nije odigrao u SAD-u.

I poslije te odluke, bilo je oprečnih tumačenja: advokati skloni Hrvatskoj govorili su da će ista sudbina, po sistemu presedana, zadesiti i krajišku tužbu a naši advokati su govorili da se taj presedan ne može primjeniti na nju samom činjenicom što je tuženi registrovan u SAD-u i što su se neke aktivnosti vezane za inkrimirani događaj odvijale na teritriju SAD-a (zaključen ugovor, kupovano oružje, pravljeni planovi…). Ohrabreni tom presudom naši advokati, krajem maja prošle godine, dostavljaju sudu “treću izmjenjenu tužbu”, pojačanu sa još nekoliko suparničara i sa novim dokazima. I od tada se u predmetu nije ništa dešavalo.

Imajući sve to u vidu, zaista  me iznenadilo hrvatsko tumačenje nove odluke u vezi predmetnog spora. Zbog toga smo mi u Veritasu preveli izvorni tekst sa pomenutog sajta i odmah uočili da su hrvatski mediji, i oni koji su ih prenosili, izostavili jedan dio teksta koji glasi: “Ipak, sudija Li je podržao tužitelje da podnesu civilne tužbe za ometanja i otimanja imovine. Hrvatske snage su navodno ‘sistematski pljačkale i uništavale domove koji su bili u vlasništvu Srba, poslove, usijeve i stoku u regionu Krajine, uključujući one koje spominju i navedeni tužitelji, a neke od domova su i prisvojili pripadnici hrvatske vojske', naveo je Li.”

Bez kontakta sa našim advokatima, javno sam komentarisao  da je prema izvornom tekstu ostalo nejasno da li sudija Li podržava tužitelje  u dijelu tužbe koja mu je podnesena ili tek treba  da pokrenu neku novu tužbu pred hrvatskim sudovima i da zbog toga treba sačekati tumačenje naših zastupnika. I stiglo je  “advokatskom linijom” Čikago – Beograd prije nekoliko dana a glasi: “Konačno imamo novosti u postupku protiv MPRI. Sudija je djelomično prihvatio a djelomično odbio njihov zahtjev za odbacivanje tužbe. Dobra vijest je da se sada nešto dešava sa ovim slučajem. Po našem mišljenju preostale tačke tužbe su veoma jake. Mi smo ohrabreni ovakvom odlukom. Sljedeća statusna sjednica pred sudijom je 22. oktobra kada ćemo znati više.”

Mi i “oni” se i ovoga puta, kao i u svemu ostalom u vezi ratova devedesetih, ne slažemo pa i kada tumačimo odluke međunarodnih i inostranih sudova. U slučaju “Krajišnici protiv MPRI” vjerujem našim opunomoćenicima, američkim advokatima, ako ni zbog čega drugog, onda zbog “logike profita”, po kojoj funkcioniše društvo u kojem se odvija ovaj sudski proces.

U Beogradu, 10. oktobar 2014.
Savo Štrbac

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail