Oko ili istog dana ubijen je i deseti mještanin Varivoda, Uglješa Ilijašević (54), čije tijelo je kasnije pronađeno u jednoj gustijerni i čijeg imena nema na spomeniku žrtvama toga sela.
Prosječna starost žrtava je 67 godina. Svi ubijeni u oba sela bili su civili a u tim selima, ni u vrijeme rata ni u vrijeme ubistava, nije bilo nikakvih ratnih aktivnosti. Ostali su zato što nisu htjeli napustiti svoja ognjišta i što su povjerovali Tuđmanovim pozivima da svima koji nisu “okrvavili ruke” garantuje imovinsku i osobnu sigurnost. A svi su ubijeni vatrenim oružjem iz neposredne blizine u svojim dvorištima, na kućnim pragovima ili u kućama.
Hrvatska policija ih je, u namjeri prikrivanja zločina, tajno pokopala na kninskom groblju pod oznakom “nepoznat” iako su znali njihov identitet. U proljeće 2001. njihova tijela su, u grupi od 301 posmrtnog ostatka, koliko ih je ukupno bilo pokopano na Kninskom groblju, svi iz vremena “Oluje” i “postoluje”, ekshumirali haški istražioci. Porodice su ih identifikovale 2002. a sahranjeni su u rodnim selima, gdje su im opština Kistanje i Srpsko narodno vijeće podigli spomenike, koji su do sada više puta bili skrnavljeni.
Ova ubistva su, pod pritiskom međunarodne zajednice i organizacija za zaštitu ljudskih prava, relativno brzo procesuirana, tako da je Županijsko državno tužilaštvo u Zadru već 1996. podiglo optužnicu protiv šestorice bivših hrvatskih vojnika (Nikola Rašić, Ivan Jakovljević, Pero Perković, Ivica Petrić, Zlatko Ladović i Nediljko Mijić) zbog krivičnog djela ubistva iz koristoljublja. Iste godine Županijski sud u Zadru, iako su četvorica optuženika u istrazi priznali počinjenje djela, oslobađa ih optužbe u nedostatku dokaza. Vrhovni sud RH je ukinuo prvostepenu oslobađajuću presudu i slučaj vratio na ponovno suđenje.
Tokom ponovljenog suđenja pred Županijskim sudom u Šibeniku, zastupnik optužbe je 13. februara 2002. odustao od optužnice protiv svih optuženika uz obrazloženje da su došli do saznanja ko su potencijalni počinioci ubistava u Varivodama i Gošiću, najavivši novu istragu.
Međutim, ni 30 godina od zločina, nema ni optuženih ni osuđenih za ubistva civila u Varivodama i Gošiću, kao ni za mnoga druga ubistva srpskih civila u “postolujnim” vremenima u susjednim selima.
Po popisu stanovništva u RH iz 1991, u Gošiću je živjelo 107 žitelja: 106 Srba i jedan “ostali”. Po istom popisu u Varivodama je živjelo 477 žitelja: 472 Srbina, dva Jugoslovena, jedan Hrvat i dvoje “ostalih”. Po popisu stanovništva u RH iz 2021, u Gošiću je živio 21 žitelj, a u Varivodama 61, bez podataka o nacionalnoj pripadnosti. U Gošiću nema niko mlađi od 40, dok ih je četvoro mlađih od 65 godina. U Varivodama nema niko mlađi od 25 godina, dok ih je 31 mlađe od 65, od čega je samo četvoro mlađih od 40 godina.
U Beogradu i Banjaluci, 26.08.2025.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
