U hrvatskim gradovima danas su se okupile tisuće ljudi s jasnom porukom da u našem društvu nema mjesta fašizmu i da antifašizam ne smije biti kontroverzan
Unedjelju su se u Zagrebu, Zadru, Rijeci i Puli istovremeno održali antifašistički prosvjedni marševi s deset tisuća sudionika u glavnom gradu, a u Rijeci, Puli i Zadru s nekoliko tisuća. Marš je organizirala platforma Ujedinjeni protiv fašizma, a povod je eskalacija fašističkih tendencija u društvu koje su se posljednjih mjeseci manifestirale u nizu događaja kao što su zabrana kulturnog festivala u Benkovcu, napadi na pripadnike srpske manjine i kulturnjake iz Srbije u Splitu i u Zagrebu, te nesputano uzvikivanje ustaškog pozdrava na koncertu Marka Perkovića, u Saboru i drugdje u javnom prostoru.
Na početku marša na Trgu kralja Tomislava Maja Osmančević iz inicijative rekla je da “antifašizam nije i ne smije biti kontroverzna pozicija u našem društvu”, već je on “vrijednosni temelj naše slobode danas, baština koju su nam preci predali u ruke kroz suze, krv i znoj” zbog čega smo “danas tu da ujedinjeni afirmiramo očuvanje te baštine”.
Osvrnula se na recentne napade na Srbe koji žive u Hrvatskoj i na djecu iz Srbije, nasilje prema manjinama i neistomišljenicima, migrantskim radnicima i izbjeglicama, kao i normalizaciju nasilja protiv žena, militarizaciju društva i povijesni revizionizam.
Nakon nje studentica Lucija Marković pročitala je proglas inicijative. Na cinično pitanje koje se često postavlja u redovima vlasti – “gdje danas vidite fašizam?”, nabrojala je napade na pripadnike različitih manjinskih skupina i “svako izgovoreno ZDS”. Rekla je da je “logika trajnog neprijateljstva strategija podjela koja uvijek služi istim centrima moći, oportunistima kojima je u operacijama bogaćenja na račun države unutarnji neprijatelj neophodan”.
“Danas hodamo da kažemo ne normalizaciji nasilja, ne revizionističkim narativima, netrpeljivosti, podjelama i strahu kojima nas kontroliraju. Ne pristajemo da nam se nameće vizija domoljublja koja vuče korijene iz najcrnjeg perioda naše povijesti”, rekla je Marković.
Nakon marša na Trga bana Jelačića okupljenima se obratila predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever, koja je kao jedan u nizu prijelomnih trenutaka ove godine izdvojila napad na novinarku Melitu Vrsaljko u Benkovcu. Sever je rekla da smjer takvom stanju pokazuju “oni koji bi trebali odgovarati na pitanja novinara”, a u pitanju je smjer zbog kojega “svaki gnjevni mladić u ovom društvu misli da ima pravo zaliti crvenom bojom ljude u Zadru ili napasti ljude u Rijeci, lupiti snimatelja na trgu, fizički pokušati spriječiti kulturna i folklorna događanja ili pokušati ušutkati ljude koji su različiti i žele slobodno živjeti”.
“Doživljavamo uvrede svaki dan, ali novinari i novinarke se ne boje, ostaju demokratski stup ovog društva. Nastavit ćemo istraživati, otkrivati i objavljivati njihove marifetluke. Mi znamo koliko je naša uloga odgovorna i koliko naše pravo da slobodno radimo podrazumijeva i odgovornost za svoj rad. Jer kad pristanemo da napade i vrijeđanja, kada se počnemo praviti da je to normalno, tada svojom šutnjom hranimo takvu atmosferu i postajemo odgovorni”, rekla je Sever.
Nakon nje student politologije Domagoj Fuk govorio je kako je studentima i mladima općenito “dosta gledati kako na ulicama hodaju kapuljaši s ciljem prijetnje ili napada na njihove sugrađane i slušati kako iz mraka izlaze razni zabranitelji koji misle da jedini smiju određivati što će se održavati a što ne”. “Dosta nam je činjenice da je vlast pokrenula novi val militarizacije u društvu i omogućila revitalizaciju i prodor desnog ekstremizma u javnom prostoru”, rekao je Fuk, istaknuvši kolege i kolegice u Srbiji kao primjer koji pokazuje kako je borbu protiv nepravde i mržnje moguće usmjeriti prema slobodi, toleranciji i pravdi.
Glumac Damir Markovina potom je pročitao tekst koji je u ime kulturnih radnika i umjetnika antifašista napisala književnica Olja Savičević Ivančević.
“Danas smo ovdje zato što želimo bolju Hrvatsku, zato što se ne želimo sramiti svoje zemlje, zato što ne želimo da potone u barbarstvo i fašizam. Ovdje smo da mijenjamo budućnost Hrvatske, jer prošlost je nemoguće promijeniti, koliko god to nekima nije jasno. A u toj prošlosti upravo su antifašisti ispisali najslavnija poglavlja. Odbijamo biti taoci onih kojima odgovara da rat nikada ne završi. Danas, trideset godina nakon rata mi smo taoci stvarnih mrzitelja Hrvatske: ratnih profitera, propovjednika mržnje, huligana i nasilnika koji za njih obavljaju prljavi posao”, rekao je Markovina, te zahvalio svim kulturnjacima “koje fašizam danas želi napraviti egzilantima i marginalcima u vlastitoj zemlji”.
“Hvala vama koji ćete prije dobiti nasilničke prijetnje tog istog fašizma po inboksima i zidovima svojih kuća, negoli državnu nagradu za umjetnost s imenom prvog predsjednika Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, Vladimira Nazora – a koji bi danas, da je živ, stajao ovdje uz nas. Ova zemlja se ponosi i Preradovićem i Teslom i brojnim drugim hrvatskim Srbima, sportašima, umjetnicima i znanstvenicima. Vi ste naši prijatelji, susjedi, kolege i rodbina i ne damo na vas!”, rekao je Markovina, zaključivši da Hrvatsku nisu osiromašili ni potplaćeni umjetnici niti još siromašniji migranti već “loše politike i prebogati kriminalci”.
Studentica Eva Maja Jurešić potom je govorila kako fašizam “nikada pa ni sad ne ulazi na glavna vrata već se šulja tiho, perfidno, kroz relativizaciju zločina, kroz napade na manjine, kroz normalizaciju straha i nasilja”. “Oni koji normaliziraju ustaški pokret, koji šire mržnju prema etničkim, vjerskim i seksualnim manjinama, nisu domoljubi. Domoljubi ne ruše i ne prijete, već grade zajedno i solidarno”, rekla je Jurešić, a njezina kolegica Franka de Syo dodala da “političari našu nacionalnu povijest svode na rehabilitaciju fašističkih zločinaca i nostalgiju za podaničkim i izdajničkim režimom koji je odgovoran za nebrojene zločine nad Židovima, Srbima, Romima i Hrvatima”.
“Je li to država kakvu želimo nazad? Država koja se pokorava stranom okupatoru, nauštrb svog naroda i teritorija. Država koja zatvara neistomišljenike i brutalno ih likvidira. Država koja nije imala legitimitet vlastitog naroda, već je služila kao marioneta nacistima i fašistima. Istu izdaju vidimo i danas, kada nam političari pozivaju takozvane investitore da kupuju naša prirodna bogatstva, naše planine, rijeke i morsku obalu po neviđenim popustima”, zaključila je.
Na kraju zagrebačkog skupa glazbenica Sara Renar, koja je ujedno i arhitektica, osvrnula se na novi zakon o prostornom uređenju, koji “usprkos svim upozorenjima urbanističke i arhitektonske struke briše i posljednje standarde urbanističkog planiranja”.
“Dok dečki u crnom divljaju u ime velike ljubavi prema domovini, istovremeno smo na rubu do konačnog poraza prostornog uređenja u toj istoj domovini. Urbanizam nije birokratska prepreka razvoju nego njegova osnova. Ako nam je toliko stalo do svoje zemlje, nemojmo dopustiti da se legalizira njena rasprodaja”, zaključila je Renar.
Slične poruke čule su se i na skupovima u drugim gradovima, a u Rijeci i Zadru bilo je i provokacija i incidenata. U Zadru su se s policijom sukobili članovi Tornada, također s kapuljačama i obučeni u crno. Pripadnici interventne policije rastjerali su ih, a u jednom trenutku došlo je i do naguravanja. Sudionicima Dalmatinskog antifašističkog marša prolaznici su dobacivali da su banda crvena i komunistička, izdajice Hrvatske i slali ih “kod Vučića” i “u Kumrovec”, a psovali su i Ranka Britvića, predsjednika udruge veterana Domovinskog rata i antifašista VeDRA dok je govorio kako su članovi njegove udruge u Borovo Naselje odnijeli cvijeće za pravoslavne građane Hrvatske koji su poginuli u Vukovaru.
U Zadru je govorio i Marko Vučetić, koji je fašizam usporedio s “kugom koja čeka priliku da se vrati”. “Moramo ga zaustaviti dok još imamo snage i razuma. Svaki napad mržnje stvara novo neznanje i novo ponižavanje. Sve što je vezano uz NDH suprotno je vrijednostima ove države i zato to moramo jasno odbiti”, rekao je Vučetić, zaključivši da je Hrvatska “svoju suverenost prema Ustavu očitovala i 1947.godine donošenjem Ustava Narodne Republike Hrvatske, ona je očitovala svoju suverenost u Ustavu Socijalističke Republike Hrvatske i ta suverenost je obranjena u Domovinskom ratu”.
Izvor. Portal Novosti
Povezani tekstovi
