Tek što je šibensko-kninska podružnica notornog Domovinskog pokreta, potpredsednika hrvatskog Sabora Ivana Penave kontroverzne biografije, održala konferenciju za medije (u ponedeljak, 21. jula) i obznanila da je pokrenula inicijativu pred organima lokalne samouprave za utvrđivanje postoji li osnov za uklanjanje dva „nepodobna“ spomenika na žagrovićkom pravoslavnom griblju, pozivajući se na hrvatski majski Zakon o grobljima, danas, svega dva dana kasnije RT Balkan objavljuje da su spomen-bista, kao i natpis na grobu majora JNA Milivoja Rašuo Miše – uklonjeni.
Da se podsetimo, radi se o oficirima Jugoslovenske narodne armije, (nedostaje podatak o činu) Stevanu Zelembabi (1951-1992) i široko poznatom i omiljenom majoru Milivoju Rašuo Miši (1960-1992), diplomcu 36. klase Vojne akademije kopnene vojske (1979) koji je ceo život proveo u unifotmi JNA, od prvog službovanja u Sloveniji, zatim Pančevu, do Knina. Major Rašuo je poginuo pod još sasvim nerasvetljenim okolnostima u izvidnici (sa saborcem vojnikom Slavkom Popovićem, takođe Kninjaninom) tokom operacije Koridor92, kada su Vojska Republike Srpske, Srpska vojska Krajine i Milicija RSK uspele da spoje zapadne delove RS i RSK sa istočnim delovima RS i direktno se povežu sa Srbijom. Poginuli su 27/28. jun 1992. godine, a spomenik je otkriven na Vidovdan. U Doboju jedna ulica nosi naziv po njegovom imenu, a u opštini Zemun postoji inicijativa da ime majora Milivoja Rašua dobije i jedna ulica u naselju Busije.
Žagrović je (bio) veliko srpsko mesto kod Knina, koje je od 1961. sa 1.597, po Popisu iz 1991. imalo 1.393 stanovnika, od toga resprektivno 1.577, odnosno 1.373 Srba (1991), dok se broj Hrvata kretao od 12 u 1961, do 7 1991. godine. Posle hrvatske operacije pogorma Srba u avgustu 1995, kada je Žagrović kako i tolika druga srpska mesta u Republici Srpskog Krajini etnički očišćen u egzodusu, koji je 20. vek pre toga video tek u polomu Jermena 1915. godine, u Žagrović su doseljavani Hrvati iz Bosne i Hercegovine i drugih strana. Danas u Žagroviću po popisu iz 2021. godine živi 510 stanovnika nepoznate etničke strukture.
I Zelembaba i Rašuo su domicilni Krajišnici, desetinama generacija unazdad. Jugoslovenska narodna armija, čiji su oficiri bili, jedina je legalna vojna formacija na prostorima nekadašnje Jugoslavije – do danas, bez obzira na postojeće improvizacije i konstrukcije koje sada postoje. Iz neprava, pravo ne nastaje (ex iniuria ius non oritur), nikada nije, više od dva milenijuma. Jedino je eksponentima istorijskog provizorijuma, koji koristi naziv Hrvatska, moguće da delu domicilnog stanovništva otme i ustavnu konstitutivnost, i imovinu, i stečenena prava, i da ih proglasi za okupatore i protera u neviđenom egzodusu – da bi se sada obračunavali sa njihovim grobovima.
RT Balkan izveštava i da meštani odbijaju da na tu temu razgovaraju sa reporterima, kažu da je sve to žalosno, strašno, ali da su nemoćni.
Činjenica jeste da su spomen-bista i natpisi na grobovima obojice oficira JNA u uniformama koje su nosili ceo život, ali i to da je Jugoslovenska narodna armija posledanja zakonita vojna sila na prostorima Balkana koji su činili bivšu Jugoslaviju. Oficir(i) te vojske nikada ne mogu biti okupatori, šta god da povampireni hrvatski nacizam želi da predstavi.
Konačno, i lica koja se pojavljucu u vezi ove vesti, predsednik lokalnog DP Boris Solomun i saborski zastupnik Predrag Mišić, dovoljno su stari da su i sami nosili tu uniformu za vreme odsluženja vojnog roka. Da li to znači da su oni tada u (pretpostavljenoj) Makedoniji, ili u Srbiji takođe bili okupatori (?) i da su tada kojim slučajem stradali, ne bi li i njihovi nadgorbni spomenici izgledali slično? Da ne postavljamo neugodna pitanja, u kom činu su izašli sa odsluženja vojnog roka i koje su sve vojne škole u rezervi završili?
Da ponovimo, ima li svrhe pominjati da su se Hrvati Zakonom o grobljima spustili ispod svakog civilizacijskog nivoa. Dok Šćiptâri, kriomice, prekopavaju srpske grobove i ruše srpska groblja (reklo bi se da bar negde podsvesno znaju šta je stid), „civilizovani“ Hrvati po modelu hitlerovske Nemačke donose zakone o „nepoćutnim građanima“ i njihovim „nepoćutnim“ grobljima i grobovima, kako bi imali „pokriće“ za skrnavljenja grobova, čega se ljudsko drištvo odreklo još pre prelaska iz varvarstva u civilizaciju.
Veritas.info
Ставови изнети у подржаном медијском пројекту нужно не изражавају ставове органа који је доделио средства.
Povezani tekstovi









