D.I.C. Veritas

Veritas, 15.06.2019, Savo Štrbac: Hrvatica u ustaškoj odori


Medijski hit regiona u zadnjih nekoliko nedjelja je bez premca Ruža Tomašić, ali ne zbog toga što je  na izborima za Europski parlament dobila najviše glasova u Hrvatskoj, već zbog svojih javno iznesenih stavova o ustašama (“Ustaški pokret je jedno, a NDH je drugo”, “Ne odričem se običnih ustaša koji su se borili za svoj dom”) i Anti Paveliću (“Nije morao pristati na rasne zakone, ali dobro. Nije morao imati logore, ali valjda tada je bio rat. Trebalo je živjeti u tome vremenu”). Takve njene izjave izazvale su reakcije mnogih poznatih ličnosti iz regiona i svijeta, među kojima i M. Pupovca i E. Zurofa, ali ne i čelnika Hrvatske.

Ko je Ruža Tomašić?

Rođena je s prezimenom Budimir prije 61  godinu u Mladoševici kod  Maglaja u Bosni i Hercegovini. S roditeljima, bratom i šest sestara do svoje 15. godine živjela u slavonskom selu Velika Kopanica, gdje je završila osnovnu školu i igrala rukomet, kada odlazi u Kanadu, gdje joj je već živjela starija sestra.

Od preseljenja iz Hrvatske pa sve do sredine 1980-ih, u ustaškoj odori po hrvatskim zavičajnim domovima javno recituje svoje i tuđe pjesme posvećene Anti Paveliću, ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Autorske pjesme, za koje sada kaže da ih je samo potpisivala, ali ne i pisala,  objavljivala je u časopisu “Nezavisna Država Hrvatska”, koji je vodio Srećko Pšeničnik, Pavelićev zet i prvi čovjek ustaške organizacije “Hrvatski oslobodilački pokret” (HOP), u koju se i sama učlanila 1976. i bila je, po sopstvenom priznanju, dio plana da jednom preuzme tu organizaciju, koju je lično osnovao Ante Pavelić, kao prirodni nastavak metoda i ciljeva ustaškog pokreta. Bila je prava atrakcija među hrvatskim iseljenicima u Kanadi, a zvali su je “Hrvatica u ustaškoj odori” i “Liepa Plavka”, po uzoru na istoimeni roman Ante Pavelića.  Godine 1981,  završava policijsku akademiju, kao jedna od najboljih u klasi, pri čemu su joj najjača strana bile borilačke vještine i visina od 180 cm. Nakon tri godine patroliranja u crnim automobilima, postaje  policajka na motoru, što joj je  omogućilo  da kao kaskaderka učestvuje u dvadesetak epizoda serije “Dosjei X” i “Millennium”.

Udaje se  1987. za Vladu Tomašića, porijeklom s Korčule i seli se  u Vankuver, gdje je nastavila s policijskim poslom i gdje se  politički aktivirala među hrvatskim iseljenicima, a 1990. postaje  članica proustaške Hrvatske stranke prava (HSP). Iste godine organizovala je obezbeđenje Franje Tuđmana prilikom posjete Vankuveru,  koji ju je nagovorio da se vrati u Hrvatsku, gdje je radila u njegovom obezbeđenju. Sa Stipom Mesićem, kao članom predsjedništva SFRJ, 1991.  boravi i u Beograd.  Zatekla se i u Banskim dvorima kada se u oktobru 1991. dogodio raketni napad na Tuđmana, Antu Markovića i Stipu Mesića. U hrvatskoj ostaje do sredine 1992. kada se zbog bolesti (raka materice) vraća u Kanadu, a u Hrvatsku se, potpuno zdrava, ponovo vraća 1998.

Odmah po povratku jače se aktivirala u HSP-u, na čijoj listi je izabrana za  saborskog zastupnika od 2003. do 2008.  HSP napušta 2009. i osniva “Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević” i postaje njena prva prdsjednica, sa čije liste 2011. ponovo biva izabrana za zastupnicu u hrvatski sabor. U novembru 2014. napušta i tu stranku, a u  januaru 2015.  pristupa  Hrvatskoj konzervativnoj stranci, a dva mjeseca kasnije biva izabrana za njenu predsjednicu.

Na prvim hrvatskim izborima za Evropski parlament (EP) 2013.  izabrana je za zastupnicu u EP osvojivši gotovo 65.000 glasova na zajedničkoj listi sa HDZ-om, kao druga po broju osvojenih glasova sveukupno na izborima. Na hrvatskim izborima za EP 2014,  sa 107.000 osvojenih preferencijskih glasova bila je opet druga kandidatkinja s najviše osvojenih glasova na izborima. A na trećim hrvatskim izborima za EP, na listi svoje HKS i HRAST-a, sa oko 70.000 osvojenih glasova, prva je po broju osvojenih glasova u cijeloj Hrvatskoj.

Tomašićka svoj uspjeh i na hrvatskim i na evropskim parlamentarnim izborima zahvaljuje, prije svega, na stavu prema Srbima i Srbiji. Evo nekih od njenih izjava: “Hrvatska za Hrvate, a  ostali su tek gosti”, “Blokirat ćemo pregovore Srbije s Evropskom unijom dok Srbija ne ispuni legitimne zahtjeve naše strane. Tražimo od Beograda da nam pomogne rasvijetliti sudbinu naših nestalih, da vrati oteto kulturno blago i arhivu vukovarske bolnice, prekine otvoreni lov na hrvatske branitelje, obilježi ratne logore za Hrvate na svom tlu i plati ratnu odštetu”.

Malo je vjerovatno da će Ruža preuzeti vodstvo podružnice HOP-a u Kanadi, iako je za tu ulogu pripremana. Mnogo je vjerovatnije da, sa svojom harizmom čvrste, odlučne i nepokolebljive sljednice  ustaškog pokreta i Pavelića, u slučaju da se kandiduje, postane druga predsjednica Hrvatske.

 

11. juna 2019.

Savo Štrbac

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail