… DOK U KRAJINI NESTAJU I POSLJEDNJI SRBI

VISOKI KOMESARIJAT ZA IZBJEGLICE UN

 

1. U utorak 11 januara 1996., po molbi iz UNPF Beograd, dolje potpisani je posjetio selo Oćestovo, zaseok Perići u namjeri da ocijeni sadašnje stanje na tom području. Zaseok broji oko petnaestak kuća, većinom seoskih imanja, mada je cijelo područje vrlo siromašno. Potpuno je napušteno. Jedini stanovnik za kojeg se zna da je ostao u najbližem zaseoku, nakon ofanzive hrvatske vojske, avgusta 1995. nađen je mrtav u svom dvorištu u septembru. Sve kuće su opljačkane, sve vrijednosti ukradene, uključujući namještaj i opremu za poljoprivredu. Niti jedno pile nije ostalo. Nema također ni električne struje ni tekuće vode. Najbliži stanovnici u Oćestovu nedavno su se žalili na nesigurnost. Prošlog mjeseca njihove male penzije dostavljene preko opštinskih socijalnih službi, ukrale su im dvije naoružane osobe. Nema izgleda za povratak onih koji su otišli u avgustu: kuće su neuseljive, ekonomski život, zasnovan na nešto poljoprivrede i stočarstva je uništen, i na posljetku bezbednosna situacija je daleko od zadovoljavajuće.

2. Gospođa Milica Dubajić, rođena aprila 1920. živi u zaseoku Torbice, u selu Plavno. Ona je jedini preostali stanovnik ovog zaseoka u kojem su sve kuće zapaljene. Milica Dubajić je našla sklonište u maloj sobi od oko 10 metara kvadratnih u kući bivšeg komšije. Dobija neku pomoć (hrana i drvo za ogrjev) od italijanskog nevladine organizacije Papa Jovan HII koja je sa sjedištem u Plavnu. Svi njeni lični napori da dobije nova hrvatska dokumenta su propali. Papa Jovan će odvesti ženu u kninsku policiju i u opštinu radi rješavanja ovog problema, u petak 19. januara 1996. godine. Čim dobije lična dokumenta i dokumentaciju o vlasništvu, ova kancelarija će joj pomoći da se pridruži sinu u Beogradu, ukoliko to bude željela.

 

Viši oficir Oliver Mokjuet

Knin, 16.01.1996.


 

TIME EVROPA

ZLOČINI HRVATSKE

HRVATI ISKORISTILI AMERIČKI NAČIN IZJEDNAČENJA
TERENA DA BI ISTJERALI SRPSKU MANJINU

 

… ono što je stajalo iza američke politike podrške Hrvatskoj je da izjednači igralište kojim su vojno dominirali Srbi sa svojim zalihama oružja. Ali, neposredan rezultat je bio etničko čišćenje širokih razmjera koje je počinila hrvatska vojska u područjima uzetim silom, naročito u Krajini. “Granatirali su civile da bi uništili volju Srba za borbu”, prisjeća se kanadski pukovnik Andrej Lesli, šef štaba UN-a smještenog u krajiškom gradu Kninu kada je Hrvatska započela avgustovski napad. “Znali su da nema vojnika u nijednom od ovih gradova.” Pa ipak, više od 2.000 granata palo je samo na Knin tokom prvog dana. “Za 24 časa”, kaže Lesli, “Knin je pao sa 35.000 stanovnika na 500 živih i 500 mrtvih. Potom su potpuno opljačkali grad”, dok je većina stanovništva u strahu pobjegla.

Hrvatski zvaničnici, iako priznaju uništavanje širom Krajine, pripisuju to Hrvatima izbjeglicama koji su bili bijesni kada su se vratili i našli svoje kuće uništene od strane Srba. Oni koji su bili svjedoci ovom haranju, kažu da su to bili ljudi u uniformama, a ne civili.

“Ponašanje hrvatskih vojnika je bilo užasno”, kaže Lesli. “To mora da je bila vladina politika.”

Kao posljedica vojne akcije, nekih 170.000 Srba pobjeglo je iz Krajine te sedmice u najvećem etničkom čišćenju otkako su ratovi na Balkanu počeli 1991. Danas ne više od 7.000 Srba, uglavnom starijih žive u Krajini. Mnogi se kriju. “Tražimo životinje ili tragove stopala u snijegu” kaže Soren Fisk, radnik Crvenog krsta iz Danske. “Ne izlaze iz svojih popaljenih domova. Ne kupaju se. Ne čiste kuće. NJihove porodice su pobjegle. Samo sjede i čekaju da umru.”

 

Džejms Džekson

11. mart 1996. godine