e-Veritas, 25.08.2025, Milošević u Gruborima: Vratilo nam se klatno koje smo pomaknuli naprijed prije pet godina

Danas je drukčije okruženje i atmosfera nego prije pet godina kada smo se prvi put okupili u Gruborima i otvorili procese za budućnost. Nemojmo da nas to obeshrabri, da nam provala crnila na ulici ubije nadu u razgovor, pomirenje i zajednički život koji je postojao prije i postojat će dok god je dobrih ljudi, rekao je predsjednik SNV-a Boris Milošević na komemoraciji ubijenima u Oluji

Danas je nešto drukčije okruženje i atmosfera nego prije pet godina kada smo se prvi put okupili u Gruborima i otvorili procese za budućnost. Klatno koje smo tada pomaknuli naprijed nam se vratilo. Ali nemojmo da nas to obeshrabri, da nam provala crnila na ulici ubije nadu u razgovor, pomirenje i zajednički život koji je postojao prije i postojat će dok god je dobrih ljudi.

Poruka je to predsjednika Srpskog narodnog vijeća Borisa Miloševića s komemoracije održane u ponedjeljak u selu Plavnom i njegovom zaseoku Grubori, pored Knina, koju su SNV i Vijeće srpske nacionalne manjine Šibensko-kninske županije organizirali u počast civilnim žrtvama rata ubijenim tokom i nakon akcije ”Oluja” na ovom području. Radi se o šest žrtva, mahom starije životne dobi: Mariji Grubor (90), Milošu Gruboru (80), Jovanu Gruboru (73), Jovi Gruboru (65), Milici Grubor (51) i Đuri Karanović (45).

Milošević je istaknuo da je u Plavnom i Gruborima danas puno više života nego prije pet godina. Neke kuće su obnovljene, a neke će se tek obnoviti.

– Važno je da Grubori osjete našu solidarnost, empatiju, priznanje i prihvaćanje od strane države, kao i sve ono ostalo čega nije bilo prije 30 godina – kazao je prvi čovjek SNV-a.

U govoru je podsjetio kako je na ovom području prije rata živjelo više od 1700 stanovnika, da je riječ o selu s bogatom poviješću u kojem je veliki prosvjetitelj Dositej Obradović bio prvi seoski učitelj.

– Za selo Plavno se znalo, ali za zaseok Grubori prije 1995. nitko nije čuo. Grubori su zbog zločina i svega što se događalo poslije postali simbol stradanja Srba nakon Oluje. Međutim, i u ostalim zaseocima sela Plavna su se na žalost događala ubojstva: i u Đurićima, Dubajićima, Bursaćima. U nedavno objavljenom Documentinom popisu izbrojao sam više od 20 ubijenih i nestalih u Plavnom, i to bez Grubora. Ipak, svi smo zapamtili Grubore. Nisu to Gruborani htjeli. Netko drugi je to odlučio u ime njih. Netko tko je prije 30 godina ušao u selo i smatrao da može da ubije šest civila Srba, jer ima moć oduzimanja života i da mu se ništa neće dogoditi. I bio je u pravu. U roku od nekoliko sati od zločina, svi koji su trebali nešto znati imali su informaciju što se dogodilo. Idućih dan-dva selo je bilo puno vojske, policije, predstavnika državnih i lokalnih vlasti i medija. HTV je snimjo prilog. Obišli su selo. Napravljena je humana i animalna asanacija, ali nadležne vlasti tada nisu obavile očevid, nije napravljena obdukcija, nisu ispitani svjedoci, nije zatražena ni UN-ova snimka nastala istog dana. Nisu ispitani niti preživjeli Gruborani. Zapravo, nisu pitani ni kako im je. Samo im je rečeno da se tijela moraju prebaciti u Knin i pokopati u sklopu humane asanacije. Njih sedmero preživjelih u strahu za vlastiti život, ostavši bez doma koji je izgorio i stoke koja im je omogućavala kakvo-takvo preživljavanje, odlučuju se za odlazak iz selo u izbjeglištvo. Zaseok je ostao pust, bez stanovništva i bez blaga. Bez života – podsjetio je Milošević i istaknuo da niti trideset godina poslije još uvijek nema pravde.

– Ne znamo tko je ubojica, niti tko je zataškao i učinio sve da se zločin zataji. Ono što je najstrašnije je da ono što mi ne znamo, zna jako puno ljudi koji s tim mogu živjeti. Što sada kada nema pravde i nema procesuiranja zločina? Što se može napraviti da se krene dalje u budućnost? – zapitao je Milošević i odmah nastavio da postoji svijetla točka u društvu koju čine i okupljeni na komemoraciji boreći se za dijalog i empatiji za sve.

– Često čujem komentare da oplakujemo samo svoje žrtve, da rat nije započeo 1995. i da što je sa stradanjima Hrvata. Mogu samo reći je da taj ne sluša što govorimo. Ovo je komemoracija i dan sjećanja na ubijene hrvatske građane srpske nacionalnosti u Gruborima. Posvećena je njima, ali mi gotovo redovito na komemoracijama spomenemo i stradanje hrvatskog naroda i osudimo zločine koji su se dogodili na brojnim mjestima, jer ništa ne može opravdati grozan zločin u Čengićima nad četveročlanom obitelji gdje su ubijena i djeca. Ili zločin u Zatonu Obrovačkom kada su pripadnici milicije SAO Krajine rafalom iz automatskog oružja pobili sedam starijih mještana: Petra Marčića, Iku, Anicu, Mariju, Milicu, Ružicu i Marijana Modrića. Svi mi okupljeni dijelimo tugu za ubijenima i osudu za zločince. Činimo to iz osjećaja dubokog uvjerenja da sve žrtve imaju jednaku empatiju i status bez obzira na nacionalnost. Koliko god naš utjecaj bio mali od toga nikada nećemo odustati – zaključio je Milošević.

Izražavajući u ime hrvatske Vlade suosjećanje zbog gubitka članova obitelji, izaslanica Fadila Bahović, državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kazala je da se na tužnoj obljetnici sjećamo civilnih žrtava rata, kojima se komemoracijom odaje počast.

– Sjećanje je to na teška vremena, ali i podsjetnik na nevine žrtve s obje strane, jer rat je nemilosrdan i ne štedi nikoga, uništava materijalna dobra, oduzima bezbrižna djetinjstva i tek načetu mladost i prekida prijateljstva. Gubitak dragih osoba je nenadoknadiv i u tom smislu u ratu nema pobjednika. Zato znam da je danas članovima obitelji žrtava teško, jer nije lako biti ovdje i prisjećati se najmilijih koji nisu više s nama. Sudbinu Grubora, na žalost, dijele brojna druga mjesta širom Hrvatske u kojima su stradali i Hrvati i Srbi, kao i drugi hrvatski državljani – kazala je Bahović i upozorila da se prošlost ne može mijenjati, ignorirati ili izbrisati, ali da se iz nje možemo učiti kako da poštujemo žrtve rata i zajednički radimo na izgradnji pravednijeg društva na dobrobit svih hrvatskih građana.

– Na takav način ćemo najbolje odati počast onima koji su prije točno 30 godina upravo na ovom mjestu izgubili svoje živote. Na nama je da naše buduće naraštaje učimo o važnosti prihvaćanja i zajedništva, jer jedino tako možemo graditi mirno društvo temeljeno na pravednosti, istini i na demokratskim vrijednostima. Hrvatska Vlada želi doprinijeti uspostavi povjerenja i međusobnog uvažavanja – kazala je, zahvalivši predstavnicima vlasti i srpske zajednice koji se trude vratiti život u Plavno i Grubore.

Komemoracija je započela u Plavnom pored krsta postavljenog za žrtve cijelog sela Plavno, a nastavila se u zaseoku Grubori kod krsta postavljenog za tamošnje žrtve.

Tokom komemoracije poštovanje nevinim žrtvama pomaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odali su Melita Mulić, izaslanica predsjednika RH, Nenad Tisaj i zamjenik župana Šibensko – kninske županije, ujedno i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, kao i druge delegacije.

Na komemoraciji su nazočili i Marijo Ćaćić, gradonačelnik Knina sa svojim zamjenicima, Anja Šimpraga, saborska zastupnica SDSS-a, Alen Tahiri, ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, Ognjen Vukmirović, zamjenik šibensko – kninskog župana, te predstavnici vijeća srpske nacionalne manjine iz nekoliko županija, Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, kao i načelnici kninskih općina Biskupija i Ervenik, i izaslanstvo Veleposlanstva Republike Srbije u RH.

Piše: Portal Novosti