e-Veritas, 28.01.2026, Svaka obitelj nestalih ima pravo na istinu

U zadnjih devet godina mir su našle 323 osobe, od kojih su 233 ekshumirane iz grobišta, a 90 su ekshumirani ranije pa je u tom razdoblju provedena identifikacija. Od tog broja 60 posto su po narodnosti Srbi, kazala je Ana Filko, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale, na Privrednikovoj tribini “Nestali u ratu – potraga koja ne prestaje”

Političarima nije u interesu da se riješi pitanje nestalih, jer im donosi podršku i glasove, a žrtve ne trebaju imati nacionalnost, nego identitet, dok međusobno nepovjerenje treba prevladati. Ovo su neke od poruka s tribine “Nestali u ratu – potraga koja ne prestaje”, koje je u organizaciji “Privrednika” i zagrebačkog VSNM-a održana 27. januara, baš na Svetog Savu, u Privrednikovom domu u Zagrebu. Značajno je da je na toj tribini prvi put nakon dužeg vremena prisustvovao netko iz hrvatskih državnih institucija, kao i da je s nje upućen apel svima koji imaju informacije o nestalima da se jave.– Nužno je čuti pravo stanje. Službena brojka nestalih je 1.740, ali su brojke žive, jer se otvaraju novi slučajevi, s obzirom da za neke traženje iz raznih razloga nije pokrenuto, dok neke porodice same ekshumiraju svoje bližnje – rekla je Ana Filko, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja.Istaknula je vrlo visok postotak identifikacije nestalih u Hrvatskoj, ali i probleme kao što su velik broj NN ostataka te nedovoljan broj ili nedostatak uzoraka DNK ili informacija.

– Od 2016. oformljena su dva centra – Jug koji pokriva prostor od Karlovačke do Dubrovačko-neretvanske županije te Istok koji pokriva istočnu i zapadnu Slavoniju. Po zakonu, svi su nestali hrvatski državljani i narodnost nije nit vodilja – kazala je i navela da je u 23 godina ekshumirana 31 asanirana grobnica, da je u zadnjih devet godina mir našlo 323 osoba, od kojih su 233 ekshumirane iz grobišta, a 90 su ekshumirani ranije pa je u tom razdoblju provedena identifikacija. Od tog broja 60 posto su po narodnosti Srbi. Za 380 osoba nema ili nema dovoljno podataka i uzoraka – kazala je.

– Tražimo nestale i istinu o mjestu gdje su završili. Svaka obitelj ima pravo na istinu, a svatko ima pravo na identitet – rekla je Ljiljana Alvir iz Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja 1991. i naglasila da da joj smeta što se u kontekstu nestalih ističe nacionalnost Srba, kao i da se u Srbiji nalaze brojni arhivi i protokoli koji bi objasnili sudbinu mnogih nestalih.

Istaknula je da proces traženja zavisi o političkim okolnostima, a kao jedan od razloga sporog procesa navodi i što se nekima prijetilo da šute i da se pazi na svjedoke.

– Mi se bavimo onim što je dostupno – rekao je sekretar udruženja Protiv zaborava Lazo Đokić koji se od početka mirne reintegracije bavi pitanjem nestalih. Naglasio je da udruženje, koje se bave nestalima i ukupnim ratnim naslijeđem, često nema samostalnost i to potkrijepio primjerom kad su u Sotinu počeli raditi na podjeli informacije o tamošnjim nestalima, pa je nešto unijelo nemir i priča je prekinuta.

– Mora se raditi na tome da se organizacije međusobno sastaju i surađuju, jer političarima nije u interesu da se riješi pitanje nestalih – ustvrdio je Đokić.

– Svjesni smo da žrtva ne treba da ima nacionalnost, ali treba imati identitet. Sa žrtvama se manipuliše i zato udruženja trebaju ujediniti svoj glas – rekla je Dragana Đukić iz beogradskog udruženja “Suza”. Podsjetila je na postojanje 36 lokacija masovnih grobnica, koje je registrirao i Haški sud, pa za ekshumacije nema prepreka, osim nedostatka dobre političke volje.

– Komisije za nestale nisu se sastajale od 2023., a nestali su kamen spoticanja u obe države, i u Hrvatskoj i u Srbiji. Ukazala je na popis od 1.400 nestalih Srba u Hrvatskoj, od čega je na njemu 590 lica koja nisu na službenom popisu, zbog čega bi trebalo usuglasiti liste. Osim pomenutih 36 grobišta i 590 imena, problem je i što je oko 900 ekshumiranih tela na zavodima sudske medicine, pri čemu su oko polovine srpske nacionalnosti. Zaključila je da hrvatska i srpska udruženja mogu imati različite stavove, ali ih trebaju prevladati i surađivati jer “svaka majka jednako plaće za svojim sinom”.

Stručni dio postupka objasnio je Milovan Kubat koji je niz godina bio na čelu Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu. Naglasio je da je u teškim ratnim i poratnim okolnostima postignut veliku uspjeh oko identifikacije.

– DNK laboratorij formirali smo 1994. i zbog uspješnih identifikacija naša smo iskustva prenijela u više država. A problemi su veliki: protekom 30 godina od rata, ostaci su skeletizirani, tako da je metoda DNK jedini način identifikacije. Za to moramo imati uzorke i to što više njih, kako bismo postigli vjerojatnost od barem 99,95 posto kako bi potvrdili da leš bude onaj pravi. Što se tiče pitanja nacionalnosti, na kostima ne piše koje su, ali nju treba spomenuti nakon što se identifikacija provede – kazao je.

Moderator Saša Kosanović naglasio je da su za vrijeme Jadranke Kosor popisi objedinjeni te ocijenio da je u tim pitanjima važna i narodnost, ističući da je problem što se u medijima stvara slika da su svih 1740 Hrvati.

Učesnici su se složili oko suradnje udruženja i institucija, pozivaju sve koji imaju neka saznanja, a rečeno da bi Srbija trebala predati bolničke protokole i arhive koji se tamo nalaze. U publici su bili predstavnici Documente i drugih nevladinih organizacija koje se bave nestalima, Isusovačke službe za izbjeglice te predstavnik ambasade Srbije.

Izvor: Portal Novosti

Овај пројекат је суфинансиран из Буџета Републике Србије – Министарства информисања и телекомуникација Републике Србије.

Ставови изнети у подржаном медијском пројекту нужно не изражавају ставове органа који је доделио средства.