Nacional donosi razgovor s Ankicom Fehir o razgovorima u srpskom zatvoru sa sinom Krunoslavom Fehirom, 1991. maloljetnim braniteljem Osijeka, i slučaju u kojem opravdane lekcije hrvatskoj vladi o brizi za vlastitog ratnog veterana, daje bivši sudac propale SAO Krajine.
Nacional je proteklog tjedna doznao potresne argumente koji upućuju na nedvosmislen zaključak da vlada HDZ-a i krajnje desnice Andreja Plenkovića, koja se voli prikazivati vrlo angažiranom za dobrobit hrvatskih branitelja, maloljetnoga osječkog dragovoljca iz 1991. Krunoslava Fehira ravnodušno prepušta sudbini u pritvoru u Srbiji gdje već gotovo dva mjeseca, u zdravstveno i sigurnosno iznimno nepovoljnim uvjetima, čeka tužiteljsku odluku hoće li biti optužen za ratni zločin za koji je hrvatsko pravosuđe u nekoliko pravosudnih procesa pravomoćno utvrdilo da ga nije počinio. Tu apsurdnu situaciju, da hrvatskog državljanina Srbija sumnjiči za ratni zločin koji je on osobno razotkrio, naročito pogoršava zapanjujuće indolentan odnos prema Fehiru Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda koje kontaktira s Fehirovim ocem premda otac i sin ne razgovaraju duže od dvadeset godina, ali ne javlja se i majci, koja je Fehira odgojila i koja se, usprkos vlastitoj bolesti i niskoj mirovini, i danas nesebično brine o sinu, a sada, besparici usprkos, kad god može putuje u Beograd i posjećuje ga u pritvoru.
O tome kako se Krunoslav Fehir nosi s pritvorom te o ravnodušnosti države prema njegovu slučaju Nacional je u subotu, 9. kolovoza, razgovarao s pritvorenikovom majkom Ankicom Fehir, koja je uvjerena kako je njezinu sinu pritvor u Srbiji namješten. “Pa godinama je išao u Srbiju, i s putovnicom i s osobnom. U Beogradu bi ostajao i po nekoliko dana, i nikad nije imao nikakvih problema. Uvjerena sam da su mu namjestili iz Hrvatske, a može se i pretpostaviti tko je to učinio”, kazala je Ankica Fehir Nacionalu, ipak ne imenujući, jer nema dokaze za svoje uvjerenje. U gotovo dva mjeseca otkako joj je sin uhićen, nitko je, ni iz jedne hrvatske državne institucije, nije nazvao, osim što je na svoju inicijativu razgovarala s osobljem hrvatskog veleposlanstva u Beogradu. “Dva dana nakon što je Krunoslav uhićen, 17. lipnja, meni bliska osoba u moje je ime nazvala Ministarstvo hrvatskih branitelja da zatraži pomoć. Ja nisam mogla, jer sam bila u šoku od uhićenja. Javila se najprije jedna tajnica, pa neki pravnik koji nam je rekao da o slučaju zna samo iz medija, i da će nam se javiti. Od tada do danas nitko nas nije nazvao, iako imaju sve moje podatke. Ne mogu vam opisati koliko me to razočaralo”, kazala je Nacionalu Ankica Fehir koja je rat provela u Osijeku i čiji je tadašnji suprug, u to vrijeme blizak suradnik Branimira Glavaša, njihova šesnaestogodišnjeg Krunoslava sina odveo u Zbor narodne garde, gdje su mu dali crnu odoru i snajper i postavili ga da stražari nad zatočenim civilima. “Preko medija sam vidjela da je Ministarstvo hrvatskih branitelja u kontaktu s ocem. Ne znam zašto nisu sa mnom. Ne znam što imaju s ocem, jer on sa sinom ne razgovara duže od dvadeset godina. Nije nas kontaktirao, nego je njegovom odvjetniku slao poruke kako da Krunoslav sa mnom financira obranu. Totalno je odbacio sina – on je otac samo na papiru”, kazala je Nacionalu Ankica Fehir.
Otkako joj je sin uhićen, tri puta ga je posjetila u pritvoru. “Sve sam odlaske sama financirala sa svojom mirovinom od 370 eura. Veze Osijeka s Beogradom su loše, pa sam putovala i po dva dana, čak morala u Zagreb, pa iz Zagreba u Beograd. Ali sve to nije važno: važno mi je da sam vidjela sina, i da nije usamljen. Zadovoljan je što sada ima dobrog odvjetnika, Bojana Stanojlovića, koji ga svaki tjedan obilazi”. Ovdje valja podsjetiti da kvalitetnog odvjetnika Fehiru nisu pronašle ni osigurale hrvatske institucije, nego srpski aktivisti za ljudska prava, među kojima i utemeljiteljica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić. Ankica Fehir kazala nam je i da su uvjeti u pritvoru neugodni: Fehir je u velikoj neizvjesnosti jer čeka odluku hoće li biti i formalno optužen; hrana u pritvoru je oskudna i loša, a prijeti mu i nasilje, pa jedva da izlazi iz ćelije. “Kad izađe, čuvari ga moraju čuvati. Ako izađe desetak minuta, to je puno”. No postoji i akutni, vrlo ozbiljan zdravstveni problem: Fehir ima cistu na mozgu, za koju je 14. kolovoza u Osijeku imao zakazanu magnetsku rezonanciju, a 24. kolovoza pregled kod neurogirurga u Osijeku. S uhićenjem sve je sve to propalo, pa mu je tek novi odvjetnik, Bojan Stanojlović, uspio organizirati pregled kod neurokirurga u Beogradu. No liječnik ne može kvalitetno postaviti dijagnozu bez snimka magnetske rezonance, pa sada valja to pokušati organizirati. “Ta mu cista stvara probleme. Ima glavobolje i mučnine. Kad sam došla prekjučer, boljela ga je glava. Odnijela sam mu lijekove, jer bez njih ne može”, zabrinuta je Ankica Fehir. Ali, i ponosna je na svog sina. “On nije trebao biti ondje gdje je bio 1991. godine. Za to krivim Branimira Glavaša i njegovog oca. A svjedočenje koje je 2005. iznio – to je naprosto moralo izaći iz njega, jednostavno je morao to izbaciti, jer ne bi dobro završio – psihički bi ga uništilo da je šutio. Bio je policajac i sve radio po zakonu, i naprosto više nije mogao podnijeti pritisak da ga Glavaš stalno optužuje da je on ubojica, da je on sam krivac, a svi oni drugi da ništa nisu učinili. Ponosna sam što je smogao snage da izbaci to iz sebe, i da si bar malo olakša život. Moj Krunoslav tada je govorio istinu, a i sada je govori – takva je osoba, tako sam ga odgojila. A otac ga je odmalena odbacio – ni Krunoslav ni ja ne znamo zašto”, kazala je za Nacional Ankica Fehir.
Kako nijedna državna institucija nije pokazala ni najmanju volju da Fehiru pomogne, uime Ankice i Krunoslava Fehira molbu za plaćanje odvjetničkih troškova državi su poslali hrvatski aktivisti za ljudska prava. Centar za suočavanje s prošlošću Documenta poslao je 24. srpnja službenu “inicijativu”, uime majke i sina Fehir, premijeru Andreju Plenkoviću te ministrima branitelja, pravosuđa, unutarnjih poslova te vanjskih i europskih poslova, “za pokrivanje troškova zastupanja gospodina Krunoslava Fehira, umirovljenog pripadnika policije i hrvatskog branitelja, zabrinuti za poštivanje njegovih ljudskih prava”. “Zabrinuti smo zbog narušenog zdravlja gospodina Fehira, koje ugrožava boravak u zatvoru. Mada su svi osumnjičeni u Centralnom zatvoru pod kontrolom liječnika, gospodin Fehir sigurno nema pristup svim zdravstvenim uslugama koje bi mu mogle zatrebati. Također, smatramo kako gospodin Fehir ima pravo na najbolje moguće zastupanje u postupku pred pravosuđem Republike Srbije, kako bi što prije izašao iz zatvora i vratio se u Hrvatsku”, stoji u inicijativi koju je potpisala koordinatorica Documente Vesna Teršelič. U dokumentu stoj i ovo: “Pozivamo se na obavezu koja proizlazi iz članka 98. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Taj se članak odnosi na pripadnike aktivnog i rezervnog sastava policije. U 98. članku zakona stoji da je u slučajevima kad se protiv policijskog službenika zbog upotrebe sredstva prisile i drugih radnji u obavljanju policijskog posla pokrene bilo kazneni postupak, bilo postupak za naknadu štete, MUP je optuženome dužan osigurati pravnu pomoć na teret MUP-a. Na tu pomoć, koja može značiti plaćanje usluga advokata i ostalih sudskih troškova, mogu računati ne samo aktivni policajci nego i oni kojima je prestao radni odnos u policiji”. Do subote, 9. kolovoza, Documenta ni od jednog adresata nije dobila nikakav odgovor.
Naročito začuđuje ponašanje Ministarstva unutarnjih poslova i ministra koje vodi Davor Božinović. Nacional je, naime, proteklog tjedna razgovarao s Vladimirom Faberom, jednim od najuglednijih hrvatskih policijskih profesionalaca, današnjim savjetnikom ministra Božinovića i ratnim zapovjednikom legendarne postrojbe specijalne policije Alfe te policijskog stožera u akciji Maslenica. Kako je poznato, Faber je u drugoj polovini dvijetisućitih godina u Osijeku vodio istražiteljski tim na temelju čijih je saznanja tužiteljstvo 2007. podnijelo optužnicu za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991., pa su počeli sudski postupci koji, kako javnost dobro zna, pravomoćno nisu okončani ni do danas. Nacional je Fabera kontaktirao jer smo doznali da je pozvan za svjedoka pred tužiteljstvo u Beograd. Ugledni policajac izrazio je spremnost dati izjavu za Nacional, ali nas je uputio da od Odjela za odnose javnošću MUP-a tražimo suglasnost da on, kao aktivni policajac, javno govori o slučaju Fehir. U petak, 8. kolovoza, nazvala nas je glasnogovornica MUP-a Jelena Bikić i prenijela odobrenje, ali uz uvjet da Faber ne govori pod vlastitim imenom nego neslužbeno jer je, kako je kazala Bikić, “situacija osjetljiva: moglo bi se pomisliti da je Faberova izjava službeni stav ministarstva.” Ostalo je nejasno zašto je “situacija osjetljiva”, i zašto stav savjetnika ministra, među hrvatskim policajcima vjerojatno najpozvanijeg da govori o osječkim likvidacijama 1991., ne bi smio biti i službeni stav ministarstva, naročito zato što je Krunoslav Fehir umirovljeni hrvatski policajac. Kako bilo, Nacional je ostao bez službene izjave Vladimira Fabera, ali smo od relevantnih izvora u MUP-u, i vrlo dobro upućenih u osječke događaje 1991., ipak dobili izjavu koja kaže: “Da se mene pita, Fehiru bih i u Hrvatskoj i u Srbiji dao odlikovanje, a ne kazneni progon. Činjenica je da je u ratu imao šesnaest godina, pa je već i time na neki način bio žrtva. Drugo, činjenica je kako postoje materijalni dokazi da nikoga nije ubio, nego je, prema obdukciji tijela Čedomira Vučkovića, nanio dvije lake tjelesne povrede koje nisu bile opasne po život. Činjenica je također da je vještačenje iz Srbije koje je naručio Branimir Glavaš posve nerelevantno, kupljeno, to su naprosto gluposti. Činjenica je isto tako da bez Fehirova svjedočenja ne bi bilo razriješeno nijedno od više od dvadeset ubojstava u Osijeku 1991. godine. Ponavljam, dakle: da se mene pita, Fehir bi dobio odlikovanje, a ne kazneni progon”, kazao je Nacionalu neslužbeni ali iznimno dobro upućeni policijski izvor.
Nacional je proteklog tjedna prikupio još dokaza da je Krunoslav Fehir, nezainteresiranošću braniteljskih udruga, političkom ravnodušnošću ministarstava i administrativnom sporošću sudova, naprosto prepušten vlastitoj sudbini. U srijedu, 6. kolovoza Nacional je Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damira Habijana poslao pitanja o nejasnoćama njihova postupanja prema Fehiru, s obzirom da važeći Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije, o čemu je Nacional pisao u proteklom broju. Zanimalo nas je li Ministarstvo odredilo način kojim može na najbolji način zaštititi prava i interese Krunoslava Fehira, i ako jest, koji je to način. Pitali smo i kako, sukladno Zakonu o ništetnosti, Srbiji osporiti pravo da procesuira Fehira, a njega osobno zaštititi, te hoće li Ministarstvo tražiti međuresornu suradnju ministarstava i cijele vlade, kao i hoće li Vlada upotrijebiti diplomatske kanale kako bi zaštitila prava i interese Krunoslava Fehira. Nepotpisani odgovor primili smo u četvrtak, 7. kolovoza, a glasi ovako: “Ministarstvo je, po zaprimanju zamolnice Javnog tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, zamolnicu dostavilo Županijskom sudu u Zagrebu kako bi dobilo informaciju o sadržaju dokumenata čiju dostavu traži srbijansko tužilaštvo. Po zaprimanju dokumentacije od Suda, Ministarstvo će istu analizirati te uzevši u obzir sve činjenične i pravne aspekte ovog slučaja, u koordinaciji sa svim relevantnim državnim tijelima, donijeti odluku o daljnjem postupanju. Kao što smo već naveli, pri donošenju te odluke, kao i pri svakom drugom postupanju u vezi s ovim predmetom, rukovodit ćemo se kriterijem zaštite prava i interesa imenovanog hrvatskog državljanina, ali i kriterijima zaštite bitnih interesa Republike Hrvatske”.
Kvalitetnog odvjetnika Fehiru nisu pronašle ni osigurale hrvatske institucije, nego srpski aktivisti za ljudska prava, među kojima i utemeljiteljica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić.
Taj odgovor ne otkriva mnogo, ali pravi problem s njim krije se u odgovoru koji je Nacional u četvrtak, 7. kolovoza, dobio od glasnogovornika Županijskog suda u Zagrebu, suca Krešimira Devčića, na pitanja koja je poslao u utorak, 5. kolovoza. Zanimalo nas je je li Županijski sud u Zagrebu dostavio, i kome, dokumentaciju koju od Suda, preko Ministarstva pravosuđa, traži tužiteljstvo iz Srbije. Pitali smo i o kojoj je dokumentaciji riječ, te ako je nije dostavio, zašto. Zanimalo nas je također stručno pravno mišljenje Županijskog suda u Zagrebu, odnosno nadležnog suca u slučaju spomenute dokumentacije: treba li Republika Hrvatska surađivati s Republikom Srbijom u istrazi protiv Fehira, s obzirom na postojanje i punovažnost Zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije? Ako treba surađivati, kako, pitali smo također, a ako ne treba, zašto? Odgovor koji nam je uime Županijskog suda u Zagrebu poslao sudac Devčić glasi ovako: “Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije je 27. lipnja 2025. dostavilo našem sudu zamolnicu za pružanje međunarodne pravne pomoći od Javnog tužiteljstva za ratne zločine iz Beograda. Zamolnica se odnosi na postupak istrage koja se tamo vodi protiv Krunoslava Fehira zbog kaznenog djela Organiziranje i poticanje na izvršenje genocida i ratnih zločina iz čl.145. st.2. KZ SRJ. Od našeg suda se traži dostava dokumentacije vezano uz kazneni postupak koji se kod nas vodi protiv Branimira Glavaša i dr. Po navedenoj zamolnici se još ne postupa iz razloga što su u tijeku godišnji odmori tako da se, zbog smanjenog broja sudaca, radi samo na hitnim predmetima koji ne trpe odgodu.”
Dok, dakle, maloljetni ratni dragovoljac u pritvoru u Srbiji čeka odluku o tome hoće li ga optužiti za zločin koji nije počinio, Županijski sud u Zagrebu njegov predmet ne smatra “predmetom koji ne trpe odgodu”, pa ga je odložilo ustranu dok se suci ne vrate s godišnjih odmora, premda nije jasno jesu li godišnji odmori počeli još 27. lipnja, kada je Ministarstvo Sudu poslalo svoj zahtjev. A kad se vrate s godišnjeg, kako je odgovorilo Ministarstvo pravosuđa, trebat će pričekati da Sud izdvoji dokumentaciju, pošalje je Ministarstvu, a ono će je potom analizirati te “uzevši u obzir sve činjenične i pravne aspekte ovog slučaja, u koordinaciji sa svim relevantnim državnim tijelima, donijeti odluku o daljnjem postupanju”. Koliko sve to može trajati? Odgovor nam nitko nije dao.
Vjerojatno zato što nikoga nije ni briga, uključujući tu i udruge branitelja koje su, dobro je podsjetiti, bile itekako glasne kad je 2011. trebalo braniti, primjerice, Vukovarca Tihomira Purdu koji je na temelju tjeralice iz Srbije uhićen na graničnom prijelazu s BiH; ili, iste godine, Veljka Marića, čiji je slučaj štoviše posve različit od Fehirova jer je Marić, za razliku od Fehira, bio pravomoćno osuđen za ratni zločin, a presudu je priznala i Hrvatska; ili godinu kasnije, kad su pred zgradom Ministarstva hrvatskih branitelja, predvođeni među ostalima i Tomom Medvedom, podigli prosvjednički šator u kojem su prijetili čak i plinskim bocama; ili kad je trebalo braniti hrvatske pilote, koje je Srbija 2023. godine optužila za raketiranje izbjegličke kolone poslije Oluje u Bosanskom Petrovcu. U Fehirovu slučaju, međutim, potpuni muk. Nacional je u četvrtak, 7. kolovoza, dvjema najutjecajnijim braniteljskim udrugama – udruzi Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata HVIDR-a, koju vodi saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić, te Udruzi hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata (UHBDR), koju vodi Vukovarac Zvonko Milas, inače HDZ-ov državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, poslao pitanja o pritvoru Fehira u Srbiji. Zanimalo nas je kako komentiraju njegovo uhićenje i pritvor, te zašto do sada nisu reagirali. Pitali smo i bi li udruge branitelja trebale glasnije zagovaratiFehirova prava i tražiti državnu zaštitu za njega. U petak, 8. kolovoza, zvali smo UHBDR, ali nam se nitko nije javio; u HVIDR-i nam se javila tajnica i potvrdila primitak pitanja, te kazala kako ih je “proslijedila Glavnom odboru”. Kada će odgovori stići nije mogla reći, “jer su godišnji odmori”. Do zaključenja ovog broja Nacionala, odgovori nisu stigli – i branitelji su, eto, na odmoru.
‘Fehir nije bio ni optužen pred hrvatskim sudom (…) već je dobio status zaštićenog svjedoka, a pravi organizator zločina u Osijeku nije Fehir nego Branimir Glavaš’, izjavio je Savo Štrbac.
Jedini pohvalan potez koji je država u slučaju Fehir poduzela vjerojatno je samo organizacija prijevoza iz Hrvatske u Beograd i natrag za osječkog novinara Dragu Hedla, koji je u srijedu, 6. kolovoza, na poziv Fehirova branitelja Bojana Stanojlovića, svjedočio pred Tužiteljstvom o svojim saznanjima o slučaju. Hedl je za Nacional kazao kako je MUP i Ministarstvo pravosuđa obavijestio o tome da će svjedočiti. Iz MUP-a mu nisu odgovorili, ali je iz Ministarstva pravosuđa dobio dopis, koji je potpisao ministar Habijan osobno, u kojemu ga obavještavaju o njegovim pravima i upućuju neka se javi Službi za podršku žrtvama i svjedocima Ministarstva. Hedl je to i učinio, a ta mu je služba organizirala prijevoz s hrvatskom policijom do granice Srbije, te sa srpskom policijom od granice do zgrade tužiteljstva u Beogradu i natrag, što mu je, kaže, uvelike ubrzalo boravak i oslobodilo ga suvišnih troškova. Hedl je za Nacional prepričao svjedočenje. “Fehira su vezanog, u lisicama, doveli iz zatvora u tužiteljstvo. Djelovao je vrlo smireno. Rukovali smo se. Bila je ondje tužiteljica Gordana Jekić Bradaić, Fehir i policajac koji ga je doveo, zapisničarka, Fehirov odvjetnik Bojan Stanojlović te odvjetnik koji zastupa obitelj ubijenog Čedomira Vučkovića. Svjedočio sam duže od sat vremena.” Hedl je tužiteljici rekao kako nema neposredna saznanja o događajima iz 1991., nego zna samo ono što mu je Fehir 2005. ispričao kao novinaru, i što je postalo povod istrazi i kasnijem sudskom procesu, pa je to prilično detaljno i ispričao. Tužiteljica, kazao je Hedl Nacionalu, pitala ga je o atmosferi u Osijeku 1991, koju je on opisao kao “napetu” i “tenzičnu”. “Svašta se događalo. Srbi su postajali nepoželjni. Neki su otišli, za neke nismo znali gdje su. Nakon rata saznali smo da su završili poput Vučkovića”, kazao je Hedl. Tužiteljica ga je pitala i zna li je li Glavaš podnio kaznene protiv Fehira u Hrvatskoj, na što je Hedl odgovorio potvrdno, kao i da su te prijave odbačene, jer je u međuvremenu u sudskom postupku dokazano da je za zločine kriv Glavaš i njegovi podređeni. Fehir ga je pitao može li reći da se u Osijeku tijekom rata smatralo kako Glavaš tijekom rata bio gospodar života i smrti. “Rekao sam: da, to je točno. Nedavno smo završili film ‘Mirotvorac’, u kojemu tadašnji šef Službe za zaštitu ustavnog poretka u Osijeku Zdravko Pejić kaže da je Glavaš bio ‘gospodar dana i noći’, a to je otprilike to”, prenio je Hedl Nacionalu. Fehir ga je još pitao sjeća li se da je Glavaš za samoga sebe izjavio da on u Osijeku “zakonodavna, izvršna i sudska vlast”, što je Hedl također potvrdio. “Da, to je rekao u intervjuu novinaru Davoru Butkoviću upravo tim riječima, da on u Osijeku predstavlja ‘sudsku, zakonodavnu i izvršnu vlast’. Rekao sam i da je Stipe Mesić svojevremeno u dva navrata javno rekao da ‘hrvatska vlast prestaje na granicama Osječko-baranjske županije’”, kazao je Hedl.
Daljnja sudbina Krunoslava Fehira neizvjesna je. Upućeni smatraju kako je moguće da njegov odvjetnik Bojan Stanojlović uspije postići da iz pritvora bude pušten u kućni pritvor kod bliskih osoba u Beogradu, pa da suđenje – bude li optužnica uopće podnesena – ipak ne čeka u zgradi zatvora, nego u kućnom pritvoru. Pravni stručnjaci smatraju da će tužiteljstvo u Srbiji, usprkos nedostatku uvjerljivih dokaza o krivnji, ipak podnijeti optužnicu kako se ne bi osramotilo, a tada možda postoji mogućnost da Fehir, uz olakotne okolnosti, pred sudom dobije najnižu kaznu, koja bi čak, u najpovoljnijem slučaju, mogla biti pretvorena u uvjetnu kaznu, što bi omogućilo da izađe na slobodu. Sve će se to, međutim, teško ostvariti ne angažiraju li se hrvatske institucije u dobroj vjeri na strani Krunoslava Fehira; ako mu MUP – što mu je i zakonska dužnost – ne plati kvalitetnu obranu, i ako srpskome pravosuđu što prije ne pošalju dokumente na temelju kojih je Fehir u Hrvatskoj oslobođen sumnje da je počinio djelo za kojega ga sada tereti Srbija. Zasigurno je najveći apsurd dosadašnjeg razvoja slučaja u tome što ga Hrvatska ignorira, dok ga – u Srbiji! – brane čak i neki od onih od kojih se to nikada ne bi očekivalo. Čak je, naime, i Savo Štrbac, predsjednik beogradskog Dokumentaciono informacionog centra Veritas, nedugo nakon Fehirova uhićenja, 26. lipnja, u beogradskoj Politici objavio tekst o slučaju i opisao ga, istaknuvši kako “Fehir nije bio ni optužen pred hrvatskim sudom (…) već je dobio status zaštićenog svjedoka”, te napisavši kako pravi organizator zločina u Osijeku nije Fehir, nego – “i prema hrvatskoj presudi”, naglasio je Štrbac – Branimir Glavaš. Sramota je Plenkovićeve vlade da joj opravdane lekcije o istini i brizi za vlastitog ratnog veterana mora davati čak i Savo Štrbac, bivši sudac propale SAO Krajine.
Povezani tekstovi
