Vlada premijera Milojka Spajića priprema isplatu od 17 miliona eura za obeštećenje hrvatskih logoraša iz Morinja, dok se slučaj zloglasnog logora Lora u Splitu gotovo i ne pominje.
Nakon januarske posjete hrvatskih zvaničnika, obeštećenje za logoraše iz Morinja jasno je označeno kao jedan od uslova za nastavak evropskog puta Crne Gore. Međutim, način na koji se ovaj proces vodi otvara ozbiljna pitanja – ne samo o transparentnosti, već i o principima na kojima počiva državna politika prema ratnim zločinima.
Spajić nedavno u parlamentu nije odgovorio na poslaničko pitanje Milana Kneževića u vezi sa obeštećenjem za logoraše iz Morinja i ćutanju o žrtvama Lore.
Goranović: Uslovi bili loši, ali u Morinju niko nije mučen
Penzionisani pukovnik Radomir Goranović, koji je tokom ratova bio angažovan kao istražitelj u Morinju, u izjavi za “Dan” tvrdi da je cijeli slučaj politički motivisan.
– Van pameti je isplaćivati toliki novac. U logoru u Morinju, koji je ukupno trajao osam mjeseci, niko nije stradao, osim što je jedan stariji čovjek umro od bolesti. Ja sam lično sproveo njegovo tijelo iz risanske bolnice i predao porodici da ga sahrane. Kada sam ja otišao iz Morinja, jedan se čovjek iz meni nepoznatih razloga objesio. Ako ljudi koje sam ja saslušavao nijesu svjedočili protiv mene, jasno je da nije bilo zločina. Uslovi su bili loši, ali niko nije ubijen, mučen ili povrijeđen od batina – tvrdi Goranović.
Porodice žrtava i preživjeli iz splitskog logora godinama traže priznanje, istinu i pravdu. Umjesto toga, i nakon promjene vlasti 2020. godine dobili su samo ćutanje.
– Ostavljen sam i potpuno zaboravljen od svih – kaže za “Dan” Žabljačanin Veselin Bojović, jedini preživjeli logoraš iz nikšićko-šavničke grupe koji je prošao golgotu u Lori.
– Šta drugo reći nego sramota! Iz Lore sam jedva živ izašao, sa trajnim posledicama. Nemam više snage ni da pričam šta sam preživio – normalan um to ne može da shvati. Gledao sam premijerski sat i zanijemio. Toliki novac za Morinj, a nas više niko i ne pominje. Kao da se čeka da svi nestanemo, pa da nestane i istina – razočaran je Bojović.
Organizacije za ljudska prava: Grlić Radman da se založi za procesuiranje svih ratnih zločina, uključujući i one u Lori
Razočarana je i Radmila Simović, čiji je suprug Ratko ubijen u Lori.
– Sa svakim pomenom Morinja žrtve Lore padaju sve dublje u zaborav. Ne znam da li je u pitanju nemoć ili nezainteresovanost države. Dok su logoraši iz Morinja došli do obeštećenja, mi nijesmo dobili ni potvrdu da su naši najmiliji uopšte bili tamo, iako znamo da su zarobljeni, mučeni i ubijeni – ističe Simović u izjavi za “Dan”.
Ona smatra da se danas pokušava nametnuti narativ koji relativizuje sudbinu stradalih u zloglasnom ratnom logoru u Splitu.
– Pokušava se prikazati da su ti ljudi tamo otišli svojom voljom. To su bili mladići koji su se odazvali vojnom pozivu. Moj suprug je stradao mlađi nego što su danas njegova djeca – ukazuje Simović.
Slavica Zirojević, supruga Borivoja Bela Zirojevića, ubijenog u Lori, kaže da su nakon promjene vlasti 2020. godine postojala očekivanja da će se stvari pokrenuti.
– Bilo je obećanja, ali su brzo zaboravljena. Pominjalo se da će država obeštetiti i žrtve Lore, ali je sve ostalo na riječima. Danas više nemam ni snage ni povjerenja – kazala je Zirojević za “Dan”.
Ona dovodi u pitanje političku logiku aktuelnih poteza.
– Ako država može da izdvoji toliki novac za Morinj, zašto ne može makar da prizna i procesuira ono što se desilo u Lori? Ili su jedne žrtve važnije od drugih – pita Zirojević.
Predsjednik Udruženja boraca devedesetih Radan Nikolić podnio je zahtjev za obeštećenje žrtava Lore, ali bez rezultata.
Željko Šapurić
