HOLANDSKI NOVINARI VELA ILIBAŠIĆ I ROB SIEBELINK REKONSTRUISALI SU DOGAÐAJ KOJI SU SE ODVIJALI 1993. ŠTO I OUN NAZIVA PRAVO ETNIČKO ČIŠĆENJE POČINJENO NA VEĆEM  PODRUČJU U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI. REKONSTRUKCIJA JE UTEMELJENA NA PODROBNOM SASLUŠANJU JOHANES TILDERA (HOLANDSKI PLAĆENIK), VIDEO SASLUŠANJU, RAPORTIMA OUN-a I UNPROFOR-a I RAZGOVORIMA SA VELIKIM BROJEM SVJEDOKA.

U nastavku donosimo nekoliko isječaka iz te rekonstrukcije koju su objavili pod nazivom: “KRVOPROLIĆE U MEDAKU –  REKONSTRUKCIJA JEDNOG ETNIČKOG ČIŠĆENJA”

“… U međuvremenu dobio je TiIder čin zamjenika zapovjednika 9-te hrvatske gardijske brigade ‘VUKOVI’. On i njegove kolege bili su nekoliko puta slani da ispitaju situaciju u Medačkom Džepu. U početku bila je to samo opservacija, ali u ljeto 1993. on je dobio  nalog da ispita prolaz kroz postavljena srpska minska polja postavljena uz samu liniju fronta…

Pikantna je i uloga UNPROFOR-a koji je po Tilderu davao izvještaje i informacije hrvatskoj vojsci…

‘Josip Krmpotić, zapovjednik izviđačke čete, objasnio nam je da  nastupa velika akcija, rekao je ovo  je vojna akcija a ne samo pripre ma’. Dobili smo zeleno svijetlo 8- og septembra ‘oko 8 sati uveče Krmpotić nas je sve sazvao i prenio nam zapovijed za napad na  Medački džep. Morali smo početi  sa akcijom uveče u 23.00 sata, a u 6.00 ujutro 9-og septembra morali smo biti na mostu kod Rogića. U tom momentu počela je artiljerija da puca po srpskim uporištima što je bio znak da možemo početi sa napadom.’ NekoIiko sati kasnije počeIa je operacija ‘Spržena zemIja'… Jedno od Tilderovih priznanja je priča o ranjenom srpskom vojniku kojeg su slučajno našli na rubu ceste kod Raičevića, zaselka nedaleko do Čitluka. ‘On je imao tanke crne brkove, crnu kosu i imao je otprilike 40 godina. Nosio  je zelenu uniformu i bio ranjen u bedro. Ležao je na strani. PastuIović je došao do njega i uhvatio ga za kosu okrenuo ga na leđa i upitao ‘gdje su Srbi?’ On je vikao samo ‘milost, milost', Miško Peti (Miroslav Petry) je rekao da će ga zaklati ako ne kaže gdje su drugi Srbi, ali on je samo vikao ‘milost, milost’.’ Kasnije je Tilder dodao: ‘Nož koji je imao Peti bio je  japanski tanto nož. On je izvadio ovom Srbinu jedno po jedno oko, stavio ih u maramicu i potom u  džep. Tu smo taj leš i ostavili nismo  ga sakrivali. Sledećeg dana Mirko  Norac (zapovjednik devete brigade) naredio je da trebamo sakriti sve leševe jer dolazi UNPROFOR i novinari.

…Poslije nedjelju dana pregovora došlo je do sporazuma, ali ‘Hrvati se nisu povukli’ – konstatovao je Žan Kot u svom izvještaju, u kome tvrdi da su oni primjenili takti ku usporavanja kako bi hrvatska vojska dobila na vremenu da Medački džep sravni sa zemljom i prikrije zločine.

U povjerljivom dokumentu UNPROFOR-a pisalo je da je najviši oficir iz hrvatskog Glavnog štaba bio lično umješan u spriječavanje ulaska jedinica UNPROFOR-a u Medački džep. Njegovi argumenti za odlaganje su bili čudni, a odugovlačio je pregovore sve dok Medačku enklavu nisu sistematski očistili. To dokazuje da je i general Ademi (kom. Zbornog područja Gospić) odgovoran za totalno uništenje ovog srpskog kraja…

Tek 17. septembra kanadske i francuske jedinice ušle su u Medački džep…

‘Našli smo sve sravnjeno sa  zemljom’, zapisao je zapovjednik.  Drugi dio Džepa bio je isti. ‘Sve zgrade su gorjele ili bile srušene’, pisali su u The report of the Medak operation. OUN je došao do procjene da je upotrebljeno oko 200 mina. ‘Tako velika količina može se dobiti samo od strane više komande’…

Tineke CreiIen, sveučilišni profesor međunarodnog krivičnog prava na fakultetu ‘ERASMUS’ u Rotterdamu, nakon napada na Medak 1993. priključila se istraži- vačkoj komisiji. Krajem oktobra 1993. komisija je poslala tim u Medački džep. Ali optužbu koju su formulisali i uputili  Međunarodnom sudu, nije bila zadovoljavajuća. ‘Iako su ljudi poubijani mi nismo mogli nikoga označiti odgovornim, imali smo premalo podataka o počiniocima. ’Drugačije se misli o totalnom uništenju Džepa, ‘to je  bilo namjerno, i pripremano sa vrha’, komisija smatra visoke ofici re odgovornim ali ne navodi imena  u javnoj verziji optužnice…”

SA VIDEO TRAKE

Tilder: ‘Popodne specijalna policija počela je hajku na civile koji su se skrivali na Debeloj Glavi, naredba je glasila sve poubijati svi koji pokušaju da bježe u Rajiće, Rajičeviće i Čitluk. Opkolili smo Debelu Glavu.’ (ispitivači) Ko je naredio da ubijate civile? ‘Mirko Norac i Krmpotić’. Gdje ste bili vi?  ‘Kod izvora i na groblju Raičevići, gospodine’. Ko je bio na drugom kraju šume? ‘Specijalna policija, oni su počeli hajku’. Lov na civile? ‘Da gospodine’. Koliko ste ljudi tada poubijali? “Plus-minus 40, gospodine’. Samo vaša grupa? ‘Ne to smo radili sa dve strane’. Šta ste vi radili, vi ste bili zapovjednik voda? ‘Da ja sam bio zapovjednik drugog voda’. Ko je bio kod prvog?  Krmpotić? ‘Da, a kod mene su bili Miško Peti i Toni Stilinović’. Koliko civila je ubila vaša grupa? ‘Oko 20, go- spodine’. Ko su bili ti ljudi, muškarci, žene, djeca? ‘Nisam vidio djece, bilo je dosta starih ljudi, više žena od muškaraca’. Koliko su stare bile te žene? ‘55,60 do 70 godina, gospodine’. Civili ili vojnici? ‘Svi su bili civili, gospodine’. Jesu li imali oružje kod sebe? ‘Nisam vidio oružja’…

Feljton je objavljen u januaru 1997. godine u slijedećim holandskim listovima:

Zwoise Courant,

Leeuwarder Courant,

 Apeldoomse Courant/ Amnemse Courant,

 Urechts Nieuwsblad/ Amersfoorste Courant,

Noordholiands Dagblad,

Haarlems Dagblad / Leidsch Dagblad, Rotterdams Dagblad,

Haagse Courant, Limburgs Dagblad,

Twentsche Courant/ Tubantia, Brabants Nieuwsbiad,

Drentse Courant/Groninger Dagblad