e-Veritas, 10.09.2025, Naoružani civili u Medačkom džepu: Mit ili stvarnost?

Kombinacija civilnog i vojnog statusa mještana u Medačkom džepu do danas ostaje jedno od najsloženijih pitanja ratne kronike. Dok se dio srpskog stanovništva vodi kao žrtve, postoje brojna svjedočanstva da su civili u stvarnosti znali biti naoružani, sudjelovati u stražama i otvoreno pružati otpor, što se u dokumentima UN-a vodilo kao „paravojna aktivnost seljana“.

U Hrvatskoj je obilježena 32. obljetnica akcije Hrvatske vojske poznate kao „Medački džep ’93.“, jednodnevnog prodora kojim je osiguran širi prostor oko Gospića. Akciju je odobrio Glavni stožer HV-a nakon što su neprijateljske snage, poražene nekoliko mjeseci ranije u operaciji Maslenica, krenule u odmazde po ličkim selima.

Borbe su bile žestoke – poginulo je šest, a ranjeno 53 hrvatskih branitelja, dok suprotna strana bilježi 72 poginula vojnika i 29 civila. Upravo ti civili i danas su predmet sporova i tumačenja – dok Srbija svake godine održava parastose, Hrvatska akciju pamti kao ključnu za sigurnost Gospića i Like.

Selo pod oružjem

Područje Medačkog džepa činila su sela Divoselo, Čitluk i dio Počitelja, koja su bila pod nadzorom snaga “Republike Srpske Krajine”. Ondje su i civili često bili naoružani – bilo kao pripadnici lokalne milicije, bilo kao dobrovoljci koji su štitili svoje kuće od upada HV-a.

Primjer koji je postao poznat u javnosti jest slučaj Danice Obradović iz Divosela. Snimke međunarodnih novinara i foto-reportera iz tog razdoblja pokazale su je s preko 70 godina, u dijelu maskirne uniforme i sa strojnicom Browning u rukama. Taj je slučaj kasnije poslužio kao ilustracija da granica između civila i borca u Medačkom džepu ponekad nije bila jasna.

Prema izvještajima UNPROFOR-a iz 1993. i pisanju The New York Timesa i Le Mondea, u tim selima bilo je uobičajeno da se i stariji mještani i žene uključe u nadzor i straže, a dio ih je bio naoružan te je sudjelovao u razmjeni vatre. I hrvatski i međunarodni izvori navode da su diverzantske grupe i izviđači HV-a često nailazili na „civilne“ zasjede, pri čemu je nerijetko bilo poginulih ili ranjenih.

Ratni zločini i međunarodne optužbe

Unatoč tome, UN-ovi promatrači dokazali su da je tijekom povlačenja hrvatskih snaga došlo do paljenja sela i ubojstava nenaoružanih ljudi. Upravo zato je general Mirko Norac 2008. pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora jer kao zapovjednik nije spriječio zločine.

S vojno-strateške strane, operacija je za Hrvatsku bila iznimno značajna jer je uklonila izravnu prijetnju Gospiću. Međutim, i danas je ostala duboka podjela: za Hrvate – uspjeh i simbol sigurnosti, za Srbe – tragedija i težak gubitak civila.

Paravojna aktivnost seljana

Kombinacija civilnog i vojnog statusa mještana u Medačkom džepu do danas ostaje jedno od najsloženijih pitanja ratne kronike. Dok je dio srpskog stanovništva prema presudi bio žrtva, postoje brojna svjedočanstva da su civili u stvarnosti znali biti naoružani, sudjelovati u stražama i otvoreno pružati otpor, što se u dokumentima UN-a vodilo kao „paravojna aktivnost seljana“.

Izvor: cronika.hr