D.I.C. Veritas

Politika, 28.08.2014., Savo Štrbac: Hrvatski branitelj na pravoslavnom groblju


Sveštenik nije dopustio počasnom vodu Hrvatske vojske da uđe na groblje i da se od saborca oprosti uz vojne počasti, počasne plotune i hrvatsku zastavu na kovčegu

Pravoslavni sveštenik, pre neki dan, nije dopustio da se „hrvatski branitelj pravoslavne vjere”, pedesetčetvorogodišnji Vojislav Beader, pokopa uz vojne počasti na pravoslavnom groblju Sv. Spasa u Šibeniku. Uprkos traženju porodice, sveštenik nije dopustio počasnom vodu Hrvatske vojske da se od svog saborca oprosti uz vojne počasti, ispaljivanje počasnih plotuna i hrvatsku zastavu na kovčegu te im je zabranio ulazak na pravoslavno groblje. Pošto se Beaderova porodica usprotivila tome, branitelj je pokopan uz prisutnost počasnog voda, ali bez pravoslavnog sveštenika.

Ovu vest su preneli skoro svi mediji u Hrvatskoj pod bombastičnim naslovima: „Incident u Šibeniku”, „Sramota u Šibeniku”, „Ministarstvo branitelja osudilo incident u Šibeniku”… Zavirio sam i u komentare uz ovu vest na nekim hrvatskim portalima. E, šta tu svega nema – od onoga da je trebalo sveštenika pokopati zajedno sa hrvatskim braniteljem do traženja od državne uprave da što pre odluči o već podnetom zahtevu o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve (očito da se ne zadovoljavaju Hrvatskom pravoslavnom zajednicom, koja je kao NVO osnovana 2010. godine), koji je uredno predan u ime 16.647 pravoslavaca koliko ih se, prema popisu stanovništva 2011. godine, izjasnilo kao Hrvati, „koji su u vlastitoj državi prisiljeni da budu članovi Srpske pravoslavne crkve, što na kraju rezultira ovakvim ružnim ekscesima”.

Ministarstvo branitelja osudilo je postupak pravoslavnog sveštenika ističući kako je takav odnos prema pokojniku nedopustiv i predstavlja grubo negiranje pokojnikove posljednje želje i želje njegove porodice, a reč je i o kršenju zakonske odredbe o pravu hrvatskog branitelja da se pokopa uz vojne počasti.

U saopštenju se navodi da su se i ranije događali ovakvi „povremeni i izdvojeni nemili događaji”, koji su nakon razgovora ministra Matića s pokojnim mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim Jovanom prestali da se dešavaju, te da će ministar uskoro biti na prijemu kod novog mitropolita Porfirija, kojeg će zamoliti za pomoć kako bi se ubuduće izbeglo „ponavljanje ovih incidenata koji narušavaju dostojanstvo pokopa hrvatskog branitelja”.

I ranije je bilo ovakvih slučajeva u Hrvatskoj. U septembru 2009. godine prilikom sahrane „hrvatskog branitelja Roma pravoslavne vjeroispovijesti” Rajka Jovanovića, takođe na pravoslavnom groblju Sv. Spasa u Šibeniku, a drugi u aprilu 2012. prilikom sahrane „hrvatskog branitelja pravoslavne vjeroispovijesti” Gorana Dragovića na pravoslavnom groblju u Bratiškovcima kod Skradina. Sveštenik je u oba prethodna slučaja, kao i sada, zabranio vojsci da uđe na groblje i usprotivio se pokrivanju kovčega hrvatskom zastavom. Tada su saborci i rodbina branitelja poštovali sveštenikove uslove tako što su hrvatsku zastavu stavili u kovčeg, dok je vojni deo protokola održan izvan groblja, a sveštenik je obavio ceremoniju sahrane.

Ne poznajem dovoljno propise i pravila ni Srpske pravoslavne crkve ali šta se događa kada je državni protokol o sahrani hrvatskih vojnika u sukobu sa pravilima crkve?

Ako se ima u vidu da je Hrvatska sekularna država i da katolička crkva na svom posedu, uprkos drugačijem zvaničnom državnom stavu, podiže spomenike Paveliću i ostalim ustaškim zvaničnicima i redovno im služi mise zadušnice, onda je potpuno jasno da i pravoslavna crkva ima pravo da na svom posedu sprovodi svoja pravila ponašanja. Koliko znam, slična je situacija i u mnogim državama širom sveta u kojima je crkva odvojena od države.

Možda će hrvatski ministar branitelja na skorašnjem prijemu „zamoliti” novog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija da po subordinaciji, zarad mira u kući niže sveštenstvo ne pravi probleme oko „sitnica” kao šibenski protojerej Đurđević, kao što je uradio i njegov prethodnik, blagopočivši Jovan, ali moje simpatije će svakako biti na strani šibenskog paroha, ne zbog toga što ne dozvoljava hrvatskim veteranima iz rata devedesetih da se po državnom protokolu sahranjuju na pravoslavnom groblju kao „izdajicama srpstva i pravoslavlja”, već zbog toga što je u pravu. 

Savo Štrbac
objavljeno: 28.08.2014.
 
facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail