e-Veritas, 14.12.2025, Godina prođe, uništavanje nikako

Prema podacima kojima raspolažu Novosti, u Hrvatskoj je tokom 2025. oštećeno najmanje 20 preostalih antifašističkih spomenika i ova će godina biti rekordna kada je riječ o daljnjoj destrukciji antifašističkih obilježja. Većina ih je devastirana u proteklih šest mjeseci, i to uoči i nakon Thompsonovih koncerata u Zagrebu i Sinju, oko obilježavanja godišnjice “Oluje”, nedugo nakon negacionističkog skupa o Jasenovcu i oko prosvjeda Torcide u Splitu

Sprošlog četvrtka na petak dekapitiran je najveći spomenik Josipu Brozu Titu na svijetu. Preko šest metara visokoj brončanoj skulpturi, podignutoj 1977. u slovenskom Velenju prema uzoru na poznati kip Antuna Augustinčića u Kumrovcu, odrubljena je glava.

Lokalna policija, koja je taj čin opisala kao “podlo skrnavljenje kulturne i povijesne baštine”, ubrzo je pronašla 49-godišnjeg počinitelja. U gepeku njegovog automobila s hrvatskim registarskim oznakama otkrili su i skinutu brončanu glavu.

Navedeni vandalski čin posljednji je u nizu primjera uništavanja antifašističkih spomenika na prostoru ovdašnje regije, procesa koji s većim ili manjim intenzitetom traje od raspada Jugoslavije.

Najviše ih je stradalo u Hrvatskoj, bilo namjernom fizičkom destrukcijom, bilo svjesnim prepuštanjem propadanju, gdje je, prema procjenama antifašističkih organizacija i istraživača, samo tokom 1990-ih uništeno oko 3000 spomen-obilježja. Među njima su i svjetski proslavljena djela Vojina Bakića, Vanje Radauša, Dušana Džamonje i Frana Kršinića.

Nasilni “obračun” sa spomenicima, pretežno podignutima u čast sudionika i sudionica Narodnooslobodilačke borbe te žrtava fašističkih režima, nastavljen je i u kasnijim godinama. Uzmemo li u obzir protekla tri desetljeća, razvidno je da je takva vrsta (samo)destrukcije prisutnija u razdobljima obilježenima porastom ekstremno desnih tendencija, poput onog u kojem trenutno živimo.

Mrzilačke poruke postaju sve radikalnije i sadrže otvoreno ustaške i neonacističke simbole: ušato “U”, slavljenje NDH, kukaste križeve, šifrirani poklič “Heil Hitler” (88) i veličanje bijele rase (WP – white power). Tamo gdje spomenicima nisu presudili huligani, znaju ih dokrajčiti lokalne vlasti

Prema podacima kojima raspolažu Novosti, na teritoriju Hrvatske je tokom ove, 2025. godine oštećeno najmanje 20 preostalih antifašističkih spomenika. Pritom su neki od njih vandalizirani opetovano, u različitim navratima.

Većina ih je devastirana u proteklih šest mjeseci, i to uoči i nakon koncerata Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu i Sinju, u danima obilježavanja 30. godišnjice akcije “Oluja”, nedugo nakon negacionističkog skupa čiji su sudionici u Saboru poricali narav ustaškog logora Jasenovac te povodom prosvjeda Torcide u Splitu.

Ohrabreni porukama državnog vrha, koji sve otvorenije relativizira ustaštvo, a demonizira antifašizam i ljevicu, huligani su počeli djelovati i u Istri, koja je dosad važila za regiju s mnogo manje oštećivanja i rušenja antifašističkih spomen-obilježja nego u ostatku Hrvatske. Osim u istarskim Hrbokima i Koromačnu, nastradali su spomenici na području Splita, Sinja, Primoštena, Skradina, Šibenika, Zadra, Srba, Crikvenice, Zagreba, Dugog Sela, Samobora i Stupa.

Većina ih je išarana mrzilačkim porukama, koje s protokom vremena postaju sve radikalnije i sadrže otvoreno ustaške i neonacističke simbole: ušato “U”, slavljenje NDH, kukaste križeve, šifrirani poklič “Heil Hitler” (88) i veličanje bijele rase (WP – white power). Tamo gdje spomenicima na navedenim lokacijama nisu presudili huligani obično naoružani sprejevima, čekićima pa i maljevima, dokrajčile su ih lokalne vlasti kojima, pokazalo se, nije strano ni da na lokaciji spomen-kosturnice palim borcima NOB-a podignu dječje igralište.

Usporedimo li aktualne podatke s ranijima, pogotovo od 2015. naovamo, razvidno je da će 2025. godina, kada je riječ o daljnjoj destrukciji antifašističkih obilježja, biti jedna od rekordnih.

U zadnjih par tjedana desili su se napadi na Partizansku bolnicu Stupe, skulpturu palog borca u Crikvenici, razbijena je i spomen-ploča Radi Končaru na šibenskom Šubićevcu. Mnoštvo šablona kukastih križeva pojavilo se na spomeniku u Primoštenu, ustaškim simbolima išaran je i obnovljen spomenik u Dotrščini – nabraja Lovro Krnić

Potvrđuje nam to i Lovro Krnić, suosnivač portala Antifašistički vjesnik. Kako u Vjesniku već godinama prate devastaciju spomenika žrtvama fašizma i palim borcima na području Hrvatske, znaju da ona nikada nije ni prestala, kaže Krnić, već neprekidno traje više od 35 godina.

– No u posljednjem periodu su takvi napadi eskalirali s tjedne na dnevnu razinu. Tako je par puta išaran spomenik Prvom splitskom partizanskom odredu na Plokitama. On po broju napada može ući u “natjecanje” sa spomenikom u zagrebačkoj Adžijinoj ulici na kojem su uklesana imena 49 boraca Narodnooslobodilačkog rata, a redovno ga se napada na dan tzv. Nezavisne Države Hrvatske, Dan antifašističke borbe i na dan kada su strijeljani borci tog odreda – govori Lovro Krnić.

– Znamo da su se u zadnjih par tjedana desili napadi i na Partizansku bolnicu Stupe, skulpturu palog borca u Crikvenici, a razbijena je i spomen-ploča Radi Končaru ispred stupa na kojem je strijeljan na šibenskom Šubićevcu. Po tko zna koji put išaran je i spomenik osnutku Komunističke partije Hrvatske u šumi Anindol iznad Samobora, a posebno se vole iživljavati po spomeniku Prvom zagrebačkom partizanskom odredu u šumi Divjača kod Sesveta. Mnoštvo šablona kukastih križeva pojavilo se i u Primoštenu na spomeniku lokalnom prvoborcu, ustaškim simbolima išaran je i svježe obnovljen spomenik u Dotrščini… – nabraja dalje naš sugovornik.

Da je riječ o crnom rekordu koji nadilazi razmjere uništavanja spomenika NOB-a iz prethodnog razdoblja, potvrđuju i podaci koje posljednjih deset godina objavljuje Srpsko narodno vijeće u sklopu biltena “Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima”.

Usporedimo li te podatke s aktualnima, proizlazi da je u 2025. godini, koja još nije ni gotova, uništeno više antifašističkih obilježja nego što je to, recimo, bio slučaj 2016. i 2017., kao direktna posljedica još jednog skretanja vladajućeg HDZ-a, tada pod Tomislavom Karamarkom, u ekstremno desnom smjeru.

Iz SNV-ovih podataka, govori nam autor prošlogodišnjeg biltena Vinko Korotaj Drača, i više je nego očito da je broj vandalskih napada generalno u porastu i da su oni u sve većoj mjeri usmjereni protiv antifašističkih spomenika.

– U ove dvije godine, koliko bilježim slučajeve govora mržnje i historijskog revizionizma, vidim da oni uvijek rastu oko određenih događaja i datuma, bilo da se radi o izborima, obljetnicama ili koncertima. Slični slučajevi vandalizma su prošle godine imali vrhunac uoči parlamentarnih izbora, prije i neposredno poslije Thompsonovog koncerta u Imotskom, kao i uoči Dana antifašističke borbe, te drugih datuma vezanih za Drugi svjetski rat ili rat u Hrvatskoj 1990-ih – veli Korotaj Drača.

– Iako je moje istraživanje vremenski zasad ograničeno na jednu godinu, dnevnopolitička situacija uvijek daje ritam manifestacijama nasilja usmjerenog protiv ljudi ili spomeničke baštine. Ukoliko se u najvišim zakonodavnim institucijama koristi pozdrav iz vremena NDH ili osporava genocid u Jasenovcu, to legitimira i fizičku destrukciju onog nasljeđa koje se već destruira simbolički i politički – ističe on.

Spomenuto obilježje u park-šumi Anindol, rad Zdenka Kolacija iz 1958. godine, redovno obilazi Mario Šimunković, povjesničar i istraživač, doktorand u području moderne i suvremene hrvatske povijesti. Šimunković se prisjeća da je spomenik prešaran početkom kolovoza 2021. i 2022. godine, odnosno u danima kada se obilježava godišnjica osnutka KPH.

Nakon što su komunalne službe izbrisale grafite “svinje – Antikomunistički pokret Hrvatske”, kukaste križeve i mrtvačku glavu, spomenik su u narednim godinama preventivno prekrivali ceradom.

– Ove ga je godine u isto doba Grad Samobor ponovno prekrio da bi se, kako su naveli, “spriječilo njegovo devastiranje koje je bilo primjetno ranijih godina u vrijeme obilježavanja blagdana sv. Ane kao i obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja”. Na to sam reagirao i tražio micanje cerade jer spomenike ne treba skrivati ili uklanjati iz javnog prostora samo zato što postoji strah od njihovog oskvrnuća grafitiranjem – govori povjesničar.

Šimunković dodaje da je spomenik ponovno išaran u studenom ove godine.

– Sve se dogodilo samo dan nakon fašističkog divljanja pred Srpskim kulturnim centrom u Zagrebu, a počinitelj je vjerojatno bio potaknut i inspiriran nesankcioniranim nasiljem. Komunalna služba Grada Samobora jako brzo je uklonila grafite pa je zadovoljstvo napadača na spomenik kratko trajalo – veli on.

Nešto ranije, u svibnju, razbijena je zvijezda uklesana na ploči posvećenoj ustanku naroda Hrvatske u selu Klanac ponad Srba. Mjestimično je oštećen i ostatak spomen-ploče na kojoj piše: “Na poziv KPJ 27. jula 1941. na ovom mjestu pukla je prva ustanička puška u Hrvatskoj za slobodu naših naroda.”

Narednog mjeseca, 22. lipnja, na Dan antifašističke borbe, crnim sprejom je išaran jedan od preostalih zadarskih spomenika sudionicima NOB-a, podignut u gradskoj četvrti Diklo. Nepoznati počinitelj je preko imena palih boraca ispisao “tifusari”, “zločinci” i “govna”.

Miljenko Letinić, predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Grada Zadra, u razgovoru za Novosti potvrdio je kako se radi o spomeniku koji se nekoliko puta godišnje nađe na meti vandala.

Svaki zabilježeni slučaj prijavili su policiji i gradskim vlastima, a ponekad i onim državnim. No zasad bez ikakve značajnije reakcije. Zbog svega su se pismom obratili i Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta.

“Kako naše prijave i molbe za pomoć da se spomenik zaštiti, da se zaštite emocije rodbine onih koji su za slobodu dali svoje živote, da se u tom cilju barem postave kamere, nisu dale rezultat, nama, nažalost, nije preostalo ništa drugo nego ovaj slučaj, ovu pojavu, ovu sramotu, iznijeti van granica naše zemlje, osjećajući vlastito susramlje zbog toga”, stoji u pismu.

Uoči Thompsonovog koncerta u Sinju išaran je pak spomenik podignut 1962. u obližnjem selu Ruduša u sjećanje na 24 pripadnika Prvog splitskog partizanskog odreda koje su pogubili ustaše.

Na spomeniku je napisan i prekrižen natpis “Jugoslavia” te je ispod njega napisano “Republika Hrvatska”. Pri dnu jednog spomeničkog kraka ispisano je “ZDS”, a na centralnom dijelu, na kojem se nalaze imena ubijenih, “Judini sinovi”.

– Ako izuzmemo devedesete i rane dvijetisućite kada se spomenike uništavalo i na njih nasrtalo macolama, eksplozivom i drugim raspoloživim oruđem i oružjem, danas se spomenike prešarava i prepušta propadanju. Prva metoda je ona koju primjenjuju isfrustrirani štovatelji Hitlera i Pavelića, a drugu koriste institucije – tumači Mario Šimunković.

Dodaje da se najnapadaniji spomenik, odnosno mjesto konstantne borbe, nalazi u Adžijinoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci. Taj spomenik je u posljednjih deset godina vandaliziran najmanje 15 puta. Pritom najčešće nastradaju dvije crvene zvijezde, obnovljene 2010., a spomenik su u nekoliko navrata od grafita samoinicijativno očistili građani. U jednom od posljednjih navrata išaran je dan nakon što je u Saboru održan negacionistički okrugli stol na temu Jasenovca.

– Taj primjer nam najslikovitije pokazuje da simpatizeri fašizma znaju samo za nasilje i uništavanje, a antifašisti se bave obnovom i očuvanjem. Policija istodobno pokazuje nesposobnost pronalaženja napadača na antifašističke spomenike jer da su imalo sposobni našli bi ih, baš kao što su ekspresno našli osobu koja je pošarala Tuđmanov spomenik. Naravno, ne zavaravam se da je nesposobnost policije jedini faktor – dodatni i glavni faktor je da nema političke volje da se napadače uistinu i pronađe – govori Šimunković.

Druga metoda, koja dovodi i koja će dovoditi do uklanjanja spomenika, nastavlja naš sugovornik, njihovo je prepuštanje propadanju. Oštećeni zubom vremena, spomenici postaju “opasnost” zbog koje ih razne službe gradova i općina na kraju uklanjaju. Ta se metoda, kaže povjesničar, pokazala učinkovitijom od šaranja:

– Kod prepuštanja propadanju priroda učini svoje, u pukotine uđe voda, a njenim smrzavanjem dolazi do napuknuća u kamenu i betonu pa se kroz koju godinu spomenik “mora ukloniti”. Najčešće se spomenike uklanja privremeno, do obnove do koje na kraju nikada ne dođe, kao što je spomeniku NOB-u u Svetom Ivanu Zelini “presudio” potres. Zbog toga se ni ne bojim šaranja spomenika, jer takva vrsta devastacije obično rezultira pozitivnim kontraefektom – čišćenjem i sanacijom. Istodobno, zajednica, kao što je to bio slučaj s trešnjevačkim spomenikom, pokazuje da je ljudima stalo do obnove.

Lokalna zajednica reagirala je i uoči ovogodišnjeg Dana antifašističke borbe, kada je u istarskom Koromačnu oštećen spomenik posvećen trojici Labinjana strijeljanih na tom mjestu 1943.: Anđelu Bastijaniću, Antunu Tenčiću i Ivanu Kiršiću. S vrha spomenika nasilno je uklonjena zvijezda petokraka, dok je spomen-ploča s imenima žrtava razbijena.

S jeseni su huligani nasrnuli i na spomenik palim borcima kod mjesta Hrboki nedaleko od Barbana. Išarali su ga fašističkim i ustaškim simbolima. U Zagrebu su se pak “dali” u potpunu devastaciju kamena spoticanja, Stolpersteina, postavljenog na Trnjanskoj cesti u čast Ljubomira Tomića, željezničara ubijenog u jasenovačkom logoru. Ranije je isti kamen spoticanja bio prešaran crnom i crvenom bojom.

Mario Šimunković napominje da trenutno ne postoji antifašistička organizacija koja se sustavno bavi informiranjem o pojavama fašizma, a time ni o oskvrnuću spomenika. Zbog toga, kaže, u posljednjih desetak godina ni ne znamo kakvo je pravo stanje stvari na terenu.

Smatra da je bila pogrešna odluka vrha Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH da ugasi Glas antifašista, u kojem se redovno izvještavalo o uklanjaju i uništavanju spomen-obilježja.

– Normalni ljudi danas su frustrirani stanjem u koje nas je dovela vlast “dvostrukim konotacijama” i toleriranjem nasilja, zbog čega sve više osoba primjećuje ono što se događa (i) sa spomenicima. Ono što mene iznenađuje jest to da vlast danas relativizira, ismijava i umanjuje značaj pojava nasilja, povijesnog revizionizma i napada na spomenike, a da je takve pojave još prije nekoliko godina osuđivala. Tadašnje je osuđivanje možda bilo s figom u džepu, jer su riječi govorile jedno, a djela pokazivala drugo. Ipak, prema van se ostavljao dojam da se kukasti križevi, ustaški simboli, pokliči, nasilje i mržnja ne toleriraju, dok je danas, zahvaljujući “dvostrukim konotacijama”, sve moguće – govori Šimunković.

Moguće je tako i da preko spomen-kosturnice s posmrtnim ostacima 21 palog borca, izgrađene 1955. u Laškovici kraj Skradina, 70 godina kasnije bude podignuto dječje igralište. U prošlom broju pisali smo da iza tog projekta stoji Grad Skradin.

Ako pogledamo što su SDP i Možemo! učinili po pitanju obnove, očuvanja i povrata antifašističkih spomenika u Zagrebu, vidjet ćemo da su spomenici imali više koristi od kalkulantske politike prethodnih gradskih vlasti – govori Mario Šimunković

Na naknadno pitanje što će biti s posmrtnim ostacima, skradinski gradonačelnik Antonijo Brajković novinarima je potvrdio da ekshumacije nije ni bilo. On, navodno, nije znao da Grad podiže igralište na grobnici i mislio je, kaže, da je tamo “bio samo spomenik”.

Lokalni mediji nedavno su izvijestili i da će spomenik podignut u Bilicama kod Šibenika, na mjestu gdje su fašisti 1943. strijeljali 12 lokalaca, uskoro biti drastično transformiran. Umjesto dosadašnje zvijezde petokrake, niknut će – motika i križ. “Redizajn” potpisuju općinske vlasti na čelu s načelnikom Ivom Ćaleta-Carom, a da stvar bude gora, u Bilicama se još uvijek nalazi bespravno sagrađen mol nazvan po ustaškom zločincu Mili Budaku.

U takvoj se situaciji inicijative pojedinih općinskih vlasti, kakva je ona u Gradcu, gdje se obnavlja Augustinčićev spomenik Slobodi srušen 1992. godine, čine još vrjednijima. Nakon dugog razdoblja neulaganja, u svibnju je obnovljena spomen-kosturnica žrtvama fašizma na groblju u Varaždinu.

Početkom ove godine i Općina Tribunj obnovila je spomenik palim borcima NOB-a iz svog mjesta. Nažalost, radi se o usamljenim primjerima koji u Hrvatskoj, pogotovo u razdobljima obilježenima rastom nacionalističkih tendencija, ostaju iznimka.

– Zapravo me čudi što je vlast ove godine odlučila koristiti nacionalizam kao alat vladanja. Takva se metoda obično koristi kada treba preusmjeriti nezadovoljstvo građana i prikriti unutarnje probleme. Ogromna većina u Hrvatskoj već godinama ležerno podnosi korupcijske afere i odmahne rukom kada se uhiti ministra ili državnog inspektora zbog mita ili krađe, jer je takvo stanje postalo normalno u društvu – govori Mario Šimunković te dodaje da su parlamentarne stranke koje javnost smatra lijevima zapravo lijeve “samo po staroj slavi ili nezasluženim epitetima koje im pripisuju mediji, ali ne i po djelima”.

– Ako pogledamo što su SDP i Možemo! učinili po pitanju obnove, očuvanja i povrata antifašističkih spomenika u Zagrebu, vidjet ćemo da su spomenici imali više koristi od kalkulantske politike prethodnih gradskih vlasti. Aktualna vlast boji se vratiti uklonjene spomenike, čak i one za čiji povrat nisu potrebna gotovo nikakva sredstva, poput deponiranih bisti i spomen-ploča.

Zbog svega toga, smatra povjesničar, i jesu mogući napadi na manjine, migrante, ljevičare i sve druge pojedince koji misle drugačije od onoga kako vlast to želi. Vlast, kaže, napadačima istodobno gotovo daje potporu jer nasilje relativizira time što tvrdi da netko ima “predug jezik” ili da “izaziva” svojim izjavama.

– Ipak, nije sve tako crno. Na antifašističke marševe odazvao se velik broj ljudi kojima je dosta postojećeg stanja. Takvi događaji mobiliziraju ljevicu i sve one koji žele bolju budućnost za sebe i svoju djecu, pa se spontano i organizirano rađa otpor mržnji, nasilju, agresiji i ekstremnoj desnici. Ako su nam svima zajednički neprijatelji mržnja, nasilje i isključivost, međusobne razlike postaju nevažne. I vladajući su to vidjeli, samo je pitanje mogu li kontrolirati ili vratiti duha kojeg su ljetos pustili iz boce – zaključuje Šimunković.

 

 

 

 

 

Izvor: Portal Novosti