Procesuirani Srbi pred Većem za ratne zločine u Beogradu zbog krivičnih djela ratnih zločina počinjenih na području Hrvatske
Narodna Skupština Republike Srbije 1. jula 2003. godine usvojila je Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku protiv učinilaca ratnih zločina, koji je izmjenjen i dopunjen 21. decembra 2004. godine (http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/propisi_cir.htm).
Na osnovu njegovih odredbi formirani su posebni pravosudni organi za procesuiranje ratnih zločina počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije: Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije i Veće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu. Takođe, zakon je predvidio i osnivanje Službe za otkrivanje ratnih zločina Ministarstva unutrašnjih poslova.
Zakonom su predviđene dvije veoma značajne procesne novine. Prva je stvaranje mogućnosti da se svjedoci i žrtve saslušavaju putem video konferencijske veze ili međunarodne krivičnopravne pomoći, ukoliko nije moguće obezbjediti njihovo prisustvo. Druga novina je da se čitav tok suđenja snima, nakon čega sud stvara transkripte audio zapisa sa suđenja.
Izmjenama i dopunama Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku protiv učinilaca ratnih zločina, od 21. decembra 2004. godine, stvorena je mogućnost da se pred Većem za ratne zločine koriste dokazi prikupljeni ili izvedeni od strane Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Postupci pokrenuti u Srbiji
Na osnovu univerzalne nadležnosti za gonjenje počinilaca krivičnih djela, koja je prihvaćena pomenutim zakonom, pred nadležnim organima Republike Srbije pokrenuto je više postupaka i protiv počinilaca krivičnih dijela ratnih zločina počinjenih na području Hrvatske, koja nisu procesuirana pred hrvatskim pravosudnim organima.
Po VERITAS-ovim podacima, do kraja marta 2012. godine, pred Većem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu iz ove kategorije procesuirana su 35 lica – radi se uglavnom o slučajevima u kojima je procesuirano više lica, kao što su “Ovčara” i “Lovas”.
Ustupljeni predmeti
Ministri pravde Hrvatske i Srbije, na sastanku održanom u Zagrebu 27.09.2006. godine, dogovorili su se o proširenoj saradnji u procesuiranju ratnih zločina. Novi memorandum o saradnji državnih tužilaštava dviju država omogućuje razmjenu spisa i dokaza u postupcima za ratne zločine licima koja zbog ustavne odredbe ne mogu biti izručena zemlji koja ih tereti za ratne zločine.
U to vrijeme ustavi Srbije i Hrvatske sadržavali su odredbe o zabrani izručenja sopstvenih državljana drugoj državi za bilo koju vrst krivičnih djela. U međuvremenu ustavi obiju država više ne sadrže takve odredbe što je i dovelo do potpisivanja Ugovora o međusobnom izručenju državljana za krivična djela organizovanog kriminala i korupcije, ali ne i za krivična djela ratnih zločina.
Na osnovu pomenutog dogovora ministara, tužilaštva za ratne zločine Srbije i Hrvatske, dana 13.10.2006. godine, potpisali su Sporazum o saradnji u progonu učinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida koji je ubrzo po potpisivanju počeo da se i primjenjuje u praksi. (http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/propisi_cir.htm)
Prema ovom Sporazumu ne ustupaju se predmeti kako to predviđa Evropska konvencija o ustupanju krivičnih postupaka, kojom je propisano da se krivični postupci u fazama istrage i optuženja ustupaju državi u kojoj okrivljeni boravi i u kojoj ga državljanstvo štiti od izručenja u državu koja ga je procesuirala. Po ovom Sporazumu ustupaju se dokazi, što omogućava potpisnicama da drže otvorenim postupke za koje su dokaze ustupili drugoj potpisnici, sve dok ih ta druga strana ne obavijesti o konačnom ishodu postupka pred svojim sudom, i da tek potom odluči da li će predmet zatvoriti ili će nastaviti s postupkom.
Prema podacima Tužilaštva za ratne zločine Srbije (stanje na dan 27. marta 2012.) sa hrvatskom je razmjenjeno ukupno 54 predmeta, ali se ne navodi koliko je ukupno obuhvaćeno lica. Prema VERITAS-ovim podacima, do kraja marta 2012. godine, ped Većem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu iz ove kategorije je 25 lica. Podaci o procesuiranima iz faze istrage su nepotpuni, pošto su nedostupni, ali ih je svakako više nego optuženih i osuđenih.
Po VERITAS-ovim saznanjima ustupaju se dokazi za predmete u svim fazama postupka: istrage, optuženja i presuđenja. Po dobijanju dokaza, tužilaštvo za ratne zločine, bez obzira u kojoj fazi je postupak bio, vraća ga u fazu istrage, ne osvrćući se uopšte na pravosnažnu presudu hrvatskih sudova.
Tako se dešava da su ista lica pravosnažno osuđena za isto djelo pred sudovima u obe države.
Neki su opet u jednoj državi optuženi a u drugoj oslobođeni za isto krivično djelo. I oni koji su oslobođeni pred sudom u Srbiji, ako se nalaze na spisku procesuiranih DORH-a ili na interpolovoj potjernici, mogu biti uhapšeni čim napuste teritoriji Republike Srbije.
