PILAT PERE RUKE II

HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR

IZJAVA BROJ 29

(PREPIS)

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava želi obavijestiti javnost o sadašnjem stanju istrage o kršenju ljudskih prava, koju ova nevladina organizacija provodi na novooslobođenim područjima Hrvatske. Ovo se posebno odnosi na stanje poslije akcije “Oluja” u bivšim sektorima “Sjever” i “Jug”.

U selu Gošić, zaseok Borak, najvjerojatnije 27.08.1995, prilikom masakra, ubijeno je 8 osoba, i to:

1. Borak Savo (1925.)
2. Borak Vasilj (1927.)
3. Borak Grozdana (1920.)
4. Borak Marija (1914.)
5. Borak Kosa
6. Borak Milka (1920.)
7. Borak Dušan (1937.)
8. Mažibrada Joka

 

Svi ubijeni tajno su sahranjeni od pripadnika MUP-a na kninskom groblju pod rednim brojem 543. do 550., bez imena i prezimena. MUP je odbio predati posmrtne ostatke obiteljima poginulih, u cilju sahrane na lokalnom groblju. Sve to upućuje na činjenicu da je MUP i ovom prilikom pokušao prikriti ratni zločin.

Odbor je jednako tako istraživao i masakr u selu Grubori, počinjen 26. kolovoza 1995. od strane regularnih jedinica HV. Za ovu akciju general Čermak, zapovjednik kninskog zbornog područja, izjavio je da je to bila “antiteroristička akcija”. S tim u vezi Odbor objavljuje slijedeće podatke o navodnim teroristima.

Ubijeni su:

1. Miloš Grubor rođen 1915 2 metka u glavu.
2. Jovo Grubor rođen 1930 ubijen na livadi dok je čuvao krave.
3. Marija Grubor rođena 1905. godine izgorjela u kući.
4. Milka Grubor rođena 1944. godine ubijena pokraj kuće.
5. Đuro Karanović rođen 1950. godine.

 

Odbor istražuje i počinjene zločine u zaseocima pokraj Zrmanje, gdje je, prema do sada prikupljenim podacima, ubijeno 9 osoba. U zaseoku Gudura ubijen je Marčetić Milan, rođen 1948. godine.

U zaseoku Milanovići ubijen je Šujica Dušan, rođen 1927. godine. Zločin se dogodio 29. rujna 1995. oko 17 sati. Zločin je izvršilo 10 osoba koji su svi bili u uniformama sa pancirnim košuljama. Obojica ubijenih sahranjeni su na mjesnom groblju.

U istom mjestu ubijeni su još i Milanović Vlado (star 50 godina, spaljen u kući) i Marčetić Boro, Komazec Gojko, rođen 1938. godine viđen na dan ubojstva 6.09.1995. u policijskoj stanici Gračac. Tijelo je pronađeno sa tri metka u želucu.

U zaseoku Čanci ubijen je, neutvrđenog dana koncem mjeseca rujna, Čanak Đuro star 80 godina, čiji je sin Mirko poginuo kao hrvatski gardista.

Starica Marta Vujnović, rođena 1906. godine, ubijena je 21. kolovoza 1995., sahranjena je pored mjesta ubojstva.

U istom mjestu, u jednoj od preostalih kuća, ubijena je Marta Vujnović rođena 1908. godine, čiji je poluraspadnuti leš pronađen zamotan u deci od strane naših promatrača, u drugoj polovini listopada, a nalazio se u kući u Oton Polju.

U Palanci, dolina Zrmanje, ubijen je i Dušan Brkić, tijelo pronađeno kraj Vrela Zrmanje, u raspadanju, spaljeno. Njegov brat Bogdan Brkić, rođen 1926. godine, dva puta podvrgnut mučenju. Prvi put paljene su mu noge, a drugi puta, 28.09.1995., pretučen je i slomljena su mu dva rebra. Oba puta mučenje su izvele osobe u uniformama hrvatske vojske.

Odbor raspolaže podacima da je 16. listopada 1995. u mjestu Brdo kod Vojnića, ubijena Stanka Grudić Rajić. Početkom prošlog mjeseca nestala je iz svoje kuće u Pločama (Gračac) Mika Banjeglav. Pronađena je ubijena, izmasakrirana i skalpirana. Kako bismo ukazali na postupke MUP-a koji imaju za cilj sakrivanje zločina počinjenih na novooslobođenim područjima Hrvatske, želimo upozoriti na slučaj Đure Mandića, starog 81. godinu, iz Tominog Gaja kod Gračaca.

Đuro Mandić masakriran je 25. kolovoza 1995. u svom dvorištu. Tom prilikom odrubljena mu je glava i obadvije ruke, a na tijelu su se vidjeli i tragovi bestijalnog mučenja. Bliski srodnici tu su ga i sahranili, ali kad su tražili da ga sahrane na mjesnom groblju, leš su oteli pripadnici MUP-a i bez njihove dozvole i prisutnosti navodno ga sahranili u Gračacu.

Vezano uz izjavu MUP-a od 04. listopada 1995., kojom se demantiraju tvrdnje Hrvatskog helsinškog odbora o postojanju masovnih grobnica u Gračacu, Odbor izjavljuje slijedeće:

Na gračačkom groblju 30. listopada 1995. nalazilo se 156 grobnih humaka i križeva, i to većina s oznakom N.N., a samo dvadesetak s imenom i prezimenom. Poslijednji broj na križu nosi redni broj 753,. dok je prilikom boravka posmatrača helsinškog odbora na istom groblju, 09. listopada 1995., redni broj na poslijednjem križu bio 622.

Ostala grobišta prema dosad prikupljenim podacima:

Groblje Korenica 21 grobni humak s križem početak listopada.
Vrlika 6 grobnih humaka početak rujna.
Mandići 6 grobnih humaka 24. rujan.
Vodoteč 8 grobnih humaka 1. rujan.
Dvor 77 grobnih humaka 07. rujan.
Petrinja 142 grobna humka 14. rujan.
Mali Šaš 14 grobnih humaka druga polovina rujan.
Glina 38 grobnih humaka od toga 30 starih 14 dana.
Gornja Oraovica 7 grobnih humaka otkrivenih 25 listopada.
Krbavica 2 grobna humka druga polovina listopada.
Miklanušić 15 grobnih humaka kraj listopada.
Karamarković 5 grobnih humaka početak listopada.
Poljani 2 grobna humka početak listopada.
Ostojići – Donji Žirovac 5 grobnih humaka polovina listopada.
Vranjići 4 grobna humka sredina listopada.

 

Predsjednik HHO Ivan Zvonimir Čičak

Zagreb, 2. studeni 1995.