U Hrvatskoj je u toku rehabilitacija ustaštva i u takvoj situaciji lako može da se desi da HPC koju vodi raščinjeni bugarski sveštenik dobije od hrvatske države i zvanično priznanje, kaže direktor centra „Veritas“ Savo Štrbac.
Ko god da je ovih dana video najavu da će za božićne praznike u Zagrebu u popularnoj dvorani „Lisinski“ nastupati pravoslavni hor iz Bugarske pomislio bi kako primerno Hrvati paze na svoju pravoslavnu braću Srbe kao manjinsku zajednicu u ovoj državi – svako ko ne zna da je bugarski hor i božićni koncert upriličila tzv. Hrvatska pravoslavna crkva, koju je osnovao zloglasni Ante Pavelić i ustaška Nezavisna država Hrvatska za vreme Drugog svetskog rata.
Nije u pitanju pažnja prema pravoslavlju ili Srbima već pokušaj, ili bolje rečeno nastavak Pavelićeve namere da se Srbi iz Hrvatske odvoje od srpske patrijaršije i na taj način prekinu svaku vezu sa maticom Srbijom i srpstvom. Na čelu tzv. HPC se nalazi inače raščinjeni bugarski sveštenik, koji sebe naziva arhiepiskopom Aleksandrom.
Ovo misli i Savo Štrbac direktor „Veritasa“ koji kaže da SPC ne shvata dovoljno ozbiljnost onoga što se dešava u Hrvatskoj kad je reč o ovoj temi, kao i da hrvatska država čini se prećutno prelazi preko onoga što pomenuti raspop iz Bugarske radi.
„Naravno, ne može niko da kaže da li iza njegovih postupaka zvanično stoji i hrvatska država, jer Ministarstvo pravosuđa koje treba da registruje tu crkvu kao zvaničnu i koja se sada vodi samo kao organizacija to još nije uradilo. S druge strane, zna se da se na Vladu Hrvatske i na to ministarstvo vrši veliki pritisak da to prihvate jer su po važećem zakonu Hrvatske ispunjeni uslovi da tzv. HPC bude priznata i zvanično kao crkva. To se vidi i iz podrške koju ova tzv. crkva ima od hrvatske intelektualne elite ali i spolja iz dijaspore, posebno iz Australije,“ objašnjava naš sagovornik.
Ali jasno je, kaže on, da ih neko podržava finansijski, i to dobro, za sve što rade.
„ Ne mogu reći sa 100 odsto sigurnošti da država Hrvatska to baš želi jer su i oni verovatno svesni da bi to dovelo do ozbiljnog sukoba sa Beogradom. Znaju da bi to bilo guranje prsta u oko Beogradu pa im ne treba još i to, posebno posle ovog revizionizma ustaštva koje se javlja u Hrvatskoj, ovakav potez bi bio opasan za Srbe pravoslavce u Hrvatskoj ali i za samu SPC,“ kaže Štrbac.
To, međutim, ne znači, dodaje on, da revizija ustaštva i revizija istorije u Hrvatskoj nije stvarna.
„Sve to je vrlo opasno iako je dosadašnja hrvatska vlast zamrzla priznanje HPC koja bi preuzela i svu imovinu SPC u Hrvatskoj a koja nije mala, ako bi je ozvaničili. Tu imovina nije ni najbitnija koliko je bitno ono što bi se desilo sa Srbima u Hrvatskoj. U suštini, to je sve ono što je hteo nekada i Ante Pavelić tako da je u ovom trenutku i baš sada kad buja rehabilitacija ustaštva, i u trenutku kada su ponovo krenuli napadi na Srbe pogodna klima u Hrvatskoj da se ta crkva registruje. A ako je država Hrvatska registruje to će biti opasno,“ smatra on.
Odakle 40.000 pravoslavaca
Ono što Štrpca buni je činjenica da u Hrvatskoj živi znatan broj građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati pravoslavne vere (po popisu iz 2011. oko 17.000, a po popisu iz 2021. po proceni oko 40.000), koji zbog raznih političkih i istorijskih okolnosti nisu bili verski organizovani kao što je to bilo za vreme NDH kad je postojala tzv. HPC s patrijarhom Germogenom na čelu, koja je bila priznata od Carigradskog patrijarha i Vaseljenskog sabora pravoslavnih crkava, a koja je prestala postojati porazom NDH kada su partizani pobili celo sveštenstvo sa patrijarhom na čelu.
I pored svega, kaže on, kad je reč o tzv. HPC i njenim promoterima, i dalje je enigmatično odakle toliki broj Hrvata među pravoslavcima u vreme kada je u njihovoj matičnoj državi još prisutan proces pohrvaćenja i pokatoličenja Srba. Sva je prilika da su u proces „desrbizacije” pravoslavne vere u Hrvatskoj uključeni mnogo jači igrači od bugarskog raspopa Aleksandra i pomenutih promotera, ističe Štrbac.
Inače pitanje verskih zajednica u Hrvatskoj uređeno je Zakonom o pravnom položaju verskih zajednica, u kom se navodi da verska zajednica treba da ima najmanje 500 vernika da bi bila upisana u registar udruženja najmanje pet godina.
U Evidenciji verskih zajednica u Republici Hrvatskoj postoji čak 55 verskih zajednica, poput hinduističke, budističke, sajentološke…, koje kao takve smeju delovati na teritoriji te države, ali među njima nema tzv. HPC, koju njen čelnik, „hrvatski arhiepiskop” Aleksandar, pokušava da registruje kao versku zajednicu od 2017, kada je podneo zahtev za upis u Evidenciju verskih zajednica. Ministarstvu pravosuđa i uprave trebalo je dve i po godine od prvog zahteva da donese negativno rešenje, protiv kojeg je tzv. HPC podnela upravnu tužbu, koju je Upravni sud svojom presudom odbio, dok je Visoki upravni sud, po žalbi tzv. HPC, poništio prethodne odluke i predmet vratio nadležnom ministarstvu, koje je u ponovljenom postupku, 22. marta 2023. godine, ponovo donelo negativnu odluku.
Izvor: Sputnjik
