Posljednje izdanje tiskane Politike donijelo je zanimljivu opservaciju Save Štrpca koji se pozabavio kažnjavanjem srpskih državljana u Hrvatskoj. Predsjednik Veritasa se konkretno osvrnuo na Srbe koji su prilikom dolaska u Hrvatsku prijavljeni zbog sadržaja na društvenim mrežama koji su u hrvatskom zakonu označeni kao zabranjeni.
“Posljednjih godina svjedoci smo jednog novog, krajnje zabrinjavajućeg fenomena koji je poprimio razmjere organiziranog državnog lova na ljude. Riječ je o masovnom uhićenju i ekspresnom osuđivanju Srba koji dolaze obići svoja imanja, grobove predaka ili da jednostavno provedu ljeto u rodnom kraju. Krivica? Sadržaj koji su nekada, često i godinama unazad, objavili na svojim profilima”, kazao je za ovaj medij.
Nazivajući Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira Republike Hrvatske “marginalnim”, Štrbac podsjeća na član 5. ovog zakona koji propisuje da će se onaj tko na javnom mjestu izvođenjem ili reprodukcijom pjesama i kompozicija, kao i nošenjem ili isticanjem simbola, slika i crteža remeti javni red i mir, kazniti za prekršaj.
“Svaka pjesma o Dinari, Tromeđi ili Krajini vrijeđa osjećaje Hrvata”
“Ono što zabrinjava svakog pravnika i čovjeka od struke jest činjenica da su izmjene ovog zakona iz 2023. godine drastično pooštrile kazne. Nekadašnje simbolične novčane kazne zamijenjene su basnoslovnim iznosima od 700 do čak 4.000 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”
Kao najveći problem, on navodi načine na koji hrvatska policija i prekršajni sudovi tumače viralni prostor. “Za njih je privatni Facebook profil– javno mjesto. Svaka fotografija sa zavičajnog zbora, svaka video-snimka u kome se pjeva o Dinari, Tromeđi ili Krajini, tretira se kao teško remećenje javnog reda i mira i vrijeđanje nacionalnih osjećaja građana Hrvatske. Poseban pravni apsurd vidi se u tumačenju zastarjelosti prekršajnog gonjenja. Prema hrvatskom prekršajnom zakonu, vrijeme zastare je četiri godine. Ali, da bi zaobišli ovo ograničenje, tamošnji zakondavci internet objave kvalificiraju kao “trajne prekršaje”. Po njihovoj logici, prekršaj nije počinjen onog dana kada je slika postavljena na internet (na primjer, 2018. ili 2020. godine), već prekršajno stanje traje neprekidno sve dok objava ne bude uklonjena ili otkrivena. Time je zastara praktično suspendirana, a svaki Srbin koji je ikada išta emotivno ili zavičajno objavio postaje trajna meta.”
Navodeći najpoznatije slučajeve kažnjavanja Srba, Savo Štrbac kaže da je uvijek isti obrazac: “Granična policija Hrvatske posjeduje integrirani sistem u koji su uneseni podaci o operativnom interesu. Kada krajiški Srbin preda putovnicu na prijelazu, sistem signalizira potragu. Osoba se odmah izdvaja, oduzimaju joj se mobitel i osobni dokumenti, te joj se uručuje Optužni prijedlog i pod pratnjom se vodi pred dežurnog prekršajnog suca na prostoru gdje bude zatečen. Ovi postupci su skraćeni, hitni i sprovode se po principu ‘kadija te tuži, kadija ti sudi’. Okrivljenima se često sugerira da priznaju krivnju kako bi ‘prošli bolje’, a epilog je gotovo uvijek isti – ekspresni odlazak u zatvor ili plaćanje enormnih novčanih kazni koje si prosječan čovjek ne može priuštiti.” Štrbac kaže kako njegov Veritas neće šutjeti. “Nastavit ćemo dokumentirati svaki pojedinačni slučaj kako bi alarmirali međunarodnu javnost i pružili pravnu i moralnu podršku našim sunarodnjacima. Ali ovo nije problem samo ‘Veritasa’, ovo je pitanje nacionalnog dostojanstva i zaštite naših građana. Zbog toga, moja dužnost kao pravnika i kao Krajišnika je da još jednom uputim apel i upozorenje svim našim ljudima koji namjeravaju da putuju u Hrvatsku. Pregledajte svoje profile na društvenim mrežama. Zaključajte ih.”
