D.I.C. Veritas

Balkanmagazin, 03.09.2012, Srbi u Hrvatskoj 17 godina posle Oluje

Nakon 17 godina od etničkog čišćenja koje Hrvatska obeležava pod imenom  Oluja, prava proteranih Srba, i onih koji su i dalje izbeglice i onih koji su se vratili, daleko su od onih prava koja su uživali pre 1990. godine, a u nekim delovima Hrvatske daleko ispod osnovnih ljudskih prava.

Srpski liberalni savet u petak 31. avgusta organizovao je okrugli sto Položaj Srba u Hrvatskoj posle etničkog čišćenja posvećen sudbini Srba u Hrvatskoj posle etničkog čišćenja u akciji Oluja na kome su akademici, predstavnici Srba u Hrvatskoj i izbegličkih udruženja pokušali da odgovore na pitanja kao što su šta se desilo sa onima koji su ostali kao i sa onima koji su se vratili na prostore Slavonije i Krajine? Šta se dešava sa srpskim kulturno-istorijskim blagom, dokazima srpskog prisustva na teritoriji nekadašnje Vojne krajine?

Suša ne smeta smo srpskim njivama

I u Srbiji i u Hrvatskoj nedavno je došlo do velikih promena. Prvo je u Hrvatskoj na izborima na vlast došla koalicija predvođena SDP-om, nakon dugogodišnje vladavine HDZ-a, dok je u Srbiji polovinom godine na mestu predsednika Republike Borisa Tadića, predsednika DS-a, zamenio predsednik SNS-a Tomislav Nikolić, nakon čega je formirana i nova vlada u kojoj je Demokratsku stranku zamenila Srpska napredna stranka. Od toga kakvu će politiku voditi i jedna i druga vlada u velikoj meri će zavisiti i status Srba u Hrvatskoj, kao nacionalne manjine koja ima tri predstavnika u Saboru.

Milojko Budimir, predstavnik Asocijacije izgnanih i prognanih iz Hrvatske ironično je primetio da ove godine samo Srbe neće pogoditi suša u Hrvatskoj, jer njive koje pripadaju Srbima nisu ni posejane.

Ulažemo velike napore da se to promeni, ali 17 godina gotovo nijedno od naših prava nije rešeno, ni stanarska prava, ni devizna i dinarska štednja,  ni penzije, neistražene grobnice i neidentifikovani leševi. Nažalost, na prošlim izborima imali smo šansu za četvrti mandat u skupštini, ali zbog opozicije među Srbima smo ga izgubili. Bečki sporazum 2001. godine rešio je pitanje sukcesije, a 2004. godine ratifikovan je u parlamentu, čime je trebalo da nam se vrate imovinska prava od pre 1990. godine. Međutim, komisija iz Srbije niti se vidi niti se čuje, objašnjava Budimir.

On je otvorio i zanimljivu temu, zašto je Srbija propustila šansu da natera Hrvatsku da više učini za prava Srba prilikom pregovora Hrvatske o ulasku u EU.

Prilikom pregovora o poglavlju 23, o pravosuđu i osnovnim ljudskim pravima, moglo se nešto učiniti. Mi smo sastavili peticiju, ali je ona iskorištena u političke svrhe u Srbiji i upropaštena, podsetio je Budimir i dodao da je u toku monitoring Hrvatske od strane EU i da je to prilika da se razgovara i eventualno dođe do rešenja.

Iako su Srbi listom glasali za SDP, a u nekim opštinama je stranka sadašnjeg predsednika Ive Josipovića dobijala i skoro 100 odsto glasova, njihova pozicija u Hrvatskoj se za sada pogoršala u odnosu na period dok je vladao HDZ. Boro Rkman, predsednik Izvršnog odbora Samostalne demokratske srpske stranke objasnio je koliko se problemi Srba kao nacionalne manjine razlikuju od problema ostalih manjina.

Srbi su raštrkani od Dunava do Jadranskog mora. Problemi izbeglica iz gradova drugačiji su od problema ljudi iz ruralnih krajeva iz Dalmacije. Puno je različitih problema i SDSS pokušava da interveniše kao vatrograsac. Od prethodne vlade smo dobijali do 50 miliona kuna za opštine u kojima žive Srbi i sa tim parama smo gradili vodovode i puteve. Sada imamo novu vladu, za koju su Srbi listom glasali i sami im doneli 2,5 do tri mandata i iz budžeta dobijamo nula kuna. Umesto toga imamo verbalno nadmudrivanje između Pupovca i predsednika Hrvatske Josipovića, ali iza toga se mnogo toga krije. Sada i ova tri mandata Srba pokušavaju da umanje i oktroišu. Savetnik za unutrašnje poslove Josipovića izjavio je da treba ograničiti odlučivanje manjinskih stranaka o vitalnim državnim stvarima, poput budžeta. Taj savetnik je Siniša Tatalović, Srbin iz Gorskih Kotara, predstavio je situaciju Srba Rkman i izrazio očekivanje snažnije podrške, makar i verbalne, iz matične države.

Sudski procesi

Krajiška tragedija ogleda se u tri sudska procesa pred međunarodnim sudovima i ti procesi mogli bi da imaju veliki uticaj na odnose između Srbije i Hrvatske, ali i na život Srba u Hrvatskoj. Savo Štrbac iz Veritasa ističe da se u decembru očekuje konačna presuda Haškog tribunala po žalbi Hrvatske na prvostepenu presudu da je Oluja bila udruženi zločinački poduhvat, što je u stvari etničko čišćenje.

U presudi se kaže i da se desilo prisilno i trajno proterivanje Srba, a da je na čelu zločinačkog udruženja bio Tuđman, a pominju se i svi koji su nešto značili u vojnom i političkom vrhu. Ta presuda je mnogo više od presude dvojici generala, koji nisu ni bili u vrhu hrvatske vojske – to je presuda hrvatskoj državi. Za razliku od mnogih, ja sam ubeđen da će žalbena presuda potvrditi udruženi zločinački poduhvat i mi time bili zadovoljeni. Kazne generala su u drugom planu. Nakon pravosnažne presude mogli bi lakše izboriti prava koja su nam uzeta posle rata, smatra Štrbac.

Drugi sudski spor je tužba Hrvatske i kontratužba Srbije za genocid i agresiju koji se vodi pred Međunarodnim sudom pravde. Štrbac ocenjuje da bi potvrda presude iz prethodnog procesa značila i da bi Međunarodni sud pravde prihvatio postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, pošto se u junu sledeće godine očekuje glavni pretres.

Ostaje da se utvrdi namera za etničko čišćenje za šta imamo dobre argumente i da se dokaže da je namera Oluje bila da se Srbi iz Krajine fizički unište. Treba reći i da se kažnjava i priprema i pokušaj genocida. Ono što može sve da pokvari je da se dve vlade nagode i da povuku tužbe. Prethodna vlada Srbije je dala mnogo ponuda da se ide na nagodbu, a nova hrvatska vlada je brzo dala signal da i nju to zanima. Posle su rekli kako će povući tužbu ukoliko Srbija prizna sve njihove navode iz tužbe i prizna genocid nad Hrvatima. Pitanje je da li će narod i naredne vlasti prihvatiti dogovor ove dve vlade da nije bilo genocida uopšte. Sada i Josipović, jedan od pisaca tužbe protiv Srbije, želi da se povuče tužba. Nagodba bi bila samo guranje problema pod tepih i pretnja da se u budućnosti ponovo pojavi, ističe Štrbac.

Još jedan zanimljiv proces vodi se pred američkim federalnim sudom u Čikagu, u kome preko 200.000 Krajišnika tuži američku organizaciju MPRI u kojoj su penzionisani američki generali koji po svetu učestvuju u ratovima. Američki advokati pisali su tužbu protiv američke organizacije pred američkim sudom u kome ih optužuju za saučesništvo u genocidu i traže odštetu od 10,4 milijarde dolara.

Mnogi su smatrali da će sud odbiti tužbu, ali je sudija federalnog suda u Čikagu Kastiljo prihvatio da se postupak vodi u Čikagu, iako je optužena strana tražila da se suđenje premesti u Vašington ili Njujork. Sada među našim narodom javlja se problem kako podeliti te pare. Čini se da će se lakše dobiti presuda nego dogovoriti oko podele para, otkrio je Štrbac.

Profesor Milo Lompar oštro je kritikovao prethodnu vladu da je u Srbiji privilegovala hrvatske interese na uštrb srpskih i istakao da je glavno pitanje hoće li nova vlada i novi predsednik voditi politiku kontinuiteta ili diskontinuiteta.

Kontinuitet bi značio apsolutnu nadmoć hrvatskih interesa nas srpskim i to u Srbiji. Delimični diskontinuitet bi bio promena u retorici, ali pitanje šta će se u stvarnom smislu promeniti. Postavlja se pitanje i kakav je diskontinuitet moguć. Propušten je trenutak da se Hrvatska natera da sama učini nešto za Srbe u svom interesu prilikom pristupanja EU.

Naša briga ne treba da bude ništa što je vezano za Jugoslaviju iako u Ministarstvu inostranih poslova postoje refleksi koji odbijaju da uvaže realnost da je ovo država Srbija. Trebalo bi pojačati pritisak na srpsku vladu za poboljšanje položaja Srba u Hrvatskoj i sprečiti privilegije hrvatskih interesa u Srbiji. Za to je potrebno raskrstiti sa titoističkim nasleđem i da se vratimo na srpsku politiku od pre Jugoslavije, poručio je Lompar.

Nacionalizam i ponos

Nacionalizam nije pitanje uverenja nego ponosa, rekao je profesor Kosta Čavoški, napominjući da je Slobodan Milošević nastupio kao čovek koji je hteo da ujedini srpstvo u jednu državu, ali je tu ideju izdao kada je u Dejtonu potpisao priznavanje republičkih granica.

Da li nova vlast hoće da promeni politiku, ostaje da se vidi, oprezan je Čavoški.

Prema njegovim rečima, trebalo je Srbija da prva podnese tužbu za genocid protiv Hrvatske umesto obrnuto.

Nisam siguran ni da će drugostepeno veće Međunarodnog suda pravde da potvrdi presudu. Amerikanci su učestvovali i organizovali etničko čišćenje u Kninskoj krajini i neće dozvoliti da se to otvori. S druge strane, EU ne odgovara da ima članicu sa takvim teretom, pesimističan je Čavoški, uz podsećanje da nikad do sada zločini Hrvata nad Srbima od 1941. do 1945. godine nisu označeni kao genocid, pa ćemo teško to uspeti i za 1995. godinu. Profesor upozorava i na moguću situaciju da Hrvatska kao članica EU zahteva od Srbije, da bi joj odobrila ulazak u EU, da se izvini za sve genocide nad Hrvatima od 1941. godine do sada.

Janko Veselinović, poslanik DS-a i član skupštinskog Odbora za Srbe van Srbije istakao je da je SDP vratio položaj Srba tamo gde su bili 1990-ih godina, sa tri predstavnika u parlamentu, ukinuo im sredstva koja je dao HDZ i kaznio opštine u kojima je SDSS na vlasti.

Prema njegovim rečima, u nekim mestima krenula je obnova ali u poslednjih godinu dana sve stoji jer, kažu, nema para. Pitanja se ne rešavaju, jer sada je došla demokratska vlast pa nisu više toliko na radaru. Pri tome SDSS više ne učestvuje u vlasti, pa ne može ni da utiče nikako. Josipović se vratio na govor iz 1990-ih godina, a sprema se zakon o boravištu koji može da ukine biračko pravo izbeglicama koje se nisu vratile.

Diskontinuitet nove vlasti će sigurno biti, ali u suprotnom smeru od onog što očekujete. Nova vlast na čelu sa SNS je ukinula Ministasrtvo za dijasporu i nijedno ministarstvo sada nije nadležno za Srbe van Srbije. O njima više niko ne brine. Tako je postao i bespredmetan Zakon o Srbima u dijaspori i regionu. Takođe, novi predsednik Srbije pozvao je na inauguraciju predstavnike Srba iz Hrvatske koji su bili na obeležavanju Oluje. Diskontinuiteta će svakako biti, gledajući ponizno ponašanje našeg sadašnjeg predsednika prema Josipoviću. Iz Srbije niko nije stao u zaštitu Pupovca, kada ga je napao Josipović. Ipak, voleo bih da ovo ne bude stranačko, već nacionalno pitanje, ocenio je Veselinović.

Vladan Glišić iz Dveri ukazao je na odnos Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj prema Srbima koji se ogleda u tihom, ali stalnom prevođenju mladih u katoličanstvo.

Mi od 1995. godine nemamo infrastrukturu da sprečimo asimiliaciju Srba. Od 2000. godine vlast je postavila ideju da EU nema alternativu, a to znači da prijateljstvo sa hrvatskim režimom nema alternativu. Tako je dozvoljeno hrvatskim službama i firmama da vršljaju po Srbiji, ocenio je Glišić.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.