Koprivnička Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91) nikako se ne može načuditi kako i zbog čega hrvatski organi gonjenja neprestano optužuju pojedine hrvatske branitelje, dok ratne zločince poput Save Štrbca nitko i ne dira, već se mnogi prave kao da oni i ne postoje.
Naime, u Beogradu, odnosno u Banja Luci, već godinama djeluje jedna, prema svemu sudeći, zločinačka organizacija s nazivom Dokumentacijsko – informacijski centar Veritas, koju vodi ratni zločinac Savo Štrbac, a koja je za svoj rad dobila preporuke (da čovjek ne povjeruje) Ujedinjenih naroda (United Nations), Međunarodnog Komiteta Crvenog križa (International Committee of the Red Cross) i Međunarodnog Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (International Crime Tribunal for the Former Yugoslavia).
Ta se organizacija isključivo bavi progonom Hrvata, (zamislite da se nešto slično događa Amerikancima ili Izraelcima), optužujući ih (kao i vrh hrvatske političke i vojne strukture) da su tijekom Domovinskog rata izvršili agresiju (sic!) na tzv. Srpsku krajinu, ali i na druge dijelove – Hrvatske, te da su na taj način ubijali, pljačkali i protjerivali „nevino“ srpsko stanovništvo, koje je samo u toj tzv. krajini imalo „tek“ 30.000 vojnika, koji se, zamislite, u vrijeme oslobođenja hrvatskog teritorija (!), odnosno briljantno izvedene vojno – redarstvene akcije Oluja, nisu mogli obraniti, kako se često naglašava u priopćenjima ove organizacije, od daleko nadmoćnijeg neprijatelja tj. hrvatske vojske, koja ih je napala s mnogo većim brojem ljudi!
Veritas su, prema nekim izvorima, kako je jednom napisao Robert Frank, osnovale srpske obavještajne službe s ciljom vođenja antihrvatske propagande kroz prikupljanje dobrim dijelom lažnih i netočnih podataka o planirarnim i provedenim ratnim zločinima Hrvatske vojske nad civilnim stanovništvom.
Ono što je za nas i te kako bitno je činjenica da ova organizacija nesmetano djeluje, redovno, pa čak i na njihov zahtjev, dostavlja Haaškom sudu, ali i mnogim drugim institucijama, pregršt lažnih i krivotvorenih informacija o hrvatskom Domovinskome ratu, neprestano podmećući kako je Hrvatska, a ne tzv. Jugoslavija bila agresor!
Na sve te njihove teške i ničim dokazane optužbe, koje se mogu pročitati i na internetu, u Hrvatskoj, osim pojedinih novinara, nitko ne protestira i ne žali se, a najmanje to čini Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Po Bajiću, ali i po drugima, kao da je posve „normalno“ što postoji jedna takva organizacija, umjesto da putem svojih kolega u Srbiji pod hitno zatraže odgovornost za njihov rad, odnosno skidanje njihovih stranica s interneta. A na koji način gotovo svakodnevno iznose teške laži i klevete možda ćete se najbolje uvjeriti ako ćemo citirati tek neka od njihovih „saopštenja“. Tako primjerice u jednom od njih na ovakav se način opisuje slom Srba nakon Oluje.
- „Četvrtog avgusta 1995. hrvatske oružane snage, uz odobrenje i podršku NATO-a, u sadejstvu sa snagama Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH, izvršile su agresiju na Srpsku oblast Krajina (sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun i Banija), u sastavu Republike Srpske Krajine. (…) I dok je cjela Krajina bila izložena dotad neviđenoj artiljerijskoj vatri i dok su hrvatski vojnici ubijali i spaljivali sve što je srpsko, Vrhovni komandant hrvatske vojske i Predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, preko radija i TV-a, „u ime demokratske vlasti Hrvatske“ pozivao je Srbe „da ostanu kod svojih kuća i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast“.
Nadalje se u istom „saopštenju“ navodi kako su „hrvatski vojnici (a za njima nisu zaostajali ni muslimanski) nad Srbima sa kojima su došli u kontakt, upotrebljavali već toliko puta isprobane metode likvidacija (klanja, spaljivanja, metak u potiljak, bacanje u jame…) ali i neke nove metode (zamrzavanje i spaljivanje kemikalijama).
Po tom Savi Štrbcu i Veritasu agresor (tako oni isključivo nazivaju hrvatsku vojsku!) ubijao je ljude u izbjegličkim kolonama i do Une i preko Une, duboko u teritoriju Republike Srpske tako da su na putovima kojima su se kretale krajiške izbjegličke kolone ostajali leševi ubijenih artiljerijskim granatama, avionskim bombama, snajperskim hicima, noževima…
Mogu li ove laži nekoga od hrvatskih vlasti barem malo uznemiriti, pa da se napokon netko (kad već ne će Državno odvjetništvo) počne baviti i podizanjem optužnica radi iznošenja laži i kleveta, ili se pak nitko u Hrvatskoj, osim novinara, ne uzbuđuje kakvu sliku o hrvatskom Domovinskom ratu svakodnevno šalju pojedini Srbi, na čelu sa Savom Štrbcem? To tim više što ti isti prešućuju i marginaliziraju zločine u Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Kusonjama, Osijeku, Dubrovniku, Gospiću i mnogim drugim mjestima i gradovima diljem Hrvatske. Njih se nimalo ne tiče što se rat vodio u Hrvatskoj i što smo mi oslobađali svoje, a još manje ih briga koju su ulogu u agresiji imali Srbi, a ona se može usporediti samo s najgorim terorizmom!
Međutim, stvari postaju još teže kad se zna da su Veritas i Savo Štrbac vjerodostojni suradnici Haaškog suda, odnosno da taj sud često više vjeruje njima nego istini. A Štrbac iz mjeseca u mjesec i dalje na ovaj sud dostavlja neprovjerene i lažne informacije, optužujući sve i sva, od predsjednika Tuđmana pa do (opravdano) Mesića. Navodno da je ova organizacija za zločine nad srpskim narodom u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku optužila više od dvije tisuća Hrvata! Pa, čak su optužili Hrvate i za ubojstva Srba koji danas normalno žive i rade!
No, kad se zna tko je Savo Štrbac (rođen u selu Raštević kod Benkovca), onda bi vjerujemo i „pticama na grani“ moglo biti jasno o kakvom se zlotvoru radi. On je do početka balvan – revolucije radio kao sudac Okružnog suda u Zadru, a često se hvalio i kao općinski sudac u Benkovcu kada je izricao presude isključivo Hrvatima zbog „krivičnog djela protiv bratstva i jedinstva“ i tome slično. Za vrijeme srpske agresije bio je aktivni član Ratnog štaba Benkovaca, a zatim i tajnik Vlade tzv. Republike Srpske Krajine. Posebno se isticao u vrijeme zločina nad hrvatskim civilima u Škabrnji. Jednom je napao i odvjetnika Čedu Prodanovića. Naime, zamjerio mu je što je kao Srbin „izdao srpsko pitanje“! Međutim, Prodanović je o njemu izjavio: „Prevelika je Štrpčeva moralna i ljudska mrlja da bi sada kritički govorio o meni, no to mu ne smeta da se cinički prikazuje samozvanim borcem za ljudska prava“.
U suđenju hrvatskim generalima, pred Haaškim sudom, Štrbac je vidio šansu za Srbe da legitimnim sredstvima obnove Republiku Srpsku Krajinu, čiji grb, kako kažu, i danas s ponosom čuva u prostorijama Veritasa. (Ali se malo prevario.)
Štrbac je autor i nekoliko knjiga u kojima se manipulira i blati Hrvatska, a koje su uzete i kao „krunski svjedoci“ protiv Hrvata u Haagu, na što nitko u Hrvatskoj nije reagirao.
- „Tragedija je da Republika Hrvatska srpske žrtve koje su bile hrvatski građani prepušta srpskoj strani koja ih sebi pribraja. Podsjećam da su partizanske vlasti nakon 45-te, kako bi ojačale svoju poslijeratnu poziciju, sve žrtve, uključujući i ustaše i četnike, pa čak i dio Nijemaca, prikazale kao svoje žrtve. Iz pragmatičnih bi razloga i Republika Hrvatska to trebala napraviti, a ne da prepušta srpskoj strani da ih ona prikaže kao svoje žrtve kojima će sutra Štrbac manipulirati“ – kazao je jednom prof. Žarko Puhovski, bivši predsjednik HOO-a.
Ovaj okrutni ratni zločinac, koji je već odavno trebao biti iza rešetaka, a ne da i dalje uživa potporu srpsko-crnogorskog političkog i inog vrha, zaboravlja tko je bio agresor na Hrvatsku, te na koji je način stvorena Republika Srpska.
Stoga, Glavni državni odvjetnik, ali i druge institucije u Hrvatskoj trebaju već jednom dostaviti svojim kolegama u Srbiji i Crnoj Gori zahtjev za pokretanje postupak protiv Dokumentacijsko- informacijskog centra Veritas i Save Štrbca, zbog kontinuirane lažne propagande protiv Hrvatske i njezinih branitelja. Također treba, kako već rekosmo, odstraniti Veritasove internet stranice, jer “zagađuju” prostor.
Mladen Pavković
Povezani tekstovi
