Izložba kod nekih može izazvati nesporazum i nerazumijevanje. I ne treba nas čuditi što je tako. Jer od vremena historijske uzajamnosti između Srba i Hrvata, slijedila su i vremena razvrgavanja i negiranja te uzajamnosti. Ima mnogo razloga da smo uznemireni ovih dana. No htio bih vas sve pozvati da tu uznemirenost ostavite po strani. Kad je obiđete, bit će vam jasno zašto, rekao je Pupovac otvarajući izložbu
Izložba “Efemeris- legat Dejana Medakovića” kojom su započeli Dani srpske kulture u Zagrebu, otvorena je jučer, 7. studenog, u prostoru Srpskog kulturnog centra Zagreb u Preradovićevoj 21. Otvorenje izložbe održalo se uz osiguranje velikog broja pripadnika interventne policije koja je s pločnika Preradovićeve ulice, u kratkom vremenu netom prije svečanosti otvorenja, rastjerala grupu od pedesetak u crno maskiranih huligana koji su vikanjem veličali Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Nikola Vukobratović, predsjednik Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, što je izložbu postavilo u suradnji s Muzejom grada Beograda, na otvorenju događaja publici se obratio rekavši da “ne možemo izbjeći da se večeras osjećamo neobično, otvarajući Dane srpske kulture i ovu izložbu nakon svega što se desilo. Međutim, naš program i naše aktivnosti idu dalje. Ova je izložba u Zagreb donijela dio građe što se čuva u Muzeju Grada Zagreba, jer su Medakovići kao obitelj ostavili dubok trag u Zagrebu”.
Književnik i akademik Dejan Medaković (Zagreb, 7. srpnja 1922. – Beograd 1. srpnja 2008.) bio je jedan od najznačajnijih povjesničara umjetnosti u Jugoslaviji. Zagrebačka izložba, čiji je naslov “Efemeris” preuzet iz Medakovićeve petoknjižne memoarske proze, sastoji se od likovnih djela iz njegove privatne kolekcije i dokumenata kao i predmeta što svjedoče o njegovoj bogatoj intelektualnoj karijeri.
Dejan Medaković bio je posljednji zagrebački predstavnik ugledne srpske obitelji Medaković čija je kuća, palača Medaković na Zrinjevcu broj 15 koju Zagrepčani poznaju po jednoj od najljepših gradskih kavana (najprije pod imenom “Splendid” a kasnije “Lenuci”) stradala u zadnjem potresu i slijedi joj obnova.
Zagrebačka izložba, čiji je naslov “Efemeris” preuzet iz Medakovićeve petoknjižne memoarske proze, sastoji se od likovnih djela iz njegove privatne kolekcije i dokumenata kao i predmeta što svjedoče o njegovoj bogatoj intelektualnoj karijeri
Dejan Medaković, kao potomak te obitelji porijeklom iz Like koja je u Zagrebu stasala u jednu od značajnih protagonista povijesti toga grada, rodio se kao sin Đorđa i Anastasije Medaković te unuk Bogdana Medakovića, snažne figure u političkoj povijesti Hrvatske. Tu je činjenicu posebno naglasio Milorad Pupovac na svečanosti otvorenja izložbe. Govoreći o kronološkoj povijesti obitelji, Pupovac je istaknuo njegovog djeda Bogdana, kao “vjerojatno najznačajnijeg potomka te porodice, historijski i historiografski gledano”.
– Nakon što je s ocem prešao iz Novog Sada živjeti u Zagreb, Bogdan Medaković je kao čovjek iznimnog obrazovanja na iznimno značajnim sveučilištima toga vremena svoj rad i svoje djelovanje usmjerio na ono što je bilo njegovo vrijeme: na izgradnju politike koja će biti emancipatorska za Hrvate i Srbe, i koja će istovremeno biti emancipatorska za Srbe na prostoru današnje Hrvatske – rekao je Pupovac naglasivši da je Bogdan Medaković “stvorio je ono što je baština srpske politike, dakle početak srpske politike i srpskih institucija u Hrvatskoj bilo da je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, čiji je bio jedan od osnivača i predsjednika zagrebačke pravoslavne općine o Srpskoj banci čiji je bio osnivač, ili o Srpskom privrednom društvu ‘Privrednik'”.
Također, Pupovac je rekao da se publici ovom prilikom obraća i kao predsjednik SDSS-a i zastupnik u Hrvatskom Saboru, zbog čega “treba istaknuti da je Bogdan Medaković politički predak i preteča u formiranju onoga što nazivamo samostalskom politikom među Srbima u Hrvatskoj”.
– Taj je emancipatorski posao Bogdana doveo do časne pozicije predsjednika Hrvatskog Sabora u iznimno značajnom razdoblju od 1906 do 1918. godine. Bogdan Medaković je bio taj koji je pročitao, s mjesta predsjednika Hrvatskog Sabora, akt o prekidu svih pravnih i političkih sveza između Austro-Ugarske i tadašnje Hrvatske. Također, Bogdan Medaković je podigao jednu od najljepših kuća na trgu Zrinskoga, na broju 15, poznatu kao “kuća Medaković”. U toj će kući odrasti njegov unuk Dejan, i iz te će kuće krenuti u smjerovima koji su njegovi roditelji i djed željeli: da ima izvrsno obrazovanje i da prepreka tom obrazovanju ne može biti niti nacija, niti država, a niti vjera. Jer Dejan Medaković je školovan i u Sant Galenu, i na otoku Badija kod franjevaca, što posebno pamti i ističe u svojim memoarima. Višu gimnaziju je završio u Sremskim Karlovcima. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu – rekao je Milorad Pupovac, govoreći o Medakovićima čiju povijest opisuje Dejan Medaković u svojoj memoaristici.
Bogdan Medaković “stvorio je ono što je baština srpske politike, dakle početak srpske politike i srpskih institucija u Hrvatskoj bilo da je riječ o SPC-u, čiji je bio jedan od osnivača i predsjednika zagrebačke pravoslavne općine, o Srpskoj banci čiji je bio osnivač ili o SPD-u “Privrednik”
Citirajući misao “jednog zagrebačkog publicista koji se družio sa Dejanom Medakovićem pred kraj njegova života”, Pupovac je rekao da “možemo samo zamisliti kako bi izgledala hrvatska kultura i hrvatska povijest da nije bilo 1941. kad je Dejan Medaković sa svojom sestrom, u rujnu te godine, sa zagrebačkog kolodvora otišao za Beograd i ondje postao vjerojatno najpoznatiji izbjegli Srbin iz Hrvatske u Srbiji”.
– Slike koje su bile u privatnoj kolekciji Dejana Medakovića pokazuju da nije riječ samo o čovjeku koji je bio vjerojatno jedan od najvećih znalaca historije umjetnosti unutar prostora Srbije i nekad Jugoslavije – nastavio je Pupovac – nego istovremeno o čovjeku koji je prijateljevao s tolikim brojem umjetnika, a naročito slikara, od kojih su barem njih šezdeset Dejanu Medakoviću poklonili poneki svoj rad. Među tim slikarima su Mićo Popović, Nadežda Petrović, Peđa Milosavljević, Zoran Petrović, Ivan Tabaković, Bata Mihailović, Voja Stanić, Petar Lubarda, Petar Omčikus i Ljubica Sokić i brojni drugi.
– Izložba, koja je simbolička gesta povratka Dejana Medakovića u njegov grad, kod nekih ljudi može izazvati nesporazum i nerazumijevanje. I ne treba nas čuditi što je tako. Jer od vremena historijske uzajamnosti između Srba i Hrvata, slijedila su i vremena razvrgavanja te uzajamnosti, i negiranja te uzajamnosti. Ima mnogo razloga da smo uznemireni, ili barem zabrinuti ovih dana. No htio bih sve vas pozvati da tu uznemirenost ostavite po strani. Kad obiđete ovu izložbu, bit će vam jasno zašto – zaključio je svoje obraćanje publici na otvorenju izložbe Milorad Pupovac, a potom se svima obratila autorica izložbe Nevena Petrić, zahvalivši najprije Jeleni Medaković, donedavnoj direktorici Muzeja Grada Beograda i autorici idejnog koncepta ove izložbe.
– Dejan Medaković je odrastao sa slikama Novaka Radonjića koji je portretirao njegovu obitelj još iz 19. stoljeća. Odrastanje u Zagrebu označilo je njegov najznačajniji formativni period, a dijelovi njegovih memoara u kojima piše o Zagrebu vjerojatno su najljepši opisi Zagreba koje sam ikad čitala – rekla je Petrić, istaknuvši da je Dejan Medaković “kao historičar umjetnosti poseban trag ostavio u proučavanju baroka”.
Na svečanosti otvorenja su, osim publike koja je dokraja ispunila prostor Srpskog kulturnog centra, nazočili i predstavnici ambasade Srbije, Srpske pravoslavne crkve, zastupnici Možemo Ivana Kekin i Damir Bakić, zastupnica Dalija Orešković i pročelnica zagrebačkog Ureda za kulturu Emina Višnjić.
Izložba se može razgledati do 21. studenog ove godine.
Izvor: Portal Novosti
Povezani tekstovi
