D.I.C. Veritas

e-Veritas, 15.12.2025, Sagovornici Danasa o razlozima velike popularnosti serije „Tvrđava“: Emotivna silina i istorijska težina

Da li zbog događaja iz nedavne prošlosti, razotkrivanja političkih igara ili romantične priče koja se dešava između dvoje mladih Srbina i Hrvatice u vreme raspada Jugoslavije i formiranja Republike Srpske Krajine serija “Tvrđava” postala je pravi televizijski hit.

Razloge njene velike popularnosti sagovornici i sagovornice Danasa vide na različite načine, dok ima i onih kojii su odmah odustali od njenog gledanja kao recimo Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, bivši zapovednik paravojnih jedinica Knindže.

“Nema veze ni sa likovima, niti sa događajima, gledao 10 minuta pa odustao”, kratko je izjavio za Danas Vasiljković.

Jugoslav Pantelić, bivši direkotor Jugoslovenske kinoteke, smatra da je lakše i zahvalnije odgovoriti na pitanje zbog čega je serija popularna nego izneti svoj potpuni stav o njoj.

“Razlog za popularnost treba tražiti u “ disciplinovanom “ ili ako hoćete scenariju koji se u dobroj meri pridržava teorije po kojoj se većina priča može razložiti na niz  narativnih struktura i arhetipova, opisanih kroz mitološku alegoriju. Često odsustvo predvidivosti i dobra glumačka podela najzastupljenijim likovima, sigurno doprinose popularnosti ove serije” kaže Pantelić.

Dodaje da ne bi izostavio ni produkcioni nivo, kao ni subverzivnost za koju nije siguran da li je planirana, a tiče se odnosa Beograda prema Srbima van Srbije.

“ Mislim da je taj aspekt privukao atipičnu publiku ovoj RTS seriji“, kaže Pantelić.

On smatra i  da kada se ulazi u ovako ambiciozan projekat neophodno je razmišljati i o tome postoji li osnov/potreba za drugom sezonom.

„Iz onoga što smo videli lako je zaključiti da to nije bio slučaj ali “ grešku” nije nemoguće ispraviti. Život piše romane, a i neke serije”, konstatuje Jugoslav Pantelić.

TV kritičarka Branka Otašević smatra da je„Tvrđava“ popularna jer ima “prijemčivu priču, dramsku slojevitost, emotivnu silinu i istorijsku težinu.

“Tvrđava je snažna ljubavna priča sa istorijskim podtekstom u pozadini, o kojem malo znamo i kao da ne želimo da ga se sećamo. Autorska ekipa se držala  osnovnog zapleta što je seriji dalo ličnu a univerzalnu notu. Izbegnuta je patetika, ostala je ljubav koju su snagom svoje mladosti izneli Ognjen Mićović i Darija Vučko” ističe Otašević.

Reditelj Vladimir Tagić kaže za Danas da seriju Tvrđava nije gledao, ali ceni rad svojih kolega.  Takođe dodaje da su ratovi devedsetih po sebi delikatna tema.

“Saša Hajduković je moj prijatelj i kolega i zaista cenim i poštujem njegov rad. Verujem da značajan deo uspeha serije pripada njegovom znanju i veštini. Serije i filmovi koji se bave ratovima devedesetih su uvek opasno polje, postavlja se pitanje kako ih napraviti a da ne prave još veće podele, već da budu poziv na pomirenje”, skreće pažnju Tagić.

Savo Štrbac, predsednik dokumentaciono informacionog centra “Veritas”, kaže da ljude zanima nedavna prošlostjer budući da ona još uvek nije dovoljno istražena.

“Posebno između Srbije i Hrvatske. Ne slažemo se oko događaja iz devedesetih ali ni oko onih koji su im prethodili, pre svega Drugog svetskog rata. Mislim da se svi slažemo da je rat devedesetih nastavak nezavršenog rata iz četrdesetih godina. Vidimo to i danas – posle kraćeg zatišja, evo već trideset godina, sukobi balkanskih naroda se ciklično ponavljaju”, upozorava Štrbac.

“Nije nikakva tajna da su odnosi između Srbije i Hrvatske pali na najniže grane. Danas se manje pregovara i razgovara nego u vreme kada se ratovalo. To znam jer sam i sam tokom rata učestvovao na sastancima koji su se bavili humanitarnim pitanjima, i sa hrvatskom i sa bošnjačkom stranom, tada muslimanskom. Ti sastanci su se u proseku održavali najmanje dva puta nedeljno, a danas, u miru, prolaze godine a da se predstavnici tih država ne sastanu, iako postoje imenovane komisije i odbori sa obe strane, kao i mešovita tela”, podseća sagovornik Danasa.

Prema njegovim rečima naročito su bili uznemirujući događaji ovog leta u Hrvatskoj.

“Sve to s Tompsonovim koncertima, kao i zabranama i otkazivanjima letnjih festivala u Benkovcu i Šibeniku, uticalo je na to da se pojavi veliko interesovanje za to kako će serija Tvrđava prikazati  vreme i događaje iz devedesetih . Očekivalo se mnogo, a sada me zovu ljudi iz celog sveta, moji Krajišnici, koji ovu seriju doživljavaju svako na svoj način”, objašnjava Štrbac dodajući da on sugeriše svojim zemljacima da seriju ne gledaju kao dokument.

“Ja se ovde trudim da ljudima objasnim da seriju ne treba gledati kao dokumentarni film. To je umetničko viđenje smešteno u okvir rata devedesetih i perioda koji je usledio u izbeglištvu. Pošto i sam pišem o tim porodicama i njihovim sudbinama, znam da bi umesto ove dve porodice koje su u centru pažnje serije mogle da se snime mnoge slične priče, sa drugačijom fabulom, ali sa istim krajem – Bljeskom i Olujom, koje su ih oterale u izbeglištvo.

 U to vreme bilo je mnogo mešovitih brakova, naročito u Dalmaciji i Lici. To jeste intrigantno i uvek privlači pažnju, a autori serije Tvrđava su to, po mom mišljenju, uradili majstorski. To se vidi po reakcijama ljudi, ali i po tome kako i sam reagujem, jer su to priče o običnim, malim ljudima – i to je najbolji deo Tvrđave. Kada se iz tih priča izađe i ode korak dalje, sve ostalo već ulazi u maglu“, zaključuje Savo Štrbac.
Izvor: Danas

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.