Naše okupljanje jednom godišnje kraj Adolfovca na Sljemenu jedan je od rijetkih trenutaka tokom godine kada spomen-ploča, postavljena na mjestu ubojstva obitelji Zec, ispunjava svoju funkciju i suočava nas s vlastitom prošlošću, upozorava nas i informira da su ubijeni majka i dijete, rekao je na komemoraciji predsjednik SNV-a Boris Milošević
noći sa 7. na 8. decembra 1991. s lica Zemlje izbrisana su tri života: Mihajlo Zec, imućni zagrebački mesar, ubijen je na pragu svoje kuće u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci, a njegova supruga Marija i dvanaestogodišnja kći Aleksandra u plavom kombiju su kao nepoželjne svjedokinje odvezene i smaknute u blizini planinarskog odmorišta Adolfovac, podno Sljemena. Ubili su ih pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a, pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, imenom i prezimenom Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović. Za zločin, iako su ga priznali, zbog proceduralne greške nikad nisu odgovarali.
– „Netko mi je rekao da djevojčici vežem oči“, piše u iskazu jednog od ubojica. To je izrečeno ovdje na ovom mjestu par trenutaka prije nego što je Aleksandra, dvanaestogodišnja djevojčica s Trešnjevke, likvidirana vezanih ruku. Te riječi jasno ocrtavaju bezdušnost koja je obilježila ovaj zločin. Ovo mjesto nije vidljivo i dostupno. Ljudi ovuda ne prolaze. Stoga je naše okupljanje jednom godišnje na ovaj datum jedan od rijetkih trenutaka tokom godine kada spomen-ploča, postavljena na mjestu zločina, ispunjava svoju funkciju. Suočava nas s vlastitom prošlošću, upozorava nas i informira da su ubijeni majka i dijete – podsjetio je u svom govoru Boris Milošević, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, na trideset i četvrtu godišnjicu smrti Mihajla, Marije i Aleksandre Zec. Ona je ove godine zapala u nedjelju, dok je obitelj Zec ubijena u noći sa subote na nedjelju.
Njima su svoju počast na komemoraciji na Adolfovcu u organizaciji SNV-a, Antifašističke lige RH, uz potporu Grada Zagreba, došli odati njihovi brojni sugrađani i sugrađanke, među kojima i Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, Zoran Pusić ispred Antifašističke lige RH, Rada Borić i Damir Bakić, saborski zastupnici stranke Možemo! te Lora Vidović i Emina Višnjić iz Grada Zagreba.
– Naša je dužnost da se pet uniformi bilo maskirnih, bilo crnih, više nikada ne zaustavi. Ni pred jednom obiteljskom kućom, ni u jednoj četvrti, ni u jednome gradu – naglasio je u svom govoru Karlo Držaić iz Savjeta Mreže antifašistkinja Zagreba. Prisutne je pred spomen-obilježjem Mihajlu, Mariji i Aleksandri Zec podsjetio i kako je „maskirne uniforme pod svoje okrilje uzela država“, a naše prijatelje, susjede i sugrađane pretvorila u „nepoželjne i neprijatelje“.
Luka Korlaet, zamjenik zagrebačkog gradonačelnika, Adolfovac je nazvao „najtužnijim mjestom u Zagrebu“. Podsjetio je i na zajedničku suradnju SNV-a i Grada kod postavljanja spomen-obilježja obitelji Zec prije dvije godine, te na važnost uređenja spomen-područja na Adolfovcu, te se obavezao na ustrajnost pri njegovu dovršenju. Pri kraju svog govora, komemoraciju je nazvao važnim „činom otpora društvenoj isključivosti i podsjetnikom na krhkost sustava“ te dodao da kao uprava čine sve da Zagreb bude „grad bez mržnje i grad nulte tolerancije na nasilje.“
Na kraju komemoracije, pjesnik Hrvoje Ryznar pročitao je svoju pjesmu „O šaci“, a prisutni su pred spomen-obilježjem prije odlaska, pod opomenom „Ne ponovilo se“, položili bijele ruže.
Izvor: Portal Novosti
Povezani tekstovi
