Kombinacija civilnog i vojnog statusa mještana u Medačkom džepu do danas ostaje jedno od najsloženijih pitanja ratne kronike. Dok se dio srpskog stanovništva vodi kao žrtve, postoje brojna svjedočanstva da su civili u stvarnosti znali biti naoružani, sudjelovati u stražama i otvoreno pružati otpor, što se u dokumentima UN-a vodilo kao „paravojna aktivnost seljana“.
UHrvatskoj je obilježena 32. obljetnica akcije Hrvatske vojske poznate kao „Medački džep ’93.“, jednodnevnog prodora kojim je osiguran širi prostor oko Gospića. Akciju je odobrio Glavni stožer HV-a nakon što su neprijateljske snage, poražene nekoliko mjeseci ranije u operaciji Maslenica, krenule u odmazde po ličkim selima.
Borbe su bile žestoke – poginulo je šest, a ranjeno 53 hrvatskih branitelja, dok suprotna strana bilježi 72 poginula vojnika i 29 civila. Upravo ti civili i danas su predmet sporova i tumačenja – dok Srbija svake godine održava parastose, Hrvatska akciju pamti kao ključnu za sigurnost Gospića i Like.
Selo pod oružjem
Područje Medačkog džepa činila su sela Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, koja su bila pod nadzorom snaga “Republike Srpske Krajine”. Ondje su i civili često bili naoružani – bilo kao pripadnici lokalne milicije, bilo kao dobrovoljci koji su štitili svoje kuće od upada HV-a.
Primjer koji je postao poznat u javnosti jest slučaj Danice Obradović iz Divosela. Snimke međunarodnih novinara i foto-reportera iz tog razdoblja pokazale su je s preko 70 godina, u dijelu maskirne uniforme i sa strojnicom Browning u rukama. Taj je slučaj kasnije poslužio kao ilustracija da granica između civila i borca u Medačkom džepu ponekad nije bila jasna.
Prema izvještajima UNPROFOR-a iz 1993. i pisanju The New York Timesa i Le Mondea, u tim selima bilo je uobičajeno da se i stariji mještani i žene uključe u nadzor i straže, a dio ih je bio naoružan te je sudjelovao u razmjeni vatre. I hrvatski i međunarodni izvori navode da su diverzantske grupe i izviđači HV-a često nailazili na „civilne“ zasjede, pri čemu je nerijetko bilo poginulih ili ranjenih.
Ratni zločini i međunarodne optužbe
Unatoč tome, UN-ovi promatrači dokazali su da je tijekom povlačenja hrvatskih snaga došlo do paljenja sela i ubojstava nenaoružanih ljudi. Upravo zato je general Mirko Norac 2008. pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora jer kao zapovjednik nije spriječio zločine.
S vojno-strateške strane, operacija je za Hrvatsku bila iznimno značajna jer je uklonila izravnu prijetnju Gospiću. Međutim, i danas je ostala duboka podjela: za Hrvate – uspjeh i simbol sigurnosti, za Srbe – tragedija i težak gubitak civila.
Paravojna aktivnost seljana
Kombinacija civilnog i vojnog statusa mještana u Medačkom džepu do danas ostaje jedno od najsloženijih pitanja ratne kronike. Dok je dio srpskog stanovništva prema presudi bio žrtva, postoje brojna svjedočanstva da su civili u stvarnosti znali biti naoružani, sudjelovati u stražama i otvoreno pružati otpor, što se u dokumentima UN-a vodilo kao „paravojna aktivnost seljana“.
Izvor: cronika.hr
Povezani tekstovi
