“Temeljem brojnih i vrlo temeljito provedenih izvida nedvojbeno je utvrđeno da je Miro Barešić poginuo u diverzantskoj akciji na tad okupiranom teritoriju, u sukobu s neprijateljskim oružanim formacijama”, stoji u odgovoru Ivana Galovića, zamjenika županijskoga državnog odvjetnika u Zadru, koji smo dobili na naš upit što je ŽDO u zadnjih 25 godina poduzeo u rasvjetljavanju okolnosti i otkrivanju počinitelja ubojstva hrvatskog imigranta Mira Barešića 31. srpnja 1991. godine u Miranjama Donjima kod Benkovca.
Galovićev odgovor, sročen na dvije kartice, sadrži izjave svjedoka događaja te citate iz hrvatskih i srpskih policijskih i vojnih izvora iz tog vremena koje je zadarska policija, na njegov zahtjev, prikupila u sklopu istrage.
Iz prikupljenih dokaza, tvrdi Galović, nedvojbeno proizlazi da je Miro Barešić pao kao žrtva u sukobu s pripadnicima teritorijalne obrane “RSK”, a ne hicem u leđa, kao žrtva zavjere svojih suboraca povezanih s jugoslavenskim tajnim službama, o čemu je nedavno za Slobodnu Dalmaciju govorio Mirov brat Joško Barešić.
Kaznena prijava
- Ovaj odgovor zapravo je moj odgovor na kaznenu prijavu koju su 2012. godine podnijeli Mario Barešić i Stipe Jukić protiv navodno odgovornih osoba za smrt Mira Barešića. Isti ovaj odgovor uputio sam i gospodinu Ivici Bačiću, koji je u rujnu 2013. godine tražio od mene informacije o tome što je poduzeto temeljem spomenute kaznene prijave.
Moram reći da je zadarska policija odradila sve što sam od nje tražio, u svim segmentima istrage. Pribavljeno je sve što je trebalo i sve što se moglo, od izjava sa svjedocima s hrvatske i srpske strane, pa do zaplijenjene dokumentacije nakon Oluje, iz vojnih i policijskih izvora.
U ovom trenutku, nažalost, moram konstatirati da ne postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo ubojstva Mira Barešića i tko bi trebao biti počinitelj – kaže Galović, dodajući da “istraga o ubojstvu Barešića nije zatvorena i bilo kakav novi dokaz da se pojavi utvrđivat će se u sklopu istrage” kojoj zastara nastupa nakon 40 godina.
U međuvremenu, uvid u Barešićev spis nije dozvoljen nikome, osim članovima njegove obitelji, o čemu konačnu odluku donosi, ako takav zahtijev netko eventualno podnese, županijski državni odvjetnik Goran Troskot.
S takvim Galovićevim stavom ne slaže se Ivica Bačić, umirovljeni časnik HV-a i koautor knjige “Metak u leđa za Mira Barešića”, koju je 2014. godine objavio zajedno s Darkom Petričićem i Antom Belakom.
Originalni dokumenti
Bačić tvrdi da Galović nije pokazao nikakav interes za brojne dokaze predložene uz kaznenu prijavu iz 2012. za ratni zločin i ubojstvo Barešića protiv Tvrtka Pašalića, Antonija Lekića, Nikole Krište, Ivana Derviša i Zrinka Šarića.
Riječ je, kaže, o originalnim dokumentima “Štaba Teritorijalne obrane Benkovac” i izjavama svjedoka iz akcije kod Miranja Donjih koje su Mario Barešić i Ivica Bačić prikupili tijekom 15-godišnjeg istraživanja Barešićeva ubojstva.
Iz tih dokaza, među kojima su nalazi desetak originalnih registratora operativnih dokumenata i izvještaja pronađenih u Benkovcu nakon Oluje, može se u potpunosti rekonstruirati događanja u Miranjama Donjim 31. srpnja i 1. kolovoza.
U izvještajima Štaba teritorijalne obrane Benkovac, upućenima vojnoj upravi u Kninu, tvrdi Bačić, nigdje nema izvještaja o smrti Mira Barešića. Naprotiv, po njihovim izvješćima, naglašava, oružani sukob između TO i pripadnika HV-a nije se ni dogodio, a kamoli da je to bio napad 450-500 naoružanih četnika i specijalaca na Barešićevu grupu od 12 vojnika, kako to navode hrvatski izvještaji.
- Iz odgovora koji nam je dao Galović proizlazi da su Srbi već 1. kolovoza, dakle dan nakon akcije, znali da su ubili Barešića. Međutim, u originalnim dokumentima, koje smo objavili u našoj knjizi, nema nikakvih dokaza za to. U njihovu izvještaju od 5. kolovoza 1991. navodi se da je neka čobanica, čuvajući ovce kod Miranja, pronašla nepoznati muški leš, pretpostavljaju da je stradao u sukobu 1. kolovoza, ali njegov identitet ne znaju!
To je samo jedan detalj, a takvih ima bezbroj – tvrdi Bačić, navodeći za primjer slučaj Željka Alavanje koji je, prema Galovićevu izvještaju, dao iskaz u Beogradu prilikom traženja izbjegličkog kartona o tome kako je ranjen kod Miranja Donjih u akciji u kojoj je ubijen “ubačeni terorist”, odnosno Miro Barešić.
Pobjegao u Australiju
- Takav iskaz Alavanja nije nikad nikome dao. Ja sam s njim razgovarao, on je odavno pobjegao u Australiju, gdje i danas živi. O svom ranjavanju nije ni s kim razgovarao, nego samo sa mnom i njegov iskaz na četiri stranice također smo objavili u knjizi – govori Bačić, koji smatra da je dobar dio izjava prikupljenih u Galovićevoj istrazi krivotvoren i podmetnut županijskom državnom odvjetniku.
- Mi još uvijek imamo te dokumente, ali do prošle subote nitko za njih nije pokazivao zanimanje jer nikome nije u interesu da se slučaj Barešić riješi i dozna prava istina. A tu istinu nam je rekao njegov brat Joško Barešić i mi smo je stavili u naslov naše knjige: da je Mira ubio sleđa netko iz njegove grupe – uvjeren je umirovljeni časnik Ivica Bačić.
“Galović pak tvrdi da dokumenti i dokazi o kojima govore Bačić i Barišić njemu nisu nikad dostavljeni.”
Tijelo nije bilo na obdukciji?
Naime, iz prikupljenih iskaza proizlazi da je P.K. u Barešića ispalio više hitaca iz automatske puške, a liječnici su, prema riječima njegova brata, utvrdili da je Miro pogođen samo jednim metkom iz neposredne blizine, sleđa. Metak je navodno ušao kroz lijevu lopaticu i izašao ispod srca.
- Bilo da je pogođen sprijeda ili sleđa, ne govori nam tko ga je i zašto ubio. On je bio pogođen u akciji, bio je ranjen i nije se uspio izvući. Prema tome, evidentno je da je Miro Barešić poginuo boreći se za svoje ideale – slobodnu i neovisnu Hrvatsku – junački, kako je i živio – kaže Galović.
Tužitelj Galović: P.K izrešetao je Mira
“J.D. izjavio je da mu je M.D. iz Ceranja pričao da je ‘krajem srpnja ili početkom kolovoza 1991. godine na područje Miranja bila ubačena grupa pripadnika HV-a koju je vodio onaj čovjek koji je nekoliko godina prije rata ubio ambasadora Rolovića.
Ta grupa da je dolazila tijekom dana na brdo između Kolarine i Pristega, te da su im pripadnici specijalne jedinice postavili zamku i usmrtili ih.
Izjavio je: Specijalnu jedinicu milicije vodio je G.O., a s njim su među ostalima bili S.M., N.B., S.I. i dr. S tim u svezi da mu je pričao P.K. iz Ceranja da je i on sudjelovao u akciji na ‘ubačene pripadnike HV-a’ i da je tom prilikom u jednog pripadnika HV-a ispalio cijeli okvir metaka iz automatske puške na udaljenosti od par metara, a da je taj čovjek u kojeg je pucao uspio doći do njega i uhvatiti za pušku, nakon čega je pao na zemlju i preminuo.
Sjeća se da mu je P.K. pričao da je taj čovjek bio dosta jak i korpulentan i da ga je uhvatila panika kada ga je vidio da mu se približava, tako da ni okvir nije uspio zamijeniti.”
Galović navodi izjavu “V.L. koji je naveo da je kod njega u njegov ured u Srbiji radi ishođenja izbjegličkog kartona došao Ž.A., koji mu je tada rekao da je ranjen u sukobu s ‘ubačenim teroristima’ na području Miranja ili Ceranja i da je te prigode dobio heckler iz kojeg ga je te prigode pogodio ‘ubačeni terorist', a koji je u tom sukobu ubijen.”
Galović nadalje citira izjavu M.V. koji kaže da je u operativnom dežurstvu Stanice milicije Bankovac čuo da se interventna jedinica milicije koju je vodio Goran Opačić sukobila s grupom ubačenih terorista. U tom sukobu je ubijeno nekoliko hrvatskih vojnika, a “među njima je bio i onaj čovjek za kojeg se svojevremeno govorilo da je ubio ambasadora SFRJ Rolovića”.
Galović citira i izjavu Z.P. koji je naveo da je nakon akcije u Miranjama Donjim “osobno čuo kada je Goran Opačić po kafićima u Benkovcu pričao da je ubio Mira Barešića i još nekoliko hrvatskih vojnika u Miranjama Donjim.”
M.S. je izjavio da mu je M.B. pričao da je žestok vatreni okršaj između 15-ak Martićevih milicajaca i “terorističke grupe” trajao 10-ak minuta te da je prošlo više od 15-ak dana kada se saznalo da je među usmrćenim pripadnicima HV-a bio i Miro Barešić.
“Uglavnom da su padali komentari da im je drago da je Barešić ubijen, ali istovremeno i žao što je razmijenjeno, odnosno predano njegovo mrtvo tijelo hrvatskoj strani.”
Povezani tekstovi
