Hrvatska omladina je društveni proizvod sa greškom. Oni su proizvod jedne indoktrinacije, koju vrše razni segmenti tamošnjeg društva.
Ovo u intervjuu za Srpskainfo kaže predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”, Savo Štrbac.
Komentarišući za naš portal nedavni koncert proustaškog pjevača Marka Perkovića Tompsona u Zagrebu, kojem je prisustvovalo pola miliona ljudi, kao i nikad glamurozniju proslavu “Oluje”, akcije u kojoj je protjerano skoro kompletno srpsko stanovništvo sa područja Like, Banije i Korduna, Štrbac ističe da do istorijskog pomirenja Srba i Hrvata neće doći sve dok u hrvatskom društvu, kako kaže, postoji sistemska indoktrinacija mladih da mrze Srbe.
Ministarstvo spoljnih poslova Srbije nedavno je preporučilo građanima Srbije da ne idu u Hrvatsku od 1. do 10. avgusta, odnosno u dane kada se u toj zemlji proslavlja akcija protjerivanja Srba u ljeto 1995. godine.
Manje je bitno to što je izdato saopštenje, jer to se može shvatiti i kao političko nadgornjavanje između Hrvatske i Srbije, budući da je Zagreb nedavno pustio slično saopštenje kada je bio Vidovdanski miting u Beogradu. Međutim, realna situacija u Hrvatskoj je takva da svake godine pred obilježavanje “Oluje”, koju oni slave kao najvažniju pobjedu u svojoj istoriji i na kojoj im počiva današnja država, da u tom vremenskom periodu budu pojačane tenzije i uvijek je bilo incidenata kada krenu te kolone prema Kninu i na Tompsonove koncerte.
Kako preostali Srbi u Hrvatskoj proživljavaju te dane?
Srbi su se uvijek sklanjali u ovo vrijeme. I sada mi javljaju, jer je puno naših ljudi otišlo na more i u svoj rodni kraj, kako svaki dan slušaju o pripremama za drugi Tompsonov koncert u Sinju, gdje se očekuje preko 150.000 ljudi. Ako je u Zagrebu bilo onako kako je bilo, sada se očekuje da će u Sinju biti još više onih koji nose ustaške oznake i koji pjevaju ustaške pjesme.
Djeluje da je obilježavanje “Oluje” u Hrvatskoj ove godine mnogo ekstremnije i sa puno više negativnih emocija prema Srbima nego nekih ranijih godina.
Ove godine, pošto je “okrugla” godišnjica, odnosno 30 godina od protjerivanja Srba iz Hrvatske, pored onih tradicionalnih manifestacija koje su se održavale u Kninu imamo i vojnu paradu u Zagrebu, što stvara dodatne tenzije. Gledam i čitam hrvatske medije gdje sve vijesti počinju s tim kako se vrše pripreme za paradu na moru, u vazduhu, na kopnu. Ne možete veličati jednu bitku a da neprijatelja, odnosno Srbe, hvalite. Kako veličaš svoju vojsku, tako onog ko ti je bio suprotna strana u ratu gaziš, ponižavaš i dižeš tenzije.
Koliko je danas teško biti Srbin u Hrvatskoj?
Ovo je, realno, teška situacija za Srbe koji tamo žive, kao i za one koji preko ljeta tamo dolaze da obiđu svoj rodni kraj. Tamo, na moru, ima i dosta radnika iz Srbije. Prema njima su, inače, tolerantniji nego prema “domaćim” Srbima koji dolaze da vide svoje kuće i imovinu, pa onda nešto traže ili se pretpostavlja da će tražiti. Oni se još uvijek doživljavaju kao neprijatelji. Tenzije su ove godine dodatno pojačane i zbog provođenja zakona o grobljima. To izaziva posebne tenzije kod Srba. Nakon 30 godina od završetka rata nesrećnici moraju da skidaju obilježja sa grobova svojih najmilijih. Ko na grobu ima bilo kakvu oznaku ne samo Srpske vojske Krajine, već i JNA ili srpsku zastavu, to se mora ukloniti kako ne bi smetalo hrvatskom stanovništvu. To su za njih “četnička groblja”, koja zagađuju hrvatsku zemlju.
Prema vašoj procjeni, koliko Srba trenutno živi u Hrvatskoj?
Statistika je neumoljiva. Na zadnjem popisu iz 2021. godine u Hrvatskoj je bilo 123.000 Srba, ili 3,2 odsto. Mislim da Srba u Hrvatskoj ima nešto više, ali se svi ne izjašnjavaju kao Srbi jer proces pohrvaćenja i pokatoličenja traje bez prestanka. To dobro znam, jer mi ljudi javljaju šta se dešava na terenu. Evo, jedan moj rođak koji tamo živi takođe se prekrstio. Željena projekcija Franje Tuđmana i njegovog režima s početka devedesetih godina prošlog vijeka bila je da Srbe svedu na manje od 3 odsto. Onda će, kako su smatrali, za sva vremena biti riješeno srpsko pitanje kao “remetilačkog faktora”. Mi smo pravili procjene da će na popisu 2021. godine Srba biti ispod 3 odsto, međutim bilo ih je 3,2.
Gdje ste napravili “pogrešnu procjenu”?
Zato što je na popisu 1991. godine, kada je Srba bilo 12,2 odsto ili 582.000, u Hrvatskoj bilo 4.800.000 stanovnika. Na popisu 2021. Hrvatska ima milion stanovnika manje nego 1991. Nije svejedno da li ćete procenat računati na 3,8 ili 4,8 miliona stanovnika. Kako bilo, Srba po posljednjem popisu ima preko 3 odsto, što je važno jer im zakon o nacionalnim manjinama daje neka prava, koja gube ako padnu ispod 3 odsto.
Hrvatska je, dakle za tri decenije izgubila milion stanovnika. Da li su to sve Hrvati?
U tom milionu, koji nedostaje Hrvatskoj, ima najmanje 500.000 Srba, a druga polovina su Hrvati koji su otišli za boljim životom nakon što je Hrvatska ušla u EU. Njihov predsjednik Milanović se oko toga jednom prilikom našalio, rekavši da su Srbi makar pružili otpor svom nestajanju i progonu, dok su Hrvati bez ikakvog otpora otišli u svijet. U popisima stanovništva iz 2011. i 2021. ima jedna cifra, a to su Hrvati pravoslavne vjere, koja je za mene enigma.
Na šta konkretno mislite?
Ko su ti ljudi, a ima ih oko 17.000? Ko su ti koji se u Hrvatskoj izjašnjavaju da su Hrvati po nacionalnosti, a da su pravoslavne vjeroispovjesti? Na toj brojci Hrvata pravoslavne vjere danas se najmanje tri grupacije u Hrvatskoj takmiče koja će biti nasljednica one Pavelićeve Hrvatske pravoslavne crkve. Još nijedna se nije uspjela registrovati, ali ne znači da to neće uspjeti u budućnosti.
Da li će se izlivi neoustaštva u Hrvatskoj stišati ako broj Srba padne ispod ta famozna 3 procenta, o kojima je maštao Tuđman?
Sad ulazimo u jednu drugu temu, a to je kad imate pola miliona ljudi na jednom mjestu, kao što je bio taj Tompsonov koncert u Zagrebu. Šta je okupilo tolike ljude? Okupio ih je Tompson. Nisam muzički nešto “potkovan”, ali glasovne mogućnosti tog pjevača nisu na nekom visokom nivou. Među tih pola miliona, koji su došli na koncert, dvije trećine bilo je mlađih od 30 godina, što znači da se radi o ljudima koji su rođeni poslije rata. Među tom omladinom mnogi su na sebi imali ustaška obilježja i vikali ustaške pokliče, koje u svojim pjesmama ima i taj koji ih je tamo okupio. Kad ih o tome pitate, oni odgovaraju: “Pa šta? To je sve domoljublje”. Ta omladina je društveni proizvod sa greškom.
Zašto tako mislite?
Oni su proizvod jedne indoktrinacije koju vrše razni segmenti hrvatskog društva. Indoktrinacija je kada neko namjerno i svjesno odgaja mlade ljude u željenom pravcu. Suprotnost od indoktrinacije je edukacija. To znači prenositi na mlađe naraštaje univerzalne vrijednosti. Indoktrinacija je kada želiš da se mrze Srbi, pa mlade počeš odgajati u tom pravcu da sve što je srpsko treba da mrze, a tako rade od predškolskog uzrasta. Onda dobiješ ovakav proizvod. Da bi dobio neki novi proizvod, trebalo bi edukovati neke nove generacije, jer su ove otišle u nepovrat. To se ne može uraditi preko noći, nekakvim dekretom ili zakonom. To je proces, isto kao što je indoktrinacija proces. Ovdje bi to značilo da treba poštovati ili makar tolerisati druge i drugačije. Inače, hrvatsko društvo je dosta tolerantno prema drugim i drugačijim, osim ako to nisu Srbi i pravoslavci. Tu je veoma niska tolerancija, a to je proizvod ulice, porodice, obrazovnih ustanova i posebno crkve.
Povezani tekstovi
