D.I.C. Veritas

Dnevno.hr, 08.09.2019, UŽAS U KUĆI BROJ 55: Adresa smrti na kojoj je izmasakrirano 20 branitelja u Kusonjama

Moralo je proći punih 26 godina kako bi šira hrvatska javnost doznala za pokolj u Kusonjama, jedan od najtragičnijih događaja koji se odigrao tijekom Domovinskog rata.

Naime, HRT nas je prije tri godine počastio filmom “55”, koji je poharao kina diljem Hrvatske, a realistični prizori rata i bliske borbe malo su kojeg gledatelja ostavili ravnodušnim.

No, film i stvarnost su uvijek drugačijii, stvarnost je nekad bolja, a nekad lošija.

U slučaju “Kusonje”, ona je bila puno užasnija od onog što smo mogli vidjeti iz fotelje u dnevnom boravku… Danas je 28. godišnjica pokolja u Kusonjama, zločina koji do danas nije u potpunosti rasvijetljen i oko čijeg se slijeda do danas lome koplja…

Pakrac bio pred padom

Žestoko granatirani Pakrac bio je pred padom. Smatralo se kako najviše štete gradu nanose četnici koji su se utaborili u Kusonjama iz kojih im je Pakrac bio savršena meta. Glavni stožer Hrvatske vojske vrlo je brzo shvatio da bi jedino brzom akcijom „čišćenja“ Kusonja i onesposobljavanjem neprijateljskih minobacača grad mogao biti spašen, a daljnje djelovanje onemogućeno. Upravo stoga za odlazak u Kusonje pripremljeno je 18 pripadnika vrlo spretne “A” satnije, pripadnika 105. bjelovarske brigade, te dva policajca. Njih 20.

Naoružani automatskim puškama, 8. rujna 1991. sjeli su u prvi pakrački oklopnjak “TOP 1” te krenuli u akciju vođeni podatkom da je prethodnog dana uspješno provedeno izviđanje na temelj kojeg je zaključeno kako su male šanse da malobrojni četnici koje su uočili mogu hrvatskim vojnicima napraviti konkretnu štetu. Međutim…

Dvadeset branitelja upada u „potkovu“

Odmah u 8:30 sati, kod kapele Male Gospe, oklopnjak s dvadesetoricom hrvatskih vojnika upada u zasjedu, u tkz. “potkovu”. Četnici su ih opkolili s jedne i druge strane, a zatim ih s leđa “zatvorili” te jakom vatrom tjerali naprijed do prikladnog mjesta za uništenje. Ručni bacač koji je ispaljen u oklopnjak prisilio je Bjelovarčane da se iz njega izvuku i potraže sklonište. Privremeni spas pronašli su na kućnom broju 55. Borba s četnicima trajala je dva dana i jednu noć, pri čemu se na kuću tuklo iz svog raspoloživog oružja. Drugog jutra, vojnici koji su preživjeli rešetanje kuće iz nje su istjerani eksplozivom.

Zarobljeni Hrvati tada su postali žrtve nečasnog, neprijateljskog ratovanja. Uslijedilo je iživljavanje, masakriranje, hladnokrvna ubojstva metkom u potiljak. Izmrcvarena tijela pobijenih hrvatskih junaka bačena su na kamion i odvezena na smetlište, gdje su i pokopana…

Tragedija Kusonja, međutim, ovdje nije završila. Dvije godine nakon ovog stravičnog pokolja, Kusonje su bile pod snagama UN-a. Upravo zbog osjećaja sigurnosti, obitelj, prijatelji i suborci uputili su se na mjesto zločina kako bi vijencem odali počast pobijenim vojnicima. Upravo u trenutku postavljanja vijenca eksplodirala je mina postavljena od strane četnika. Ionako teška i mučna priča o Kusonjama, ovim je dodatno dobila na težini jer su tom prilikom poginula tri hrvatska časnika.

Štrbac o “Srbožderu”

Film koji smo imali prigodu pogledati mnogi pripadnici 105. brigade smatraju poprilično vjerodostojnim. Unatoč tome, neki su ga i žestoko sporili, a jedan od njih je Savo Štrbac:

„Hrvati na različite načine, pa i posredstvom svoje kinematografije, nastavljaju pružati lažnu sliku o ratu u Hrvatskoj. U ovom filmu, istina ima ‘dva lica’ jer su branitelji Kusonja bili Srbi, a ne Hrvati. Rade Komlenc, vlasnik kuće broj 55 u Kusonjama, kazao mi je kako su se ‘Hrvati koji su u selo upali s oklopnim vozilom – ‘srbožderom’ – da bi popalili i pobili sve srpsko, sklonili u njegovu kuću kada su ih Srbi pogodili i tamo su svi izginuli, jer se tijekom 25 sati pregovora nisu htjeli predati“, izjavio je Štrbac nakon premijere.

 

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.