Dokumentaciono informacioni centar Veritas saopštio je da je na sutrašnji dan 1991, počinjen strašan zločin pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) nad srpskim stanovništvom sela Gornje Grahovljane, na pakračkom području, za koji niko nije odgovarao mada je postojao svedok i dokazni materijal.
Pripadnici ZNG u rano jutro ušli su u Gornje Grahovljane, opkolile selo i sakupili sve žitelje – 18, uglavnom starije dobi, i “uz psovke i kundačenje sproveli do šume nedaleko sela, gde su ih razapinjali i zakivali čavlima kroz ruke i noge na debla drveća, a na kraju ih likvidirali iz vatrenog oružja”, navedeno je u saopštenju.
Sve je to, skriven iza jednog stabla, posmatrao petnaestogodišnji dečak Slobodan Vidić, unuk likvidiranog Dušana Vidića (57), koji od straha nije mogao ni da beži, ni da govori.
U saopštenju Veritasa, koje potpisuje predsednik Savo Štrbac, navodi se da su se pripadnici ZNG prepirali da li da ga ubiju, ali je prevladalo da ga odvedu u kasarnu u Slavonskoj Požegi, gde ga je kasnije pronašao pripadnik civilne policije UNPROFOR-a, Kanađanin kapetan D.B. Nikolson, i preveo ga na srpsku stranu, kada je i ispričao o zločinu.
“Njih dvoje su obišli mesto zločina. Na deblima stabala našli su zabijene eksere i tragove metaka, ali ne i posmrtne ostatke”, a “zbog opstrukcije i pretnji sa hrvatske strane”, nisu ni kasnije nađeni.
Slobodan Vidić je 1994. poginuo na bihaćkom ratištu, pa je tako nestao i jedini svedok zločina u Gornjim Grahovljanima.
