e-Veritas, 08.07.2025, Štrbac: Tompson dio projekta iza kojeg stoje država i crkva

BEOGRAD – Iza kontroverznog pjevača Marka Perkovića Tompsona ne stoje samo mnogobrojni menadžeri i poslovni ljudi, već i sama hrvatska država, njen politički vrh, ali i Katolička crkva.

Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac osvrćući se na subotnji koncert ovog hrvatskog pjevača na zagrebačkom Hipodromu, a koji je privukao ne samo pola miliona ljudi, već i izazvao veliku buru i polemiku u regionu, s obzirom na životno djelo i muzički opus ovog “umjetnika”, koji se proslavio pjesmom “Čavoglave”.

Prema mišljenju Štrpca, Tompson je nesumnjivo dio projekta stvaranja i građenja hrvatske državnosti i identiteta, što, između ostalog, podrazumijeva i reviziju istorije i rehabilitaciju ustaškog pokreta.

- Tompsonov koncert jednostavno nije mogao biti održan u ovakvom kapacitetu i na ovaj način bez pomoći crkve i trenutne hrvatske vlasti, koju čini i desničarski Domovinski pokret, koji se zalaže za rehabilitaciju ustaškog pokreta. Jedan od posjetilaca bio je i hrvatski premijer Andrej Plenković sa svoje troje djece. On je došao da se pokloni Tompsonu i slika s njim za uspomenu. Kakvu to poruku šalje, jer su sa njim bila i dva potpredsjednika hrvatske Vlade?! Slično je uradio i predsjednik Sabora, ali i bivši biskup, koji je prije početka koncerta okupljenima pročitao dijelove Svetog pisma. Sve je bilo dobro organizovano i ukomponovano, ali je i sam tajming pažljivo biran, jer će uskoro, 5. avgust, kada će biti obilježena godišnjica “Oluje”. Ništa nije slučajno. Koncert je samo uvertira u ovu proslavu “Oluje” – smatra Štrbac.

 

GLAS: Kako uopšte objasniti fenomen Tompsona?

ŠTRBAC: On je i ranije držao rekorde po posjećenosti. On je proizvod proteklog nesrećnog rata, koji po nekom nepisanom pravilu na površinu izbacuje i ovakve likove, “heroje” i domoljube”. Jedna od prvih pjesama mu je bila “Čavoglave”, koja je nabijena mržnjom prema Srbima. Vidio je da to prolazi i nastavio sa pisanjem i izvođenjem ovakvih i sličnih pjesama.

Neke od njih su posvećene i akciji “Oluja”, što je svojevrsni muzički podsjetnik na tu njihovu navodno veliku pobjedu, kako u Hrvatskoj nazivaju protjerivanje i etničko čišćenje više od 220.000 Srba sa njihovih vjekovnih ognjišta. Naravno, sve to prati i otvoreni revizionistički odnos prema ustaštvu, gdje se ono naziva borbom za slobodu hrvatskog naroda. I to što je Tompson posljednjih godina među najslušanijim i najpopularnijim pjevačima, govori mnogo o današnjoj Hrvatskoj. Tompson je samo njeno ogledalo.

 

GLAS: Koliko je zabrinjavajuće to što polovinu Tompsonovih fanova čine ljudi mlađi od 30 godina?

ŠTRBAC: To je veoma interesantno, jer se radi o mladim ljudima koji su rođeni nakon ratnih devedesetih. Oni su, da tako kažem, proizvod jedne nakaradne i ekstremne politike – građenja hrvatskog nacionalnog identiteta na mržnji prema Srbima. I to se sistemski radi.

Mislite li da mladi ljudi koji nose crne košulje sa ustaškim oznakama znaju šta jedan takav odjevni predmet simbolizuje?! Sumnjam. Zato su crne košulje, koje su nosili pripadnici nekih od najozloglašenijih ustaških jedinica, prihvaćene kao nešto normalno – modni hit. Vjerujem da dosta mladih ljudi ne zna šta su ustaše radile i to ne samo u Jasenovcu. Ne znaju ni šta znači poklič “Za dom spremni”. Rezultat je to dugogodišnje indoktrinacije mladih ljudi, koja ih je kroz razne društvene segmente usmjeravala ka tome da je ustaštvo nešto normalno. Prva stavka je mrzi sve što je srpsko. Onda ne treba da čudi i ovoliki broj mladih na Tompsonovom koncertu.

Pored države i crkve u ovom projektu učestvuje i obrazovni sistem, ali i sami mediji. Svi oni smatraju da je to što rade dobro za Hrvatsku. Mislim da nije. Dugoročno gledano, obiće im se to o glavu.

 

GLAS: Vedrana Rudan bila je jedna od rijetkih hrvatskih javnih ličnosti koja je kritikovala ovaj koncert. Ona je komentarišući ovaj događaj napisala da ljudi u Hrvatskoj ne mogu pobjeći od Tompsona, jer žive u “Nezavisnoj državi Tompson”.

ŠTRBAC: Kao što sam već pomenuo, Tompson je jedno od ogledala današnje Hrvatske. Pogledajmo samo koliko je ljudi bilo na ovom događaju – svaki peti Hrvat. Ono što smo još mogli vidjeti jeste da su sam dolazak na koncert, slikanje i objavljivanje po društvenim mrežama bili stvar prestiža.

Svi su se time htjeli pohvaliti, zaboravljajući onu staru narodnu poslovicu da se onim čega se pametan stidi budala ponosi. Nažalost i jedan broj Srba je bio na ovom događaju, vjerovatno da bi pokazao svoju odanost i sačuvao neku poziciju ili posao. Ima tu naravno i straha.

 

GLAS: Rekli ste da je Tompson dio jednog velikog projekta. Da li je dio njega i postavljanje Ivana Penave iz Domovinskog pokreta na čelo kancelarije koja bi trebalo da se bavi komunističkim zločinima počinjenim nakon Drugog svjetskog rata? Fokus će navodno biti na Blajburgu i “križnom putu”.

ŠTRBAC: Plenković mora praviti određene ustupke Domovinskim pokretu, jer su oni dio vladajuće koalicije. Oni inače predstavljaju najekstremniji proustaški blok u Hrvatskoj. Penava koristi taj položaj, ne samo da uspostavi pomenutu kancelariju, već je uspio da progura i izmjene Zakona o grobljima, kojim je predviđeno uklanjanje i svih nadgrobnih spomenika koji na neki način smetaju Hrvatima i vrijeđaju njihova nacionalna osjećanja. Tu se naravno misli na srpske nadgrobne spomenike i obilježja.

 

 

GLAS: Da li to onda znači da će ustaše jednog dana biti rehabilitovane, baš kao i svi strašni zločini koje su počinile?

ŠTRBAC: Sve ide ka tome da se sprovede istorijski revizionizam. Prvo revizija, onda rehabilitacija. Tompson je dio te priče, da se kroz njegovu muziku, odnosno pjesme pošalje poruka da su ustaše bile borci za slobodu i hrvatsku državu, a ne nekakvi krvnici, kao što jesu. Zbog toga se u tamošnjoj javnosti čak stavlja paralela između onoga što se dešavalo u vrijeme NDH i devedesetih godina prošlog vijeka.

 

 

GLAS: Zašto EU ćuti na bujanje ustaštva u jednoj od svojih članica?

ŠTRBAC: Dobro pitanje. Kao što je Hrvatska jednoglasno primljena u ovu zajednicu, smatram da bi tako trebalo postupiti i danas, izbaciti je iz nje zbog svega što se u posljednjih nekoliko decenija dešava u ovoj državi, a što nema nikakve veze sa demokratijom, slobodama i ljudskim pravima.

Zabrinjava to što briselski zvaničnici kažu da je Hrvatska navodno demokratska zemlja, koja počiva na antifašističkim vrijednostima, iako toga nema ni za lijeka. I to oslikava u kakvom to svijetu danas živimo, u kojem fašizam i nacizam ponovo izlaze na površinu. Istina ima i izuzetaka, odnosno ljudi u Hrvatskoj koji sve osuđuju, ali oni su u tako malom broju da njihovi glasovi nestaju u ehu Tompsonovih pjesama.

 

 

 

Piše: Glas  Srpske