Crtica iz Domovinskog rata u bjelovarskom kraju
Unatoč svim zamornim frazama i kokodakanjima hrvatskih i srbijanskih političara o „regionalnoj suradnji”, potrebi „sučavanja s prošlošću”, „kažnjavanju zločinaca” i „dobrosusjedskim odnosima”, srbijanska strana sve do danas nije priznala agresiju na Republiku Hrvatsku, niti je poduzela spomena vrijedan korak kako bi se srbijansko društvo suočilo s teškim zločinima koji su devedesetih počinjeni u ime srpskog naroda. Da je tome tako, jasno je svakome tko barem površno prati politička zbivanja u Republici Srbiji.
No, ovdje se ne ćemo sustavno baviti tim zapravo općim mjestima, nego ćemo prethodno spomenutu tvrdnju potkrijepiti na jednom konkretnom primjeru.
Svakome je jasno da izbor imena ulica, trgova, škola, brodova itd. mnogo toga pokazuje o jednome društvu i njegovim vrijednostima. Kad god je strana sila tijekom povijesti okupirala neki hrvatski teritorij, jedan od prvih koraka okupatora bio je taj da su mijenjali imena ulicama i drugim mjestima. Iz okupatorske perspektive takvo je ponašanje posve razumljivo, jer imena kojima se nazivaju ulice i druga mjesta jasno svjedoče o povijesti, kulturi i tradiciji jednog naroda, o njegovim velikanima i vrijednostima. Preimenovanje Trga bana Jelačića u Trg Republike nakon 1945. školski je primjer takvog ponašanja.
Za ilustraciju toga koje i kakve osobe se danas smatraju velikanima u susjednoj Srbiji, dovoljno je navesti ime majora JNA Milana Tepića. U vrijeme kad je Hrvatska vojska krajem rujna 1991. planom „Bilogora” pokrenula vojnu akciju oslobođanja Bjelovara i bilogorskog kraja, Tepić je bio zapovjednik skladišta borbenih sredstava „Barutana” u selu Bedenik nedaleko Bjelovara. Pred točno dvadest i dvije godine (29. rujna 1991.) hrvatske su snage oslobodile vojarnu „Božidar Adžija” na Vojnoviću, u gotovo samome centru grada, što je predstavljalo jednu od važnijih strateških prekretnica u Domovinskom ratu, s obzirom na to da je oslobađanjem bjelovarske vojarne od JNA zaplijenjenja značajna vojna tehnika.
Ulice u Beogradu, Novom Sadu i Banjoj Luci
No, major Tepić, iako se je nalazio u potpunom okruženju hrvatskih snaga, odbio je mirno predati skladište, te je nakon naredbe svojim vojnicima da se predaju, digao u zrak skladište .eksploziva „Barutana” (170 tona eksplozivnih sredstava), prilikom čega je poginulo 11 hrvatskih vojnika. Crni dim koje se je podigao iznad grada bilo je toliki da se je vidio i u mjestima od Bjelovara udaljenima dvadesetak kilometara.
Čitav ovaj slučaj mogao bi se promatrati jedino kroz prizmu fanatizma i zaluđenosti jednog majora JNA, kad taj isti major danas u Srbiji ne bi slovio kao narodni heroj. Naime, vrlo brzo nakon ovog luđačkog čina Tepić je odlukom predsjedništva SFRJ odlikovan Ordenom narodnog heroja. Njemu u čast tzv. Republika Srpska ustanovila je orden za posebne zasluge u ratu, a ulice nazvane njegovim imenom možemo pronaći u Beogradu, Novom Sadu i Banjoj Luci.
Ovaj primjer i više nego jasno oslikava kakve vrijednosti i kakve osobe slavi današnje srbijansko društvo. I zato se ovog primjera treba sjetiti uvijek kad hrvatske (pseudo)elite hodočaste na sastanke sa srbijanskim političarima i pripovijedaju bajke o „pomirbi” i „dobrosusjedskim odnosima”.
Pomirba je moguća jedino na temeljima pravde, koja se pak mora temeljiti na istini. A s državom koja kroz imenovanja ulica slavi ratne zločince nad hrvatskim narodom, pomirba teško da je moguća. Pristajanje na „politiku pomirbe” u ovakvim okolnostima ne predstavlja ništa drugo nego ponižavanje hrvatskog naroda i hrvatske države. Predstavlja, zapravo, izrugivanje svih onih koji su dali život za hrvatsku državu.
Kao što je već rečeno, danas je točno dvadeset i dvije godine od oslobađanja Bjelovara i tragedije u Barutani. U čast svim braniteljima Bjelovara i Hrvatske iz bjelovarskog kraja svake se godine na današnji datum održava „Mimohod pobjednika Barutana 91.”, formiranjem kolone koja od središnjeg Trga Eugena Kvaternika pješice hodi do Spomen područja „Barutana”. Danas je ujedno i Dan Grada Bjelovara i Dan bjelovarskih branitelja.
Detaljnije informacije o oslobođanju bjelovarske vojarne mogu se pronaći u znanstvenom članku Željka Karaule, koji je pod naslovom „Osvajanje vojarne JNA ‘Božidar Adžija’ u Bjelovaru 1991. godine” 2007. objavljen u Časopisu za suvremenu povijest. (poveznica na članak)
O samoj bitci za bjelovarsku vojarnu postoje video snimke, relativno nepoznate široj hrvatskoj javnosti. Snimke donosimo u prilogu.
Davor Dijanović/hkv
Povezani tekstovi
