PRAVDA NA HRVATSKI NAČIN …

FERAL TRIBUNE
GLEDE & UNATOČ

“MISLI GLOBALNO UBIJ LOKALNO”

(PREPIS)

… ovih je dana u Županijskom sudu u Zadru završeno suđenje jednoj skupini osumnjičenih za učestale obilaske kraji- nskih sela, otimanje imovine i ubojstva. Premda se pomišljalo da će država ovim suđenjem barem dijelom pokušati pokazati kako joj je stalo do uspostavljanja zakonitosti na oslobođenom teritoriju, takva njezina namjera i dalje je ostala neiskazanom. Optužnica je bila podignuta protiv osam bivših pripadnika HV-a i tereti ih za niz ubojstava iz koristoljublja ili osvete: radi se o sedmero ubijenih mještana sela Gošića, devetero mještana Varivoda, jednog fizički hendikepiranog žitelja Oćestova i jedne osobe u selu Zrmanji.

Nakon provedenog postupka sud je prvooptuženoga Nikolu Rašića proglasio krivim tek za – pokušaj razbojništva i pokušaj ubojstva i za te delikte kaznio ga je s osamnaest mjeseci zatvora. Petooptuženome Ivici Petriću dokazana je krivnja za ubojstvo Đurđa Čanka iz Zrmanje, osamdesetogodišnjega starca, pa je osuđen na šest godina zatvora. Preostalu šestoricu optuženih – Zvonimira Lasana, Ivana Jakovljevića, Peru Perkovića, Zlatka Ladovića, Milanka Hrstića i Nedjeljka Mijića, sud je u nedostatku dokaza oslobodio optužbe. U obrazloženju oslobođajuće odluke sudac Milan Petričić primijetio je da loše proveden prethodni po-stupak ne pruža dovoljno dokaza na osnovi kojih bi se optuženi mogli smatrati krivima.

Ali što se to zbilo u prethodnom postupku što stavlja mrlju na dosuđenu nevinost pripadnika ove skupine? Obrana nekih od njih i njihovo priznanje zločina, mnoštvom potankih opisa vožnje po napuštenim selima i nasilja nad preostalim civilnim stanovništvom svojom okrutnošću doseže fantastičnu atmosferu Coppolina filma “Apokalipsa danas”. Neočekivano, nekoliko dana nakon prvog saslušanja optuženici pod nejasnim okolnostima mijenjaju iskaze i poriču da su išta od već priznatog učinili.

Posljednjih godina kod nas traje vrlo dosljedno provođena kampanja prepariranja sudstva s ciljem njegova podvrgavanja jedinstvenoj državnoj politici. A državna politika opasno je blizu tumačenju da, kako voli reći jedan od njezinih glavnih zastupnika u pravosuđu i član Državnog sudskog Vijeća, Milan Vuković, branitelj države koja je žrtva agresije ne mogu biti optuženi za ratne zločine …

Toni Gabrić

22. srpnja 1996.


 

B) KAD SRBI UBIJAJU SVINJE I KONJE

 

Faksimil presude Županijskog suda Bogdanu Baniću

     

 

 

 

ZAROBLJENICI I RATNI ZLOČINCI

U agresiji RH na RSK u avgustu 1995. godine (Oluja) zarobljeno je oko 1500 vojnika SVK (Srpske Vojske Krajine), dok je oko 3.200 civila odvedeno u logore za civile. Logori za civile su s vremenom raspušteni, a civili iz ovih logora su posredstvom međunarodnih organizacija, prešli u SRJ, neke su preuzeli rođaci iz urbanih centara Hrvatske, dok ih se mali broj vratio na razorena i opljačkana imanja.

Pod pritiskom međunarodne zajednice RH je donijela Zakon o amnestiji (septembar 1996.) i većina zarobljenih srpskih vojnika je amnestirana i prešla u SRJ kod svojih porodica.

Sada se u zatvorima RH nalazi 82 lica srpske nacionalnosti optužena ili već osuđena za krivično djelo ratnog zločina (67) ili za klasični kriminal (15). Nikoga od njih Haški tribunal nije optužio niti zatražio njihovo izručenje. Na spisku ratnih zločinaca hrvatskog pravosuđa nalazi se još 148 Srba iz SBO (Sremsko Baranjske oblasti) i oko 2000 Srba iz ostalih dijelova Krajine koji su trenutno u izbjeglištvu ili progonstvu. Haški tribunal je optužio dvojicu Srba za ratni zločin Milana Martića ( u odsutnosti) i Slavka Dokmanovića (koji se nalazi u zatvoru Haškog tribunala).

Ni hrvatsko pravosuđe ni Haški tribunal do sada još nisu javno optužili nijednog Hrvata za ratni zločin nad Srbima iz Hrvatske i Krajine.

Oktobar 1997.