Kad’ kažem “Zavičaj”…..ja mislim na zelene orase popadale u rosnu travu mog’ Milakovca. A vi?
TORONTO - Svakog avgusta, pa tako i ovih dana još češće nego inače, misli lete u Zavičaj. Navršava se 25 godina kako smo u nepreglednoj rijeci suza, straha, neizvjesnosti, tuge i brige krenuli putem bez povratka. Tako je barem za većinu nas koji smo ipak negdje stigli. Tako je za mnoge koji ostaviše i život u toj koloni.
Ovih dana, jedna Banijka i jedan Kordunaš osnovali su Facebook stranicu “Kad kažem Zavičaj” sa ciljem da tu ljudi podijele svoje uspomene i sjećanja iz zavičaja. Riječ je o Lidiji Borojević i Saši Rajšiću koje je “Oluja” odnijela do dalekog Toronta ali koji su mislima i dalje na rodnoj Baniji i Kordunu.
“Razgovarajući sa prijateljicom prije možda nekih 5 godina, razmišljale smo kako bi bilo da već dobro poznate slike Kolone budu objavljene na naslovnoj strani nekog od svjetskih magazina na 25. godišnjicu. Nad našom sudbinom se rijetko ko na velika zvona zgražao i tugovao, pa smo i mi već bile pomirene da je tako nešto samo pusta želja. Istini za volju, mi od tog našeg razgovora nismo ništa niti učinile.” – priča za “Banija Online” Lidija Borojević i nastavlja:
“I tako, ponovo misleći ovih dana o nečinjenju, poželjela sam da nešto uradim u slavu i pomen svih onih iz Zavičaja kojih više nema, a i zarad svih nas koji se rasusmo po cijelom svijetu, pa zatim i ponajviše, zbog djece kojoj moramo ispričati sve priče koje jednom bješe ali više nisu. Jer, “djeca su naša budućnost” i kad nestane nas, nestaće i tih priča, sjećanja, tog govora i niko me više neće zvati “diko”.
Zato pričajmo našoj djeci o Zadužbini Miće Jelić Grnović, o sjećanjima i dogodovštinama koje je zapisao Željko Kresojević, o pričama Ilije Šaule, Veljka Ostojića, o najljepšem banijskom vezu koji riječima veze Tatjana Sikima; recimo im o knjigama našeg Miloša Kordića (“Bilo jednom na Baniji”), jer sve prolazi, a riječi koje se zabilježe, slike koje u album Zavičaja postavimo tako će jedino ostati da žive. 25 godina sanjamo Dalmaciju, Liku, Kordun, Baniju, a jos i duže Zapadnu i Istočnu Slavoniju. Ovih će dana biti puno suza, a ja vas pozivam da baš zato podijelimo sve lijepo što smo u Zavičaju doživjeli, bilo da je kroz pjesmu, priču, fotografiju jer to je najmanje što možemo uraditi da nam sjećanja potpuno ne izblijede” – emotivno priča Lidija.
Odavanje pošte svim žrtvama
S obzirom na pandemiju virusa COVID-19 koji je zadesio čitavu planetu, jasno je da ove godine neće biti moguće održavanje pomena žrtvama “Oluje” kako je bilo prethodnih godina. Javna okupljanja sa većim brojem ljudi su zabranjena u većini zemalja. Imajući to u vidu, Lidija i Saša su došli na ideju da organizuju online okupljanje preko internet aplikacije Zoom.
“Ovo internet okupljanje ima za cilj obilježavanje 25 godina od vojno-policijske operacije Oluja i sjećanje na stradale i prognane u tom događaju, kao i tokom ratnih dešavanja na teritoriji Republike Hrvatske i Republike Srpske Krajine. Ovo je prilika da se sretnemo i upoznamo, da podijelimo priče, sjećanja i fotografije i da tako odamo počast stradalima. Okupljanje je i prilika da se sjetimo zavičaja, onih koji su iz njega protjerani i onih koji su u njemu ostali.” – kaže nam Lidija.
Datum i vrijeme događaja:
2. avgust 2020.
12-14h (Los Anđeles, Vankuver)
15-17h (Njujork, Toronto)
20-22h (London)
21-23h (Berlin, Beograd)
3. avgust 2020.
5-7h (Sidnej)
7-9h (Okland)
Svako je slobodan da učestvuje u mjeri u koja joj/mu odgovara. Mole se učesnici da poštuju pravo na privatnost drugih učesnika. Svaka vrsta komunikacije koja omalovažava osobu ili grupu ljudi na osnovu rase, boje kože, etničke i nacionalne pripadnosti, pola, seksualne orijentacije, religije i drugih karakteristika je neprihvatljiva i može rezultirati isključenjem iz grupe.
Okupljanje će se održati preko Zoom web stranice i aplikacije za računare, aplikacije za Android i iOS uređaje.
Adresa za priključenje na okupljanje je: https://zoom.us/j/99378164412
Povezani tekstovi
