Razumljivo su, ali i komično-groteskno, bijesni, srditi i ljuti tipovi iz Domovinskog pokreta (DP) nakon nedavnih lokalnih izbora. Naročito je tomu tako zbog gubitka Vukovara. Do jučer glavno uporište okrenulo im je leđa i time vidljivim učinilo ono što se već neko vrijeme zna, prenosi Portal Novosti (portalnovosti.com).
Istina je ta da su nakon raskola s Mariom Radićem – kojeg danas bivši sudruzi iz DP-a nazivaju “vodnikom sa Batajnice” – i njegovim likovima iz stranke DOMiNO, te konformističkim politikama uslijed koalicije s HDZ-om, značajno oslabili svoje pozicije, koliko u dotičnoj koaliciji na državnoj razini, toliko i među biračima.
Tako je još jednom potvrđena već stara povijesna istina o hrvatskoj radikalnoj desnici. Prema toj tezi, oni među njima koji s HDZ-om “tikve sade”, redovito završavaju u ropotarnici povijesti, umnogome zahvaljujući i meštrima iz “stožerne hrvatske stranke”.
Uglavnom, glavnu ulogu u javno-medijskoj pljuvačini po konkurentima im na desnici dobio je jedan od ključnih aktera Domovinskog pokreta, Stipo Mlinarić zvani Ćipe. Taj se posebice obrušio na novog gradonačelnika Vukovara Marijana Pavličeka.
On je, tvrdi Ćipe, “srpski gradonačelnik Vukovara” jer je izabran zahvaljujući glasovima vukovarskih Srba kojima je, navodno, takav naputak dala Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Stoga je, nastavlja Ćipe, izbor Pavličeka na mjesto gradonačelnika Vukovara udruženi projekt Suverenista, DOMiNO-a i SDSS-a. Štoviše, prema njegovim tvrdnjama, Pavliček je time dokazao da je “lažni desničar”.
Zanimljiva nam je ta mini jezična kovanica, ovdje u funkciji stigmatizacijskog označitelja za (na)ciljanu personu. Iznesena je dakle tvrdnja o pravim i/li lažnim desničarima koju, pratimo li taj komični politički igrokaz iz lijeve ideološke perspektive, smatramo potpuno izlišnom i besmislenom.
Prevedemo li ju u ponešto slobodniji diskurs, ta bi dilema glasila – je li govno i/li je drek? U spomenutom je slučaju još intrigantnija argumentacija kojom DP-ovci na čelu s Ćipom etiketiraju Pavličeka kao lažnog desničara. Pravi hrvatski desničari, naime, nikada i ni po koju cijenu ne bi koketirali s omraženim Srbima.
To je ona sirova suština u habitusu svakog pravog, domoljubnog hrvatskog desničara, lik Srbina kao vječna vudu lutkica na koju se projiciraju sve povijesne hrvatske traume. I ne samo one iz nikad prošlih 1990-ih, već i traume koje su se nakupile “od stoljeća sedmog”.
Zato svaki pravi hrvatski desničar nikad, ni pod kojim uvjetima, neće skrenuti fokus s krivca mu Srbina, napraviti zaokret pa svoje frustracije istresti na, recimo, ekspanzionistički orijentirane nacionaliste među Mađarima, ili na neofašiste u Italiji. Ne, novi su savezi na djelu. Tek je Srbin onaj pravi izbor, drukčiji je, a opet prokleto isti. Iliti prvi Drugi, stoga i pravi kriterij za pravog hrvatskog desničara.
Razumljivo su, ali i komično-groteskno, bijesni, srditi i ljuti tipovi iz Domovinskog pokreta (DP) nakon nedavnih lokalnih izbora. Naročito je tomu tako zbog gubitka Vukovara. Do jučer glavno uporište okrenulo im je leđa i time vidljivim učinilo ono što se već neko vrijeme zna.
Istina je ta da su nakon raskola s Mariom Radićem – kojeg danas bivši sudruzi iz DP-a nazivaju “vodnikom sa Batajnice” – i njegovim likovima iz stranke DOMiNO, te konformističkim politikama uslijed koalicije s HDZ-om, značajno oslabili svoje pozicije, koliko u dotičnoj koaliciji na državnoj razini, toliko i među biračima.
Tako je još jednom potvrđena već stara povijesna istina o hrvatskoj radikalnoj desnici. Prema toj tezi, oni među njima koji s HDZ-om “tikve sade”, redovito završavaju u ropotarnici povijesti, umnogome zahvaljujući i meštrima iz “stožerne hrvatske stranke”.
Uglavnom, glavnu ulogu u javno-medijskoj pljuvačini po konkurentima im na desnici dobio je jedan od ključnih aktera Domovinskog pokreta, Stipo Mlinarić zvani Ćipe. Taj se posebice obrušio na novog gradonačelnika Vukovara Marijana Pavličeka.
On je, tvrdi Ćipe, “srpski gradonačelnik Vukovara” jer je izabran zahvaljujući glasovima vukovarskih Srba kojima je, navodno, takav naputak dala Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Stoga je, nastavlja Ćipe, izbor Pavličeka na mjesto gradonačelnika Vukovara udruženi projekt Suverenista, DOMiNO-a i SDSS-a. Štoviše, prema njegovim tvrdnjama, Pavliček je time dokazao da je “lažni desničar”.
Zanimljiva nam je ta mini jezična kovanica, ovdje u funkciji stigmatizacijskog označitelja za (na)ciljanu personu. Iznesena je dakle tvrdnja o pravim i/li lažnim desničarima koju, pratimo li taj komični politički igrokaz iz lijeve ideološke perspektive, smatramo potpuno izlišnom i besmislenom.
Prevedemo li ju u ponešto slobodniji diskurs, ta bi dilema glasila – je li govno i/li je drek? U spomenutom je slučaju još intrigantnija argumentacija kojom DP-ovci na čelu s Ćipom etiketiraju Pavličeka kao lažnog desničara. Pravi hrvatski desničari, naime, nikada i ni po koju cijenu ne bi koketirali s omraženim Srbima.
To je ona sirova suština u habitusu svakog pravog, domoljubnog hrvatskog desničara, lik Srbina kao vječna vudu lutkica na koju se projiciraju sve povijesne hrvatske traume. I ne samo one iz nikad prošlih 1990-ih, već i traume koje su se nakupile “od stoljeća sedmog”.
Zato svaki pravi hrvatski desničar nikad, ni pod kojim uvjetima, neće skrenuti fokus s krivca mu Srbina, napraviti zaokret pa svoje frustracije istresti na, recimo, ekspanzionistički orijentirane nacionaliste među Mađarima, ili na neofašiste u Italiji. Ne, novi su savezi na djelu. Tek je Srbin onaj pravi izbor, drukčiji je, a opet prokleto isti. Iliti prvi Drugi, stoga i pravi kriterij za pravog hrvatskog desničara.
Veritas.info
Ставови изнети у подржаном медијском пројекту нужно не изражавају ставове органа који је доделио средства.
Povezani tekstovi
