Srpsko selo Divoselo kod Gospića jedan je od simbola etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj – ono što je u tom selu 1941. godine započeo šef Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Ante Pavelić završio je 5. avgusta 1995. godine predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman – u Divoselu više nema nikoga, izjavio je Srni nekadašnji profesor u Gospiću Mile Rajčević.
“Divoselo je pred Drugi svjetski rat imalo 3.000 stanovnika, a danas nema nikoga. Ono što su započeli Pavelić i NDH, dovršio je Tuđman i etnički očistio. U mome Divoselu više nema nikoga”, rekao je Rajčević povodom 29 godina od etničkog čišćenja Srba koje je Zagreb izvršio zločinačkom vojno-policijskom akcijom “Oluja”.
Divoselo poslije 1900. godine nije imalo nepismenih, a kako ističe Rajčević, od 1869. godine imalo je osnovnu školu koju je pohađala većina djece, a gimnaziju su pohađali u desetak kilometara udaljenom Gospiću, gdje je bila i Učiteljska škola.
Iz Divosela je prije Drugog svjetskog rata bilo mnogo intelektualaca – učitelja, kao i onih koji su nakon gimnazije nastavili školovanje na fakultetima u Zagrebu i Beogradu, među kojima je i utemeljivač i dekan zagrebačkog Veterinarskog fakulteta Mile Rajčević.
“Dvije ustaške bojne su 5. avgusta 1941. godine napale Divoselo i u dva- tri dana pobile i poklale 907 mještana. Nekoliko dana poslije Svetog Ilije zašli su, opkolili narod u zbjegu i poklali najviše žena, djece i staraca”, kaže Rajčević.
Prema njegovim riječima, ubijeno je 384 djece od tek rođene do petnaestogodišnjaka, a u pokolju stanovnika Divosela od 1941. do 1945. godine ubijeno je 1.309 mještana – 60 procenata stanovnika Divosela je uništeno.
Tih dana, kako ističe Rajčević, u Divoselu je 80 kuća “mrtvim kocem zatvoreno” – pobijena je cijela porodica, uništeno kompletno rodoslovlje.
Poslije rata, na prvom popisu stanovnika 1948. godine, Divoselo je imalo samo 679 stanovnika.
Rajčević navodi da je u ratu 90-tih godina prošlog vijeka Tuđman završio ono što je započeo Pavelić, pa su hrvatske snage u Divoselu potpuno uništile infrastrukturu, a kuće i privredne objekte zapalile.
“Samo u hrvatskoj akciji `Medački dzep` 9. septembra 1993. godine, kada su napali Divoselo, Čitluk i Počitelj, iz mog Divosela poginulo je 30 mještana”, kaže Rajčević.
On je naveo da je danas u Divoselu 11 obnovljenih kuća u kojima niko ne živi i samo preko ljeta dođe poneko da obiđe groblja, prisluži svijeću i vraća se u Srbiju ili u inostranstvo.
Povratka Srbima tamo više nema, jer je, kako ističe Rajčević, tamo prisutna ustaška ideologija koja je bila u NDH.
On ukazuje na to da i 29 godina nakon etničkog čišćenja Srba u akciji “Oluja” hrvatski političari svoju politiku zasnivaju na mržnji prema Srbima.
“To je i danas vidljivo. Slušali ste neki dan gradonačelnika Dubrovnika kada je govorio na jednom skupu, pa završava govor sa `Bog i Hrvati` i `Za dom spremni!`. Prema tome, oni se nisu oslobodili ustaške ideologije”, zaključio je Rajčević.
Zločinačka vojno-policijska akcija “Oluja” počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.
Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla zastavu Hrvatske, dok su kolone izbjeglica preko srpskih teritorija u BiH krenule ka Srbiji.
Prema podacima “Veritasa”, tokom “Oluje” iz domova je protjerano više od 220.000 krajiških Srba, a na evidenciji se nalaze imena 1.893 poginulih i nestalih Srba iz ove akcije i poslije nje, od čega 1.236 ili 65 odsto civila, od kojih su oko tri četvrtine bili stariji od 60 godina.
Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid, mada svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.
Povezani tekstovi
