Jasenovac je bio dio represivnog sustava kojim se država branila od onih koji su je rušili. Bila su dva tipa zatočenika, jedni internirani zbog porijekla – Romi i Židovi, ali za veći dio je utvrđeno da su radili protiv države, rekao je Igor Vukić, koji je tek na novinarsko inzistiranje priznao da je bilo i Srba, “ali ne u onom broju o kojem se govori i koji je na popisu”
Ipored brojnih osuda, protesta i reakcija brojnih stranaka, kao i više nevladinih organizacija, negacionisti zločina iz Drugog svjetskog rata održali su u utorak u Saboru okrugli stol “Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca”. Skup je organizirao Klub zastupnika Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) te Hrvatski suverenisti, koji ima tek četvero zastupnika.
Reakcije ne čude, s obzirom da se na okupljanju povijesnih revizionista u najvišem zakonodavnom tijelu u Hrvatskoj moglo čuti da je u tom sistemu logora ubijeno tek nekoliko stotina ljudi i da masovnih zločina uopće nije bilo, nego da se radilo o radnom sabiralištu.
Prije skupa zastupnik Igor Peternel pokušao je novinarima opravdati okrugli stol i objasniti zašto se održava baš u Saboru.
– Mi smo predstavnici naroda, baš kao predsjednik Sabora ili oni koji se bune. Organizirali smo okrugli stol u skladu s Poslovnikom. Preuzimamo odgovornost za izrečeno, ali napominjemo da ovdje govore ljudi koji se bave tim pitanjem i djeluju u državi u kojoj je Hrvatski sabor. Revizionizam je legitiman i svaka znanost se propituje. Može se doći do novih podataka. Zato znanost i postoji – kazao je Peternel.
Početak skupa protekao je u znaku akcije zastupnica SDP-a koje su prisutnima podijelile fotografije iz Jasenovca, naglašavajući da istina nema alternativu i da “povijesne činjenice nisu stvar interpretacije, a zločini nesporazumi povijesti”. Dok se okrugli stol održavao, u sabornici su predstavnici SDSS-a, SDP-a i Možemo u slobodnim govorima pokušali upozoriti na manipulaciju desničarskih stranaka koje Sabor pokušavaju iskoristiti za proturanje negacionističkih teza.
– Jasenovac nije bio lječilište, ali ni mučilište. Tamo se moglo izgubiti život zbog bolesti, kažnjavanja, bijega ili odlukom viših vlasti, ali nije bilo masovnih ubijanja – rekao je publicist i bivši novinar Igor Vukić, koji se istaknuo kroz pisanje knjiga u kojima pokušava negirati i smanjiti ustaški zločina.
Vukić tvrdi da su Stara Gradiška, Jasenovac i Lepoglava bili internacijski i radni logori, ali da u njima nije bilo serijskih ubojstava. Pogotovo nije bilo ubojstava koja bi se brojila u desecima tisuća, ponovio je svoju tezu, naglasivši da sigurno nije bilo 700.000 žrtava, koliko ih je bilježeno u Jugoslaviji, ali ni 80.000 koliko službeno piše u dokumentima Javne ustanove spomen-područje Jasenovac, inače službene institucije Republike Hrvatske.
U Jasenovcu nije bilo ni 30 do 40 tisuća žrtava koliko u svojoj knjizi “Bespuća povijesne zbiljnosti” navodi Franjo Tuđman, nastavio je.
– Da sam u istraživanju došao do podataka da je tamo ubijeno 7.000 ljudi, koliko ih je bilo u Srebrenici, prestao bih s daljnjim radom. Međutim, ukupan broj žrtava u Jasenovcu puno je manji, jer je na tom području nakon rata ekshumirano oko 700 leševa – kazao je.
Ističući kako se brinulo o logorašima, koji su se mogli baviti sviranjem i sportom te dobivati pakete, Vukić je rekao i kako su se nabavljali instrumenti za bolnicu, ali pritom nije spomenuo da se radilo o bolnici isključivo za ustaše i civile okolnih naselja, dok su logoraši na raspolaganju imali onu u kojoj je jedini instrument bio jedan termometar.
Vukić je rekao i kako su se nabavljali instrumenti za bolnicu, ali pritom nije spomenuo da se radilo o bolnici isključivo za ustaše i civile okolnih naselja, dok su logoraši na raspolaganju imali onu u kojoj je jedini instrument bio jedan termometar
Govoreći kako su ustaše puštali ljude iz logora kad im je istakla kazna ili čak i ranije na osnovu pomilovanja, Vukić je propustio reći da je dio logoraša, posebno ilegalaca i partizana, pušten na osnovu razmjene za ustaše, o čemu svjedoči iskaz Pave Molnar, koji je tek jedan od sličnih tog tipa. Naveo je i navodni primjer strijeljanja desetorica ustaša zbog kršenja discipline.
Nakon Vukića, novinarima se obratio i inženjer Nikola Banić, koautor knjige “Lažne žrtva Jasenovca”, koji je naglasio da se, kad se piše o popisu žrtava, radi o prepisivanju službenog podatka o 83.145 žrtava logora, dodavši aktualniji o 83.837 iz 2017. Slijedilo je navođenje poimeničnih primjera u kojima je ukazivao na navodne brojne lažne žrtve, bilo da se radi o imenima ljudi koji su preživjeli rat, bilo da su ubijeni u drugim logorima ili mjestima, odnosno poginuli u partizanima pa čak i da te osobe nisu postojale. Mnoga imena i njihovi datumi rođenja u službenom popisu jasenovačkih žrtava su kriva ili lažirana, rekao je i njihov broj sveo na “više tisuća”, bez obrazloženja kako je došao do te brojke.
Pero Šola počeo je s neistinama o razlozima formiranja logora u Jasenovcu, koji se nalazio na močvarnom području blizu rijeka i blizu pruge, što je onemogućavalo bijeg ili napade na logor, a ne kako je naveo, da bude baza za obranu onih koji koji su rušili NDH.
Po njemu, najmanje je 14.000 žrtava izmišljeno, jer su njihova imena navodno pronađena u kasnijim dokumentima tadašnje Jugoslavije, s obzirom da su preživjeli Drugi svjetski rat. Šola je ustvrdio i da su majstorske radionice u Jasenovcu (koje su uistinu postojale), bile na tako dobrom glasu da su se đaci iz drugih dijelova tadašnje NDH dobrovoljno javljali za praksu.
– Moje istraživanje temelji se na odlasku u arhive i prikupljanju dokumenata. Ne bavim se brojem žrtava, nego arhivskim zapisima. U njima piše da je u 21 sondi iskopano 197 žrtava, dok je s bosanske strane iskopano šest sondi s oko 200 do 250 posmrtnih ostataka. Kada govorimo o logoru Jasenovac, nužno je pristupati temi znanstveno i temeljito istraživati – rekao je Šola.
– Mislimo da su izlaganja bila zanimljiva i da smo imali dosta novoga za čuti i naučiti, te da smo razmotrili nove modele istraživanja ove, za Hrvatsku, itekako važne teme. Hrvatska je desetljećima bila izložena krivnji za stotine tisuća ljudi u Drugom svjetskom ratu, što ne odgovara istini. Iznošenjem argumenata nastoji se doći do novih spoznaja koje su zasnovane na činjenicama, a ne na političkoj volji, kao do sada – kazao je moderator, zastupnik stranke DOMiNO Krešimir Čabaj.
Nakon završetka okruglog stola koji je zaključen “naručenim pitanjima” organizatora i pozdravom zastupnice HDZ-a Danijele Blažanović, organizirana je konferencija za medije na kojoj su učesnici ponovili glavne teze o Jasenovcu.
– Jasenovac je bio dio represivnog sustava kojim se država branila od onih koji su je rušili. Bila su dva tipa zatočenika, jedni internirani zbog porijekla – Romi i Židovi, ali za veći dio je utvrđeno da su radili protiv države – rekao je Vukić, koji je tek na novinarsko inzistiranje priznao da je bilo i Srba, “ali ne u onom broju o kojem se govori i koji je u popisu”.
Založio se i za skeniranje terena neinvazivnom metodom, što je navodno odobreno, ali je kasnije opozvano. Rekao je i da je troje poslovnih ljudi, među njima i Branko Roglić, ponudilo po milion dolara ako se formira komisija za istraživanje Jasenovca, te da bi – dok ta komisija na završi rad – trebalo prestati s komemoracijama.
Na pitanje novinara bi li iz Ustava RH izbacio ZAVNOH, a ubacio NDH, Igor Vukić je rekao kako je to novinarsko pitanje posljedica izvlačenja iz konteksta njegovih ranijih izjava, ali i da za NDH, kao državnu tvorevinu koja je bila izraz želje hrvatskog naroda za državnošću, ima mjesta u hrvatskom Ustavu, kao npr. i za hrvatske kneževine. Svatko razuman može reći da je NDH bila izraz hrvatskog naroda za državnošću, kakva god bila, naglasio je.
Povezani tekstovi
