Ljekar Milovan Kerkez danas je na suđenju četvorici hrvatskih pilota zbog raketiranja srpske izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti avgusta 1995. godine posvjedočio da mu je najteže bilo kada je vidio obezglavljeno dijete koje su dovezli u Dom zdravlja u Bosanskom Petrovcu.
Kerkez, hirurg za vrijeme tragedije, rekao je da dijete nije imalo više od šest godina, kao i da je teško bilo gledati njegovu baku koja je došla živa sa teškim opekotinama, ali je umrla u bolnici.
Kerkez zbog bolesti nije mogao da dođe u Posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu za ratne zločine, već je svjedočio putem video-linka iz Banjaluke.
Ročištu je prisustvovao direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac, koji je ispričao Srni da je Kerkez tokom svjedočenja, koje je bilo veoma potresno, rekao da je bilo 10 mrtvih, najmanje 35 teško ranjenih, a da je lakše ranjenih bilo toliko da ih nije ni brojao.
Naveo je da su se ti tragični događaji do te mjere urezali u pamćenje Kerkeza, da se danas, skoro 31 godinu nakon događaja, svega sjetio, pa i prezimena te bake i još nekih imena.
Posvjedočio je da je vidio kolone kad su prolazile kroz Bosanski Petrovac i istakao da su to bile kolone pune djece, staraca, žena, a vojnu opremu i vojnike nije primjetio.
“Čuo je i zvuk aviona, a zatim i detonacije, jer je u tom trenutku bio van bolnice, a tek kad su mu počeli dovoziti mrtve i ranjene, shvatio je šta se desilo”, rekao je Štrbac.
Trebalo je danas da svjedoči i jedan mještanin Svodne, gdje su hrvatski piloti nakon napada kod Bosanskog Petrovca, takođe, gađali i ubili civile, ali nije mogao da dođe zbog slomljenog kuka.
Iduće ročište je zakazano za 8. jul, a trebalo bi da svjedoče tri člana porodice Drča, iz koje su stradali baka Darinka Drča i njeni unuk /šest/ i unuka /21/, kao i unukino nerođeno dijete.
Četvorica pilota Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva – Vladimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jenić i Danijel Borović, optuženi su od Tužilaštva Srbije za ratne zločine za raketiranje iz aviona srpske izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti u BiH 7. avgusta i na Prijedorskoj cesti 8. avgusta 1995. godine tokom zločinačke hrvatske vojno-policijske akcije “Oluja”.
Njima se sudi u odsustvu, i to za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a na teret im je stavljeno ubijanje i ranjavanje civila, kao i uništavanje imovine.
Svjedočenja žrtava opisuju napad na kolonu, uključujući pogibiju i ranjavanje članova porodica, kao i ranjavanje djece i žena u koloni koju su činili traktori, automobili i pješaci, a ne vojna vozila.
